U izboru za nogometaša godine sjetili smo se Darka Vukića, bivšeg nogometaša Zagreba, sina vjetra kako su ga zvali zbog brzine, koji je nogometnu karijeru, među ostalim, gradio i u Meksiku, a nastupio je i za reprezentaciju u prijateljskom susretu protiv Slovačke.
Dugo ga nije bilo u medijskom prostoru pa smo razgovor započeli pitanjem gdje je sada i je li još uvijek u nogometu.
– Živim u Oroslavju, ali od nogometa sam se maknuo. Trenutačno živim obiteljskim životom, radim u centru za rehabilitaciju. Znate, nogomet vam donosi puno stresa, putovanja i karantena, obitelj pati. Sve sam to prošao kao igrač, ali to mi sada ne treba. Bolje je ovako, započeo je razgovor.
Fruk može i bolje
Osvrnuli smo se na nogometnu 2025., prvo u kontekstu naše reprezentacije.
– Ma mi smo čudo, nevjerojatno je kakve rezultate mi postižemo. Pogotovo otkad nas vodi Dalić, to je fenomenalno. Iako, i prije smo mi bili dobri, nogomet je naša perjanica. Nemamo baš neku infrastrukturu, mali smo, ali kad pogledate kakve igrače imamo, mi smo fenomen. Pogledajte naše druge kolektivne sportove, dosta smo potonuli, posebno u košarci. Ali nogomet se nekako drži visoko i možemo biti ponosni. Mi se nosimo sa svim tim velikanima, a koliko nas ima, a koliko njih. Sjetite se samo finala SP-a 2018., mi tako mali, a Francuzi imaju nevjerojatan bazen igrača, i to ne samo iz Francuske – govori Vukić.
Kakva su očekivanja za predstojeći SP?
– Lagano smo se plasirali, igrali odlično, ali moram biti iskren i reći da će nam na SP-u biti teško. Svi očekuju opet velike stvari, ali nije to lagano. Kao prvo, više nas nitko neće podcjenjivati ili olako shvatiti, svi će biti napaljeni na nas. Uz to, iako su Modrić i Perišić i dalje sjajni, oni su u godinama, bit će umorni od napornih sezona. Još ako nam se Gvardiol ne oporavi, bit će to nenadoknadivo.
Kako vam se čine mladi igrači koji dolaze?
– Mi uvijek imamo talenata i stalno izbacujemo odlične igrače, ali bojim se da ćemo imati velikih problema kad nam se oprosti ova generacija. Imamo neke sjajne mlade igrače, ali bojim se da im dajemo premalo prilika. Evo, uzmimo Dinamo, dosta se forsiraju stranci, a mladi igrači dobivaju malo prilika. Tako je i u drugim klubovima, a to nije dobro za našu reprezentaciju.
Kako gledate na HNL i europske nastupe naših momčadi.
– Rijeka je zasluženo uzela naslov, iskoristila je turbulencije u Dinamu i Hajduku. Solidna je i sad u Europi, posložila se. Dinamo nije ono što je bio, nadam se da će Zvone to sad popraviti, iako mi se ne sviđa ta politika dovođenja toliko stranaca. Plavi su odlično krenuli u Europi, a onda se dogodio neobjašnjiv pad. U nekim utakmicama nije bilo dovoljno žara, imali su gubitnički gard od samog početka, kao da nisu vjerovali u sebe i da mogu pobijediti, a to mi nije jasno. Što se Hajduka tiče, neshvatljivo mi je da jedan tako veliki i renomirani klub godinama ne može ništa napraviti, kao da su začarani.
Modrić vam je prvi na popisu...
– Luka je igrački i ljudski primjer svakome, mladi igrači trebaju se ugledati na njega. On je genijalac kojeg se ne može opisati. Svaka čast Šukeru, Bobanu, Štimcu, Biliću i svim veličinama, ali Luka je najbolji kojeg smo imali. I za sve se sam izborio, nitko ga nije gurao. Ta strast koju on ima za nogomet, to je neopisivo. Mogao je i sad otići za novcem, ali nije mu to bilo važno. U Milanu igra odlično, suigrači i trener mu se dive, svi ga vole i slušaju. On je jednostavno neponovljiv.
Odmah iza njega smjestio se Andrej Kramarić.
– Kad si takva legenda u stranom klubu, to puno znači, vjerujte mi. Svi mi koji smo igrali nogomet znamo koliko je to teško postići. Gledao sam nedavno kako su mu posvetili video za rođendan, vidi se koliko im znači. odličan igrač, golgeter, asistent, ima sve. A da ne spominjemo njegove zasluge za reprezentaciju. Daliću je nezamislivo bez njega sastaviti momčad.
