Marin Čilić vratio se pobjedama na Wimbledonu i Grand Slam turnirima. Nakon dugih muka s ozljedom koljena u prošle dvije sezone, ove godine Čilić se vratio u formu, ponajprije na Challenger turnirima, a sada je slavio i pobjedu u 1. kolu Grand Slam turnira svladavši Belgijca Raphaela Collignona sa 6:3, 6:4, 6:3. Čiliću je ovo već 15. nastup na Wimbledonu, a najbolji plasman imao je 2017. kada je igrao u finalu i izgubio od slavnog Švicarca Rogera Federera. Prije toga je tri godine zaredom dolazio do četvrtfinala Wimbledona.
Nakon uvjerljive pobjede u 1. kolu Čilić je bio presretan, a posebno je zahvaljivao najvećoj podrški iz prvih redova na vanjskom terenu broj 14 - naime, pratila ga je cijela obitelj. Nakon meča je pak mnogim fanovima uslišio želju za zajedničkom fotografijom, a dao je i intervju za Večernji list. Prvo je rekao da su problemi s koljenom – prošlost.
Koljeno je odlično
- Naravno da je dobro vratiti se na Wimbledon četiri godine poslije (zadnji nastup je imao 2021. godine - op. a.). Koljeno je odlično, zapravo je jako dobro još od svibnja 2024. kada sam imao drugu operaciju. Lani sam se još privikavao mečevima. Ali, ova sezona mi je dobra od samog početka, me mogu se žaliti.
Jeste li u bilo kojem trenutku tijekom te prošle dvije sezone razmišljali da ćete možda morati i završiti karijeru?
- Nisam ni u teškim trenucima ozljede i operacije razmišljao o prekidu karijere. Posjetio sam hrpu liječnika od dijagnoze do mogućih rješenja, ali nitko od njih nije bio sasvim siguran što učiniti. Nakon prve operacije oporavak je trajao jako dugo, pokušao sam onda neke tradicionalne tretmane, ali nisu sasvim pomogli pa sam se odlučio na još jedan operativni zahvat. Obavio sam to u Americi i to je u potpunosti riješilo problem.
Puno darova ste podijelili nakon meča u 1. kolu Wimbledona, je li ostalo što za nastavak turnira... Koliko vam znači ova pobjeda?
Pa zašto ne, za dobra navijanja vrijedi nagraditi svoje navijače. Također, ovo je lijepa uspomena, evo prvi put na Wimbledonu da mi je bila tu cijela obitelj, oba sina Baldo i Vito. Vidio sam da su navijali kroz cijeli meč, tako da je ovo bilo prekrasno iskustvo i meni njima. Vidi se koliko obožavaju tatu.
Što je bilo pri kraju prvog seta? Tražili ste pomoć službene osobe?
- To sam zvao suca. Bilo je neko pravilo oko ručnika, da ne smijemo koristiti bijele ručnike, uvijek imaju neka nova pravila ovdje.
Što vam je sada najveći motiv?
- Razina igre. Morao sam pauzirati zbog ozljede, imao sam jako dobru sezonu 2022. godine, imao sam dobrih rezultata na Grand Slamovima i solidan renking, bio sam 16 ili 17. na ljestvici i želio sam jako krenuti u 2023. i onda mi se dogodila ozljeda. I početkom te godine - bum, eto ozljede. Dakle, nije da sam padao na renkingu ili da sam bio umoran od puno godina po turnirima. Kada sam se vratio treninzima osjećao sam da imam dobru razinu i to me motivirati da nastavim dalje. Uvijek sam bio profesionalac i imao sam dužnost da si dam još jednu priliku da se vratim.
Sada vam slijedi meč protiv izvrsnog Britanca Jacka Drapera koji je jako skočio, što mislite o njegovoj igri, već je 4. tenisač svijeta.
- Nevjerojatan je, pratim ga i strašno je napredovao u posljednje dvije, dvije i pol sezone. Imam samom superlative za njega. Zanimljivo je da nismo nikad ni lupali zajedno na treningu, dakle bit će to prvi puta sada u 2. kolu Wimbledona. U odličnoj je formi.
Kako je kao Grand Slam pobjednik i višestruki finalist doći zaigrati na Challengeru? Jel imate osjećaj da vas tamo svi žele pobijediti zbog vaše reputacije?
- Da, naravno, to je za očekivati. Također, vidiš im ponos u očima, u stilu 'challengeri su naša razina, dođeš tu, nećemo ti dati da nam samo tako otmeš turnir'. Igrao samo valjda preko 25 mečeva ove godine na Challengerima i nijednom nisam naišao na nekog tko je odigrao loše. Puno tih igrača je bilo u Top 100 ili će ubrzo biti. Mogu reći da sam naučio puno u tim mečeva. Morao sam to proći, moraš prihvatiti renking koji imaš.
