- Toliko malo pogodaka postižem da bih gotovo svaki mogao posvetiti svojim sinovima. Ovaj protiv Argentine darujem Viktoru - malo se i šalio na svoj račun Dario Šimić, strijelac pobjedonosnog pogotka protiv Argentine, nogometaš koji će u Njemačkoj treći put igrati na svjetskom prvenstvu, među aktivnim igračima apsolutni rekorder po broju nastupa za kockaste.
Život u Milanu uglavnom je usmjeren na svakodnevne odlaske u Milanello, koji je od stana u blizini stadiona San Siro udaljen pola sata automobilom, trening i puno obveza s dvojicom sinova, Rokom i Viktorom.
- Život mi je isplaniran u sekundu, dan je jednostavno prekratak da bih sve obavio što želim.
Kao dječak maštao je da postane vrhunski nogometaš, no kada se zavrti kotač povijesti Dario je iskren.
- Puno sam radio tijekom karijere, no tko je mogao predvidjeti da ću igrati u Interu i Milanu. Iako ima i teških dana, kada osjetite zasićenje profesionalnim nogometom, brzo vam kroz glavu prođe što ste zapravo napravili u nogometnoj karijeri.
A igranje za dva talijanska nogometna diva isprepleće se s nastupima za hrvatsku reprezentaciju. Francusko ljeto 1998. godine je toliko puta opjevano.
- To je nešto što će ostati zapisano zauvijek, bio je to doseg i vredniji od same te brončane medalje. Igrao sam s velikanima našeg nogometa, trenirao me Miroslav Blažević, poseban strateg u svakom pogledu. Volim gledati videokasete, fotografije, bilo je doista nezaboravno.
Sljedeći SP, 2002. godine, svaki hrvatski navijač želio bi zaboraviti.
- Sve je tamo na Dalekom istoku bilo čudno, teško objašnjivo. Kada pogledate momčad, imala je prvoklasne igrače, skupina doista nije bila preteška, no mi smo bili ispod vode, jednostavno nam je nedostajalo puno toga da postignemo rezultat. No, danas nema smisla pričati o tome.
Nakon 1. ožujka i velike pobjede u Baselu nad jednim od favorita SP-a, Argentinom, naciju je zahvatilo ludilo.
- Pobjeda je lijepa, pokazala je da momčad ima potencijal, da se ne moramo bojati uoči odlaska u Njemačku kao što smo se bojali prije Japana. Imamo fizionomiju, izbornik točno zna što želi i to je veliki plus uoči prvenstva.
Skupina je neugodna, no ne i prejaka.
- Nikoga danas ne smijete podcijeniti, no ja vjerujem u tu momčad jer je kvalitetna. I to je ono što nas hrabri. Znam da navijači puno očekuju, a mi razmišljamo samo o tome da dođemo do osmine finala. To je ono što bi me razveselilo, što bi potvrdilo našu vrijednost. Nakon toga je sve potpuno otvoreno, od imena suparnika do čimbenika sreće. A onda bi nas i Njemačka mogla pamtiti.