Mjesec u kojem najvažnija sporedna stvar na svijetu postaje najvažnija. Razne lige, kupovi, superkupovi, međunarodna klupski turniri, kvalifikacijski ogledi reprezentacija, Lige nacija i brojna druga natjecanja nam dolaze iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu, ali ništa nije kao Svjetsko prvenstvo. Najbolji nogometaši na svijetu itekako su svjesni da im se pruža jedinstvena prilika koja dolazi tek jednom u četiri godine, prilika da cijeloj naciji podare neizmjernu radost, osjećaj zajedništva i ponosa, te da se zauvijek upišu u legendu i besmrtnost. Upravo ti golemi ulozi uzdižu nogomet na neku višu razinu, a svaka utakmica poprima dodatnu težinu i značenje. Granica između ispisivanja povijesnih bajki i srcedrapajućih tragedija nevjerojatno je tanka i baš u toj krhkosti leži čar koja Mundijal čini toliko posebnim.
Repriza otvaranja iz 2010.
A pred nama je, u 23. izdanju najvažnijeg nogometnog turnira, jedan ogroman eksperiment. Od 11. lipnja do 19. srpnja prvi put ćemo svjedočiti Svjetskom prvenstvu s 48 reprezentacija, u odnosu na dosadašnje 32. Broj utakmica znatno se povećava, sa 64 na 104. O kakvom je proširenju je riječ, najbolje nam govori činjenica da je na prošlom Mundijalu 64. utakmica turnira bila finale, a na nadolazećem turniru u SAD-u, Meksiku i Kanadi 64. utakmica neće biti ni posljednja u grupnoj fazi. Mnogi se žale zbog činjenice da format više nije simetričan, a i zbog pretpostavke da će se kvaliteta razvodniti. S druge strane, tim su proširenjem priliku dobile nove nacije, od kojih se neke nikad nisu plasirale na Mundijal ili su pak na plasman čekale i po pola stoljeća. Međutim, koliko god su sve ove kritike legitimne, one ne mogu utišati važnost SP-a, bez obzira na format u kojem se on igra.
O izvannogometnim kritikama i globalnim poteškoćama vezanima za ovaj turnir ne vrijedi ni govoriti. Zašto? Zato što će, kad sudac da početni znak na mitskom stadionu Azteca u prvoj utakmici Mundijala između Meksika i Južnoafričke Republike (repriza otvaranja iz 2010.), gotovo svi zaboraviti na okolnu buku i nogomet će opet postati najvažniji. A to je upravo ono što nam treba i ono čemu se u potpunosti možemo prepustiti. Budući da se ovog tjedna završnicama europskih i interkontinentalnih doigravanja kompletirao popis od 48 sudionika, ovi uskrsni praznici idealan su tajming za pregled cjelokupne slike Mundijala, jer je preostalo malo više od dva mjeseca do njegova početka.
Imamo 12 različitih skupina u grupnoj fazi turnira, a njih možemo raspodijeliti u tri kategorije. Prvu čine one skupine bez izražene nogometne velesile, često u javnosti percipirane kao slabije, no u njima uzbuđenje donose nepredvidivost i izjednačenost reprezentacija. Prva od takvih skupina je skupina A, u kojoj su domaćin Meksiko, Južna Koreja, Češka i Južnoafrička Republika. Riječ je o jednoj od samo dvije skupine bez ijednog osvajača medalje na svjetskim prvenstvima, što joj daje dodatnu zanimljivost. Upravo zato svaka od četiri reprezentacije ima realnu priliku ispisati najljepše stranice u povijesti svoje nacije. Meksikanci se u ovoj skupini, prema projekcijama, smatraju blagim favoritom, Južna Koreja i Češka gotovo su izjednačene u smislu procijenjenih šansi, dok simpatični Južnoafrikanci spadaju u kategoriju autsajdera. Druga od dvije spomenute skupine bez ijednog prijašnjeg medaljaša s Mundijala jest skupina B, u kojoj se nalaze domaćin Kanada, Švicarska, Bosna i Hercegovina te Katar. U javnom prostoru često se nameće narativ kako je riječ o jednoj od najslabijih skupina u povijesti svjetskih prvenstava, no takva percepcija može biti itekako ohrabrujuća za naše susjede.
