Hannah Hampton, vratarka engleske nogometne reprezentacije, razveselila je obožavatelje najnovijim fotografijama s odmora. Vratarka Chelseaja podijelila je niz fotografija s tanzanijskog otoka, uključujući jednu na kojoj pliva s kornjačama i drugu na kojoj bodri englesku mušku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu, odjevena u dres s tri lava.
Njezina priča počinje s dijagnozom koja je trebala zauvijek zatvoriti vrata sportskom svijetu. Rođena je sa strabizmom, stanjem poznatijim kao razrokost, zbog kojeg jedno oko nije poravnato s drugim. Posljedica je bio ozbiljan nedostatak percepcije dubine, ključne sposobnosti za svakog sportaša, a pogotovo za vratara. Liječnici su bili izričiti: profesionalni sport nije za nju. Do svoje treće godine prošla je tri teške operacije u Dječjoj bolnici u Birminghamu, no problem nije u potpunosti riješen. Svakodnevni život bio je ispunjen sitnim, ali frustrirajućim izazovima.
- Kad si točim čašu vode, moram je pridržavati, inače ću sve proliti. To mi se stalno događa - priznala je jednom prilikom, objašnjavajući kako ne može procijeniti udaljenost.
Njezine suigračice u šali bi je testirale tražeći da im natoči mlijeko u šalicu, a ona bi ga redovito prolila po njihovim cipelama. Liječničke prognoze bile su mračne, ali njezini roditelji, oboje prosvjetni radnici, donijeli su odluku koja joj je promijenila život: neće je zaustavljati u onome što je čini sretnom. Upravo ta zabrana postala je njezina najveća motivacija.
Kada joj je bilo pet godina, obitelj se preselila u Španjolsku. Tamo je, trčeći za loptom u školskom dvorištu, otkrila svoju strast. Njezin talent primijetio je skaut Villarreala i ubrzo se priključila njihovoj akademiji. Zanimljivo, bila je jedina djevojčica u momčadi i igrala je na poziciji napadača, čak postavši najbolji strijelac ekipe. Nogomet joj je dolazio prirodno, unatoč problemima s vidom. Nakon povratka u Englesku 2010. godine, pridružila se akademiji Stoke Cityja, i dalje kao napadačica. Prijeloman trenutak dogodio se tijekom jedne utakmice kada se vratarka ozlijedila, a Hannah je uskočila umjesto nje. Na tribinama je, posve slučajno, bio skaut engleske reprezentacije koji je, impresioniran njezinim refleksima, predložio da trajno promijeni poziciju. U dobi od 12 godina, djevojka koja nije mogla procijeniti udaljenost počela je trenirati za najzahtjevniju poziciju na terenu, onu gdje je procjena leta lopte pitanje pobjede ili poraza.
Prilagodba je bila brutalna.
- Imala sam puno, puno krvarenja iz nosa i puno slomljenih prstiju - prisjetila se početaka, opisujući kako je konstantno stavljala ruke na pogrešno mjesto pokušavajući uhvatiti loptu.
No, njezino tijelo i mozak radili su čuda. Kako objašnjavaju stručnjaci za sportski vid, budući da je rođena s tim stanjem, njezin mozak je naučio "isključiti" centralni vid iz oka koje nije poravnato i oslanjati se isključivo na drugo oko te na takozvane monokularne znakove. Dok stereo percepcija dubine, koja proizlazi iz oba oka, funkcionira samo na malim udaljenostima, monokularna percepcija koristi druge znakove poput preklapanja objekata, sjena i relativne veličine kako bi procijenila udaljenost. Njezino stanje vida i adaptacija omogućili su joj da razvije jedinstven osjećaj za prostor. Matt Pyzdrowski, bivši vratar i trener, opisao je njezinu priču kao "izvanrednu", ističući da bi takav nedostatak utjecao na svaku pojedinu akciju vratara na terenu. No, Hannah nije znala za drugačije; njezino "normalno" bilo je ono što bi drugi smatrali nemogućim. S vremenom je naučila čitati let lopte na svoj način, a slomljeni prsti postali su ožiljci pobjede.
Profesionalna karijera započela je u Birmingham Cityju, gdje je debitirala sa samo 16 godina. Nakon pet godina i statusa jedne od najperspektivnijih mladih vratarki, 2021. godine prelazi u redove gradskog rivala, Aston Ville. Njezine impresivne partije privukle su pažnju najvećih, pa je u ljeto 2023. potpisala trogodišnji ugovor s Chelseajem. Tamo je doživjela potpunu afirmaciju, postavši prvi izbor na vratima i ključna figura u sezoni 2024./25., u kojoj je Chelsea osvojio domaću trostruku krunu, a ona podijelila nagradu "Zlatna rukavica" za najviše utakmica bez primljenog gola.
Nakon osvajanja Eura 2022., gdje je bila rezervna vratarka, Hampton se našla na udaru medija. Pojavile su se priče o njezinom lošem stavu i problemima u ponašanju, zbog čega je privremeno izostavljena iz reprezentacije. Bio je to težak udarac za mladu sportašicu. Pritisak je bio velik, a kritike nemilosrdne.
- Bila sam vrlo mlada djevojka kad su sve te priče izašle i nisi baš spreman na to. Ne očekuješ - priznala je kasnije za BBC.
U jednom trenutku, slomljena pod teretom medijske hajke, ozbiljno je razmišljala o prekidu karijere. Osjećala je da gubi bitku s nečim što nije mogla kontrolirati. Ipak, uz podršku obitelji i suigračica, odlučila je ne odustati.
- Ne možete dopustiti da medijska hajka pobijedi. Ako to učinite, samo dolijevate ulje na vatru, a ja to nisam bila spremna prihvatiti. Htjela sam pokazati tko sam kao osoba i dokazati da to nije uvijek istina.
Prilika za konačnu ispravku nepravde stigla je nakon što je dugogodišnja prva vratarka Engleske, Mary Earps, objavila povlačenje iz reprezentacije. Hannah Hampton postala je prvi izbor izbornice Sarine Wiegman za Euro 2025. Teret očekivanja bio je ogroman, no ona ga je nosila s nevjerojatnom lakoćom. Turnir je bio njezina pozornica. U četvrtfinalu protiv Švedske, utakmica je otišla u produžetke i jedanaesterce. Tijekom igre dobila je udarac u lice i igrala s krvarenjem iz nosa, ali to je nije omelo. U raspucavanju je obranila dva ključna udarca i odvela Englesku dalje. U finalu protiv Španjolske ponovila je junaštvo s još dvije spektakularne obrane. Postala je heroina nacije, a izbornica Wiegman njezinu je izvedbu opisala kao "čudesnu" i "poput bajke". Nakon finala otkrila je da joj je djed preminuo neposredno prije početka turnira, što je njezinoj pobjedi dalo još dublju emocionalnu dimenziju.
Osim što je vrhunska sportašica, Hannah Hampton je i osoba koja koristi svoju platformu za veće dobro. Postala je ambasadorica Dječje bolnice u Birminghamu, iste one u kojoj su joj kao djetetu operirali oči, želeći poručiti djeci da "bez obzira na vaše stanje, vaši ciljevi nikada nisu nedostižni". Tečno govori španjolski, a naučila je i znakovni jezik kako bi mogla komunicirati sa svojim gluhim rođakom. U svakoj prilici nastoji pomoći i inspirirati.
- Kad vidite osmijeh na licu nekoga kome ste pomogli, to i mene čini sretnom - rekla je.
Otvori KEKS Pay
Odlično su je složili, daj mi adresu i broj tih doktora.