Ove godine ste nastupili na sedam Challenger turnira, dva ste osvojili i na još jednom igrali finale. Što je kod vas tu bio najveći motiv? Dobivanje samopouzdanja i forme, osvajanje bodova?
- Pa sama realnost. Nije lako dobiti pozivnice na velikim turnirima, a s druge strane bilo mi je potrebno igrati dovoljan broj mečeva da uđem u formu jer samo kroz mečeve možeš napredovati, osjetiti igru i nekako povezati stvari i što mi je zbilja fantastično došlo. Odigrao sam 20-25 mečeva na challengerima i bilo mi je to zbilja odlično za moju igru, ali znam da to nije lako psihički za puno igrača. Prihvatiti da nisi više na vrhuncu, da ne igraš velike turnire, da su sada dečki mladi koji su gladni igrati na challengeru. Svaki potencijalni poraz je realno neko razočaranje jer ulaziš u svaki turnir kao da ideš osvojiti i kao da se očekuje od tebe da osvojiš. A s druge strane ja sam to prihvatio na stvarno odličan način i evo prošao kroz to, ušao sam u Top 100. Taj sam cilj ispunio i sada, naravno, gledamo naprijed.
Tamo ima još i linijskih sudaca za razliku od tehnologije koja je preuzela suđenje na velikim turnirima...
- Iskreno, ja volim taj tradicionalni način, suđenje i ljudi koji su tako uključeni u tenis su isto dio teniske obitelji. Prolaze kroz mnogo godina iskustva suđenja od mini turnira, dječjih turnira do svih razina da dođu do ATP razina. A sada vidimo da se na ATP Touru sve manje koriste suci. Sve prelazi na Hawk Eye što jest lijepo jest, ali jednostavno nema pravu dušu i ne daš ljudima pravo iskustvo. Mislim da nije takva potreba da moramo imati Hawk Eye na svakom terenu.
Ovo vam je prva Grand Slam pobjeda poslije nekoliko godina, jeste li više sretni ili vam je možda nekako laknulo.
- Ni jedno ni drugo. Jednostavno došao je slijed i ova se pobjeda uklopila u cijelu sezonu u kojoj igram jako dobro i imam odličan nivo, imao sam sjajnih pobjeda. Prošli tjedan sam uspio osvojiti taj Challenger turnir na travi i vratio se u prvih 100 i to je bila priprema za mene. U nekom smislu nebitan je renking, bio ja 170. ili 150. ili kao danas 85. Ali, ako imam podlogu, ako dobro igram i treniram, da sam zdrav i da sam motiviran. E, onda kada dobijem priliku, iskoristit ću je. Tako da sam s tim sretan jer zbilja sam pokazao koluu meču da sam od početka do kraja bio na vrhunskom nivou, kontrolirao sam igru. Moram priznati dečko (Raphael Collignon) je dosta nezgodan, ali odradio sam fantastičan meč
Postali ste najstariji igrač s titulom na travu, također ste drugi najstariji osvajač Challenger turnira. Jeste li prije 10-15 godina mogli zamislilti da ćete doći u takvu situaciju? Padaju rekordi...
- Pa definitivno ne. Padaju zanimljivi rekordi (smijeh). Ne razmišljaš o tome. Kroz cijelu karijeru uvijek imaš neku blagu bojazan u kombinaciji sa strahom da se ne opustim jer ako se opustim tri mjeseca, šest mjeseci, ako mi renking padne, hoću li pronaći svoju igru. Tako da sam uvijek grizao da budem u svakoj sezoni maksimalan. I eto, slijedom događaja zadesilo me dvadeset mjeseci praktički bez igranja. Od rujna lani do danas stigao sam skoro do 80. mjesta na ATP ljestvici što je strašan uspon. A i uz to imam odličnu igru, odličnu podlogu i mogu i dalje napredovati.
Đoković je govorio kako je dio njega otišao prvo s Federerom, a sada i s Nadalom. Je li kod vas taj osjećaj, vi ste gotovo Novakova generacija, iako se on još nije oprostio...
- Iskreno, nisam nikad razmišljao o tome tijekom karijere u smislu da bih njih sve mogao nadigrati u smislu dugovječnosti. Okej, ja sam najmlađi od njih svih, mlađi sam od Novaka godinu dana. Ne znaš što će se dogoditi. Iskreno, i Nadal i Federer su otišli strašno brzo. Federer je bio na vrhuncu i samo odjednom imao je operaciju i nije se više uspio vratiti. Rafa također. Tako da nikad ne znaš kad je kraj. Pokušaj iskorištavati maksimalno svaki dan. Je li je otišao dio mene s njima? Nadam se da nije! Nadam se da će biti još neka prilika za napraviti neki veliki rezultat na Grand Slamovima...
Donna Vekić na Wimbledonu
Otvori KEKS Pay