Momci Sergeja Barbareza, nakon čudesnog izbacivanja Italije u doigravanju, imaju pravu priliku otići i korak dalje te prvi put u svojoj povijesti osjetiti nokaut fazu Svjetskog prvenstva. U skupini je, dakako, favorit na papiru Švicarska, koja gotovo uvijek prolazi skupine na Mundijalima, a onda u nokaut-fazi ne uspije napraviti ništa značajno. Slično kao i u skupini A, i ovdje imamo jednog blagog favorita, Švicarsku, dvije prilično izjednačene reprezentacije, Kanadu i Bosnu i Hercegovinu, te jednog autsajdera – Katar. Treća skupina bez izražene velesile ujedno je i treća s domaćom reprezentacijom; Sjedinjene Američke Države u skupini D ugostit će Tursku, Australiju i Paragvaj. Iako na papiru postoji određeni hijerarhijski poredak snaga – Turska, zatim SAD, pa Paragvaj i Australija – riječ je o skupini koja bi vrlo lako mogla završiti u bilo kojem raspletu. Posebno će biti zanimljivo pratiti generacijske turske talente poput Kenana Yıldıza i Arde Gülera, ali i vidjeti što može "glavni domaćin" pod vodstvom renomiranog argentinskog stručnjaka Mauricija Pochettina.
Drugu kategoriju skupina na nadolazećem Svjetskom prvenstvu čine one u kojima imamo jednu izraženu nogometnu velesilu i jednu reprezentaciju koja se nameće kao jasni drugi favorit. U tu kategoriju spada i skupina L, u kojoj će hrvatska reprezentacija odmjeriti snage s Engleskom, Panamom i Ganom. Prema mišljenju mnogih, riječ je o jednoj od najsnažnijih skupina na turniru, Hrvatska je mogla proći i znatno bolje na ždrijebu. Već prva utakmica protiv Engleske mogla bi otkriti mnogo toga i o jednima i o drugima, a posebno vrijedi istaknuti Panamu, možda i najpodcjenjeniju reprezentaciju uoči ovog prvenstva. U posljednjih nekoliko godina bilježe vrlo dobre rezultate, a njihov plasman na 33. mjesto FIFA-ine ljestvice nije slučajan, ispred su reprezentacija poput Švedske, Češke, Poljske i Obale Bjelokosti, pa čak i 41 mjesto ispred Gane, koja, pak, uvijek nosi određeni faktor iznenađenja. Neće biti lako, ali ostaje nada da će Hrvatska ovaj izazov apsolvirati bez prevelikog stresa.
U ovu kategoriju skupina upadaju još i skupine C, H i K. U skupini C Brazil i Maroko se doimaju kao znatno snažnije selekcije od preostale dvije ekipe, Škotske i Haitija, a slično možemo reći i za skupinu H u kojoj su Španjolska i Urugvaj na papiru daleko ispred Saudijske Arabije i Zelenortskih Otoka, kao i za skupinu K u kojoj Portugal i Kolumbija kvalitetom odskaču od Demokratske Republike Kongo i Uzbekistana. Upravo u slučaju ovakvih skupina vidljive su prednosti ovog novog formata, jer bi sa samo dvije momčadi koje prolaze dalje (kako je bilo u dosadašnjem formatu), neke od njih bile završene i prije nego što su počele, a sada se, uz element prolaska osam najboljih trećeplasiranih reprezentacija u nokaut-fazu, i reprezentacije poput Zelenortskih Otoka ili Uzbekistana imaju pravo nadati "ulaznici" za dramatične i frapantne utakmice na ispadanje.
Najbrojniju kategoriju, s čak pet skupina, čine one u kojima imamo jednu izraženu velesilu, dok je ostatak skupine relativno izjednačen – ili je barem borba za drugo i treće mjesto potpuno otvorena. Prva takva je skupina E, u kojoj se nalaze Njemačka, Ekvador, Obala Bjelokosti i debitant Curaçao. Trenutačni dojam je da Njemačka, unatoč brojnim poteškoćama posljednjih godina, ipak ima kvalitetu ili dvije više u odnosu na Obalu Bjelokosti i Ekvador, dok su te dvije reprezentacije korak ispred Curaçaa. Okršaj Obale Bjelokosti i Ekvadora bit će jedan od najzanimljivijih u grupnoj fazi, jer je prema mišljenju velikog dijela nogometne javnosti riječ o reprezentacijama koje bi mogle biti pozitivno iznenađenje turnira. U skupini F prednjači reprezentacija Nizozemske, ali igračima Ronalda Koemana nipošto neće biti lako protiv Japana, Švedske i Tunisa. Možda je riječ i o najizjednačenijoj borbi za drugo mjesto u odnosu na druge skupine. Slično se može reći i za skupinu G, u kojoj je favorit Belgija, a Egipat i Iran imaju podjednake šanse za drugo mjesto, dok Novi Zeland (inače jedina reprezentacija bez poraza na Svjetskom prvenstvu 2010.) vreba svoju priliku za iznenađenje.
Faktor nepredvidivosti
Preostaju nam još dvije skupine iz ove kategorije, s jednim izraženim favoritom i borbom među ostalim reprezentacijama, a riječ je o skupinama u kojima nastupaju finalisti posljednjeg Mundijala, odnosno dva aktualna svjetska prvaka — Argentina i Francuska. Argentina na prvi pogled ima znatno lakši zadatak u skupini J protiv Austrije, Alžira i debitanta Jordana, no upravo izjednačenost Austrijanaca i Alžiraca daje dodatnu dozu neizvjesnosti i zanimljivosti ovoj skupini. Prema anketama u kojima su sudjelovale stotine tisuća nogometnih ljubitelja, skupina I nameće se kao najatraktivnija na cijelom prvenstvu. U njoj su Francuska, trenutačno impresivna Norveška te Senegal, koji je nedavno ostao bez naslova afričkog prvaka, dok Irak ima tek minimalne izglede za prolazak dalje. Norveška i Senegal spadaju među najuzbudljivije reprezentacije ovog turnira, pa će, uz njihov međusobni okršaj, biti posebno intrigantno vidjeti i kako će se suprotstaviti moćnoj Francuskoj.
Iako je grupna faza nevjerojatno zanimljiva, posebice zbog elementa raznolikosti, ipak je najvažnije pitanje tko će biti novi svjetski prvak. Ako je suditi po kladionicama i statističkim projekcijama, svjetskim zlatom trebao bi se okruniti europski prvak Španjolska, koja ima 18,2 posto šanse za osvajanje turnira, a u prvom krugu favorita još su i Francuska (15,4 posto) te Engleska (14,3 posto). U drugom krugu favorita nalaze se južnoameričke velesile Brazil i Argentina, s po 11,1 posto šanse za obje reprezentacije, a relativno zamjetne šanse još imaju i Portugal te Njemačka, koji su procijenjeni na između 7,5 i 8,0 posto šanse za osvajanje naslova. Kao što smo se već i naviknuli, Hrvatska je kriminalno podcijenjena u ovim procjenama, pa se tako vatreni s 1,2 posto šanse za osvajanje Mundijala nalaze tek na 19. mjestu prema prosjeku izvučenom iz koeficijenata 20 najpoznatijih svjetskih kladionica i procjena triju nogometno-statističkih platformi.
Međutim ono što svjetska prvenstva čini najzanimljivijim jest činjenica da sva ova stanja na papiru, statusi favorita i autsajdera te sve ostale procjene na samom terenu često znaju pasti u vodu. Nogomet je strahovito nepredvidiv sport, a kad uz tu nepredvidivost u 'obračun' ubacimo još i teret očekivanja cijele nacije na leđima igrača, jednostavno samo vrijedi ponoviti poantu s početka ovog teksta – ne postoji ništa kao Svjetsko nogometno prvenstvo.
Otvori KEKS Pay
