Ovih dana svi govore o WRC zvijezdama koje su došle u Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo u reliju koje traje do nedjelje, ali među svima njima posebno valja istaknuti jednog čovjeka – Niku Pulića (58).
Legendarni hrvatski automobilist iz Dubrovnika nakon 40 godina karijere oprašta se od relija. Za tu je prigodu odabrao natjecanje koje je krema ovog sporta – WRC Croatia Rally. Na njemu vozi sa suvozačicom Aleksandrom Kovačić (29), a s Nikom smo se vratili u prošlost i porazgovarali o njegovoj automoto-ostavštini.
Plan za mirovinu
On je trostruki uzastopni europski prvak na brdskim utrkama i s njima će se oprostiti od bavljenja sportom.
– Neću se vraćati, s relijem sam gotov. Odvozit ću još dvije, tri brdske utrke Europe, jer to me je i stvorilo. Već 17 godina radim jedan automobil Smart Forfour, kompletno je u hrvatskoj proizvodnji i vozio sam s njim u Francuskoj nedugo, a sada nakon WRC-a vozit ću još dvije ili tri brdske utrke i to je kraj, a kada ja nešto kažem, to je onda tako, neću se vraćati – kaže nam Pulić, koji ima plan za mirovinu:
– Stvorio sam autoklub Dubrovnik Racing u Konavlima s pokojnim Dubravkom Čikorom. Tamo smo započeli, tamo živim, s tim ću završiti karijeru, ali tek za 25 godina učeći mlade. Organizirat ću utrke, želja mi je vratiti i brdsku europsku utrku u Dubrovnik.
A straha da će klub biti prazan nema jer Hrvatska je puna talenata.
– Mlade ovo jako zanima. Problem je što naša država nije u svijetu autosporta kao ostale. Teško je doći do sponzora i teško je izaći na utrku jer je jako skupo. Svojim iskustvom i znanjem u sklopu kluba naći ćemo način da Hrvatsku što više predstavljamo u Europi i svijetu.
Niko ima troje djece, sin Ivan također je vozač. Trenira li ga?
– Ne treniram sina Ivana. Mislim da svaki roditelj tako upropasti svoje dijete, on mora biti samostalan. Naravno da sam ja tu i da možemo surađivati, ali koliko on to bude htio. To smo već i probali od 2013. do 2015., kada smo vozili Clio Cup, gdje je bio na postoljima. Tada sam isključivo ja radio s njime, ali pustio sam ga da sam dođe do podataka koji mu trebaju za dobar rezultat.
U karijeri dugoj 40 godina svašta se događa pa ga pitamo žali li za čime.
– Ne žalim ni za čim. Da sam nešto drugo radio, ne bih imao ovaj rezultat. Da sam imao više novca, možda bih se vozio privatnim avionom, a ne bih spavao po kombijima, možda ne bi bilo rezultata, tog mog inata. Pamtim puno utrka, ali četiri sam godine čekao europski naslov i mogu ga izdvojiti kao najdraži. Bilo je to u Švicarskoj, puno je Hrvata tada tamo radilo i trg je bio pun, čekali su moj rezultat.
Gdje su mu sada svi trofeji?
– Neke čuvam, a neki su zahrđali u šupi, ima ih oko 1200. Možda jednog dana neko od djece odluči napraviti muzej.
Niko je kasno počeo sa svojom autopričom, s 26 godina, a s 36 je osvojio prvi europski naslov. U karijeri je vozio kamione, reli pa i NASCAR.
– Kada sjednete u trkaći auto, to je to, šaltanje, ubrzanja, sve je lijepo.
Motor ga je privukao još kada je bio dijete. Tata mu je bio autoprijevoznik pa se rano susreo s kamionima.
– Prvo sam vozio tatin kamion, i to sa šest, sedam godina. Čekao sam da se vrati s posla da ga uvezem u garažu i budio se ujutro da bih ga "ispeljao". Nisam mogao motati, bilo je ravno pa bih samo stisnuo gas i izašao.
Svoju prvu utrku odradio je bez vozačke dozvole i pod tuđim imenom.
– Brat moje sadašnje supruge dao mi je svoj identitet, nedostajalo mi je osam dana do vozačkog pa smo išli na tuđe ime i malo varali na prvoj utrci. Čikor, koji je bio u utrkama, uvukao me u to. Svirao sam bubnjeve, zaradio i kupio lijepog trkaćeg fiću, on ga je prepoznao i tražio da se priključim i idem na utrke. Prepoznao je talent u meni – prisjetio se Pulić, koji sada na WRC-u ima broj 40, koji označava njegovu karijeru.
– Tražio sam posebnu dozvolu za to. Izašli su mi u susret. FIA poštuje moj rad i trud – govori nam pa se osvrće na financijski aspekt ove utrke.
– Financirao sam puno toga svojim radom i trudom, imao sam kamione s prikolicom, špediciju, kipere na autocesti, moja je obitelj ponekad patila i radila za utrke. Jedan ovakav automobil, ako je u top formi, dođe više od 400.000 eura. Najam ove utrke je 85.000 eura plus osiguranje 18.000 eura. Auti ovih desetak vozača u vrhu vrijede više od milijun eura, a troškovi po sezoni su nekoliko desetaka milijuna eura. Oni su nedodirljivi.
Prvi moped s 12 godina
Za njega je nevjerojatan osjećaj voziti Svjetsko prvenstvo s velikim zvijezdama.
– U svojoj smo državi, vozimo s velikanima, predstavljamo Hrvatsku i pokazujemo što možemo. Ovo što oni vide u Hrvatskoj, to ne vide drugdje u WRC kalendaru. Brzinci su odlični, nije mi prvi put da ih vozim ovdje. Prekrasno je, nema se to gdje vidjeti.
A na WRC-u je zahvaljujući i glazbi, koja je bila važan dio njegova života.
– Ostavio sam se glazbe i uhvatio utrka, od 1981. do 1989. trebalo mi je da skupim novac i počnem voziti na nekom prvenstvu. Bubnjeve sviram ponekad malo za dušu. Tata me svuda slao kao dijete, svirao sam violinu, klarinet pa u folkloru bas, ali nije me to privlačilo. Radio sam to da mu udovoljim jer mi je pomogao da s 12 godina imam prvi moped, pomogao mi je da kupim bubnjeve, kojima sam zarađivao svirajući sa svojim bendom Atomi na terasi jednog hotela. Bili smo posebni, nitko u bendu nije imao više od 16 godina – kaže nam Pulić, koji još puno toga može dati hrvatskom automobilizmu i dat će.
Podsjetimo, u lipnju 2021. proslavljeni hrvatski automobilist je proveo dva mjeseca u bolnici. Niko je završio u bolnici zbog teškog oblika Covida-19 koji ga je skoro koštao života. U dubrovačkoj je bolnici proveo punih 51 dan, od čega 46 na respiratoru. Izgubio je više od 16 kilograma za vrijeme dugotrajnog tretmana.
>> Ceremonijalno otvorenje WRC-a:
