U ovu srijedu (20 sati), u predgrađu Gdanjska (Gdynia), košarkaši Cedevite u Eurokupu imaju priliku oprati se (djelomice) od šokantnog domaćeg poraza od beogradskog regionalnog ligaša Mege. Zagrepčani u drugom najjačem klupskom natjecanju u Europi zasad imaju skor 1-1, a domaćini 0-2, pa bi pobjeda u Poljskoj imala veliku vrijednost.
- Mi s napadom problema nemamo, ali s obranom imamo, a bez obrane nema života - kazao je Cedevitin španjolski trener Sito Alonso koji u ovoj utakmici neće moći računati na ozlijeđene Krušlina (koljeno) i Žganeca (leđa).
A ta obrana morat će se dobro usredotočiti i na dvojicu Amerikanaca u redovima poljskog domaćina koji su dobro poznati hrvatskim poklonicima košarke. Posebice navijačima Cibone i Zadra. Naime, drugi strijelac tog sastava (14 koševa prosječno) jest negdašnji igrač Zadra Josh Bostic dok je četvrti strijelac momčadi James Florence (11 koševa) koji je igrao za Cibonu, ali i za Zadar.
Obojica se s nostalgijom sjećaju tih dana, no obojica su otišli iz "poslovnih razloga".
- Rado bih ja ostao u Ciboni, no imao sam bolju ponudu iz Poljske. Zagreb je moj favorit među gradovima u kojima bih volio živjeti. Nije prevelik, ali niti premali, grad je to koji ima sve. Živio sam u stanu 10 minuta udaljenom od dvorane, a volio sam igrati za trenera Mulaomerovića - kazuje razigravač Florence (30, 185 cm) kojeg je među vukove doveo Slaven Rimac.
- Slaven me doveo iz Francuske i on je bio trener koji je nama igračima davao puno slobode. Za razliku od Mulaomerovića koji je bio zahtjevniji i striktniji. No, volio sam igrati za obojicu.
Prisjetio se Florence i svojih bivših suigrača.
- Kontaktiram sa Zubcem, to mi je bio jedan od najdražih suigrača. Njegov napredak je izniman, baš kao i onaj od Žižića za kojeg nisam iznenađen da je, također, otišao u NBA ligu.
Cibona Florenceu ništa ne duguje, ali Zadar da.
- Nisu mi platili to što su trebali, nakon što sam otišao u Tursku, no ne insistiram više na tome. Uživao sam igrati za taj klub koji je imao bolju atmosferu na tribinama nego Cibona koja pak nikad nije imala tribine koje bi joj bile vjetar u leđa. Gledajući gradove, oba su mi draga i rado bih vratio jednog dana. Zadar je sa svojom mediteranskom klimom izgledao kao savršeni balans.
Igrati u Zadru uživao je i Josh Bostic (31, 196 cm):
- Nažalost, bio sam u Zadru samo četiri mjeseca nakon čega sam otišao dalje. Moj prioritet u životu je obitelj, ja o njoj moram brinuti, i to je bila čisto poslovna odluka da idem dalje, u jaču ligu i jači klub. Ostao sam u kontaktu s trenerom Naglićem za kojeg sam uživao igrati.
Bili se vratio da sljedeće ljeto dobije poziv ih Hrvatske?
- Ako bi to tog trenutka bila najbolja ponuda i najbolji izbor, zašto ne. Uostalom, ABA liga je prilično kompetitivno natjecanje. Tu nije bilo lake utakmice u kojoj si se mogao relaksirati, no drago mi je da smo mi od momčadi koja se trebala boriti za ostanak došli u situaciju da se borimo za doigravanje.
Po dolasku u Europu, Josh se često susretao s pitanjem da li su mu korijeni s prostora bivše SFRJ?
- Sjećam se, kada sam igrao u Belgiji, da me jedan sudac zvao Bostić i pitao da li sam Hrvat. Rekao sam da nisam, ali da me može zvati kako hoće pa i Bostić, pogotovo ako će sve svirati u moju korist - našalio se ovaj američki krilni igrač.
Niti Bostic niti Florence nedaju se zastrašiti s Cedevitinom "legijom stranaca" sastavljenom od tri Amerikanca, dva Brazilca i jednim Španjolcem.
- Mogu ih imati i 100, no ovo je još uvijek igra pet na pet. Znam da je Cedevita dobar tim, no mi ćemo biti spremni za tu bitku - zaključio je Bostic.
