Proteklo, 32. kolo Prve HNL prouzročilo je dva velika kiksa predentenata na naslov prvaka. Osijek je ispustio tri boda porazom na Rujevici protiv Rijeke (3:1), dok je Hajduk ispustio dva boda remijem kod autsajdera Slaven Belupa u Koprivnici. Kiksu je jako blizu bio i treći predentent na naslov, vodeći Dinamo koji je tek u 86. minuti poentirao za pobjedu protiv Gorice. Vrlo je zanimljivo podvući to pod zajedničku crtu, pogotovo kad se uzme u obzir da nijedan od tri protivnika (Rijeka, Slaven, Gorica) u tim utakmicama za sebe nisu imali nikakvu rezultatsku važnost. O utjecaju rezultatske važnosti na psihološku pripremu nogometaša za Večernji list priča Amir Zulić, predavač sportske psihologije na Nogometnoj akademiji HNS–a te učitelj mnogih današnjih hrvatskih trenera.
Borba s društvenim mrežama
– Mogu ići najjednostavnijim putem pa reći da ukupna pripremljenost sportaša ovisi o četiri vrste pripremljenosti, tehničkoj, taktičkoj, fizičkoj i psihološkoj, to svaki trener naše lige zna. Na osnovi toga zanimljivo je gledati i analizirati pripremaju li naši klubovi svoje nogometaše optimalno u sve te četiri vrste pripremljenosti. Najčešće je slučaj da su tehnička, taktička i fizička priprema na razini, a glavno se pitanje postavlja koliko se ulaže u psihološku pripremu koja se kod nas često prepušta slučaju. Kad biste to analizirali, vrlo vjerojatno dobili biste poražavajuće rezultate.
Kako osigurati da ta psihološka priprema bude optimalna, pogotovo u ovakvim situacijama gdje je pobjeda gotovo obvezna?
– Psihološka priprema je trening kao tehnika i taktika. Zamislite da sad u neki profesionalni klub dođe nogometaš koji nikad nije igrao, i trener mu samo kaže "ovako moraš odigrati utakmicu". Pa ne bi bilo dovoljno da mu trener to samo kaže jer čovjek godinama nije trenirao, čak i ako razumije ono što mu je trener rekao, ne bi to mogao izvesti. Isto vrijedi i za psihološku pripremu, nije dovoljno da samo trener kaže "igraj bez opterećenja", sve bi bilo jednostavno i svatko bi onda bio majstor. Ne možeš bolesnom čovjeku samo reći da ozdravi i da on zbog toga odmah ozdravi. Naravno da bi bilo idealno da nogometaši ne razmišljaju o rezultatskoj važnosti i posljedicama kako bi se više mogli fokusirati na svoje zadaće na terenu, ali to nije toliko jednostavno za učiniti jer se na tom načinu razmišljanja mora konstantno raditi i on mora biti utreniran, kao i taktika.
Prije su se nogometaši lakše mogli maknuti od buke i otići u svoj 'bubble'. Koliko je ovo doba instantnog feedbacka i dostupnosti direktnog pisanja poruke igraču odmah nakon utakmice utjecalo na psihološki profil igrača, pogotovo u situacijama kad se prelama bitka za naslov prvaka? I kako se boriti s time?
– Igrače bi bilo najbolje izolirati od bilo kojeg sadržaja kojeg oni ne mogu kontrolirati. Naravno da navijači svojim porukama u konačnici želje najbolje, najbolji mogući rezultat, ali igračima to ne treba jer je njima za najbolju moguću izvedbu potreban unutarnji mir. Te poruke znaju biti jako demotivirajuće, pogotovo ako su neke prijetnje u pitanju. Da nogometaši čitaju sve te prijetnje i vrijeđanja, pa tko bi više htio biti nogometaš? Profesionalni nogometaši velikom većinom daju sve od sebe, ali nitko od njih ne može garantirati rezultat. Zato je ključno odvojiti se od te buke što je više moguće.
Instinktivna navika
Nikola Kalinić (skidanje dresa kod gola) i Marko Livaja (nepotreban faul u 90. minuti) u derbiju su dobili nepotrebne žute kartone zbog kojih nisu mogli igrati protiv Slavena i to je potencijalno koštalo Hajduk bodova. Kako objasniti te žute kartone, namjerni kartoni zbog želje za odmorom, intenzivne emocije u trenutku, nepromišljenost ili nešto četvrto?
– Sumnjam da su Kalinić i Livaja namjerno dobili te žute kartone da bi se odmorili nakon derbija jer smatram da su profesionalci i da im je ipak stalo. Najveća je mogućnost da su ih u tom trenutku ponijele emocije, da su bili nošeni atmosferom u derbiju. Moguće je da je Hajduk koštalo to Kalinićevo skidanje dresa, ali već je godinama instinktivna navika igrača da u trenutku velike sreće i emocije idu skidati dres. Ne smatram da je to bilo kalkulirano, prije bih rekao da je bilo nepromišljeno.
>>> Ante Čačić vodi Dinamo prema obrani titule prvaka
Da je suđen penal na Dinamovom igraču, utakmica u Velikoj Gorici bi se puno brže riješila od 86. minute. Po kojim pravilima ono nije bio penal to samo HNS može objasniti.