Dinamov suparnik u Europskoj ligi, izraelski Hapoel Beer Sheva, u svojim je redovima u povijesti imao nekolicinu hrvatskih nogometaša. Jedan od njih naš je sugovornik, bivši hrvatski reprezentativac, 56-godišnji Đakovčanin Miroslav Bičanić, nogometaš koji je za Hapoel igrao u sezoni 1998./1999.
– U Hapoel Beer Shevu prešao sam iz njemačke Hanse Rostock, bio je to moj povratak u Izrael, jer sam tamo već bio, u Hapoelu iz Haife. U Beer Shevi sam proveo samo četiri mjeseca, budući da sam ubrzo prihvatio ponudu kluba Bnei Yehuda iz Tel Aviva. A iz njega sam išao u Kinu – počeo je svoju priču Bičanić, pa nastavio:
Težak život u pustinji
– Beer Sheva je grad stotinjak kilometara udaljen od Tel Aviva, u pustinji Negev, koja se proteže do Crvenog mora, tromeđe Izraela, Egipta i Jordana. Kada sam išao u Beer Shevu iz Njemačke znao sam što me tamo čeka, jer sam protiv tamošnjeg Hapoela već bio igrao. Klub je i tada bio odlično ustrojen i organiziran, igrali smo na starom stadionu, a navijače pamtim kao jako temperamentne, za nas koji dolazimo sa zapada pomalo divlje, jer Hapoel je jako prirastao srcima ljudi u cijeloj regiji. A život u pustinji je dosta grub, surov; tamošnji ljudi naviknuti su na pješčane oluje, na probleme s putovanjima..., imaš osjećaj da si na kraju svijeta. I onda to podneblje iznjedri čvrste, otporne, snažne i uporne ljude.
Koja je najveća zvijezda u povijesti Hapoela?
– Hapoel je stvorio najboljeg izraelskog nogometaša u povijesti, Yossija Benayouna. On je produkt njihove škole. Kao igrač Hapoela iz Haife, igrao sam protiv njega, kada je Yossi imao 17 godina i sjećam se kako nas je 'razvaljivao' na terenu. Vidjelo se već tada da će postati majstor međunarodne klase – ističe Bičanić.
Kakav je bio odnos kluba prema vama?
– U to vrijeme imao sam dvoje djece, stariji sin pohađao je izraelski vrtić. Tu je klub bio vrlo korektan i susretljiv, osjećao sam da me se kao stranca jako uvažava. U moje vrijeme u Beer Shevi nije bio nijedan drugi hrvatski igrač. Moj suigrač bio je Srbin Srđan Čolaković, ali prije mene u Beer Shevi igrali su Giovanni Rosso i Sejad Halilović. Dapače, Sejo je u sezoni 1996./1997. bio nogometaš godine u Izraelu.
Kako doživljavate umijeće i klasu izraelskih nogometaša?
– Izraelski nogometaši imaju vrhunsku tehniku, sklonost nadigravanju, ali im nedostaje natjecateljski karakter. Znaju u pojedinim fazama igre biti zaigrani, a onda se to i te kako može odraziti na konačan rezultat.
Dinamo je po vama favorit u ovoj utakmici?
– Dinamo je apsolutni favorit!
Unatoč onakvom šokantnom posrtaju u Osijeku?
– Da, unatoč tome. Dinamo je u Osijeku podcijenio domaćina, što je skupo platio. Takav pristup sigurno neće imati u europskoj utakmici. Za ovo će biti ozbiljnija priprema, a kvaliteta u odnosu na Hapoel apsolutno je na strani Dinama. Vjerujem da će Dinamo pobijediti, a na ruku mu ide i što je stadion u Bukureštu i za Hapoel gostujući teren. Da se igra u Beer Shevi, bilo bi to malo "čupavije" za Dinamo. I na kraju: Hapoel je nedavno izbacio Crvenu zvezdu, pa analizirajući te dvije utakmice, Dinamo može dobiti dobru sliku kako se treba igrati protiv Izraelaca – zaključio je Miroslav Bičanić.
O Hapoelu iz Beer Sheve, čija momčad nosi nadimak "pustinjske deve", ima još zanimljivosti. Primjerice, u finalu izraelskog kupa u srpnju 2020. godine, momčad Hapoel Beer Sheve istrčala je na teren u garnituri gotovo identičnoj onoj hrvatske nogometne reprezentacije: crveno-bijeli kvadratići, bijele hlačice i bijele štucne. I taj dres im je donio sreću: Hapoel je u finalu pobijedio Maccabi Petah Tikvu s 2:0 i osvojio svoj prvi kup nakon 1997. godine.
Otvori KEKS Pay