Na popis ste stavili i neke igrače iz HNL-a poput Fruka i Jagušića.
– Fruka sam stavio na peto mjesto i to dovoljno govori o tome što o njemu mislim. Odličan je igrač, nosi Rijeku, ali ipak, imam osjećaj kao da se malo "špara", da može još napredovati. Jagušić mi se isto sviđa, možda nema taj neki nogometni pedigre kao druge velike zvijezde HNL-a zadnjih sezona, ali uvjeren sam da će, bude li sve u redu, uskoro biti reprezentativac.
Luka Vušković igra u sjajnoj formi, čak je proglašen i najboljim igračem Bundeslige, u glasanju je pobijedio ispred Harryja Kanea.
– Nisam znao za taj podatak, to je velika stvar. Mogao bi biti veliki igrač, ali mora biti pametan. Jako je mlad, još se izgrađuje i ne smije ga slava udariti.
Kako biste usporedili današnji nogomet s onim 90-ih kad ste vi igrali?
– U ono vrijeme bilo je puno sjajnih igrača, top individualaca, ali danas je puno teže biti nogometaš. Igra se brže, snažnije, ne možeš se "švercati". Nekoć si imao jednog trenera, danas imaš cijeli stožer, sve se prati, sve se gleda, imaš uređaje koji prate tvoj rad. Danas moraš biti vrhunski pripremljen da bi bio nogometaš, zbog toga Modrić i traje s 40 godina, a prije si s 30 završavao karijeru. Mi smo znali i zaružiti, neki su i pušili, a danas te svugdje snimaju, stavljaju na društvene mreže...
Igrali ste za NK Zagreb u više navrata, danas je taj klub potpuno propao.
– Svima nama koji smo tamo igrali to je jako tužno. Kad se sjetim kakvi su sve igrači bili u tom klubu, i treneri, potpuno je čudno i tužno da se sve ovo dogodilo. Znam da su neki bivši igrači htjeli preuzeti klub i vratiti ga na stare staze, ali su odbijeni, to je neka čudna politika.
Nabrijao se na Beckhama
Što pamtite iz dresa Zagreba?
– Kad sam se treći put vratio, igrali smo kvalifikacije za Ligu prvaka. Mađarski ZTE bio nam je protivnik, imali smo prolaz do zadnjih minuta, ali onda je suđen neki čudan penal za njih i oni su otišli dalje. Govorilo se da smo zbog toga izgubili oko dva milijuna eura. Šteta, igrali bismo protiv Manchester Uniteda, a san mi je bio zaigrati na Old Traffordu. A i nabrijao sam se da Beckhama malo izudaram – smije se Vukić.
Valja spomenuti i avanturu u Meksiku.
– Predrag Naletilić mi je došao s nekim ponudama, na kraju sam otišao u Tolucu. Kad sam sletio, dočekali su me snimatelji, novinari... Drugi dan ih je na predstavljanju bilo 200, meni je to sve bilo smiješno, nisam na to navikao. Tamo su me tretirali kao zvijezdu. I da stvar bude bolja, nakon 24 godine čekanja osvojili smo naslov prvaka, a sezonu kasnije ga i obranili. Ljudi tamo obožavaju nogomet, zaustavljali su me na ulici, pozdravljali, bilo je prekrasno. A živjeli smo u vili s bazenom, imali sve pogodnosti, čak i poslugu – muchachu Claru. Ona nam je bila na raspolaganju za sve, ali meni je to sve bilo malo čudno i pomalo smiješno pa je nisam previše iskorištavao.
Jeste li poslije bili u Meksiku?
– Nisam, iako me stalno zovu da dođem. Prođe li Hrvatska skupinu i nekim slučajem u tim križanjima završi u Meksiku, onda bih svakako otišao – zaključio je Vukić.
Sa Zagrebom igrao Ligu prvaka
Darko Vukić rođen je 2. prosinca u Zagrebu, a nogometnu karijeru počeo je graditi u istoimenom klubu. Za pjesnike je igrao u tri navrata, a u sezoni 2002./03. igrao je s njima i kvalifikacije za Ligu prvaka. Okušao se i u francuskom Nimesu, bio je i u Izraelu (Hapoel Haifa), ali najbolje dane karijere proživio je u Meksiku. Tamo odlazi 1998., igrao je za Tolucu, Atlético Mexiquense, Atlético Celayi i San Luis. S Tolucom je dvaput osvojio naslov prvaka. Pod vodstvom Miroslava Blaževića 1994. godine zaigrao je i za reprezentaciju u prijateljskom susretu protiv Slovačke. Odigrao je prvo poluvrijeme, a zamijenio ga je Milan Rapaić. Danas nije u nogometu, odlučio se na mirniji život bez stresa.
Vukićevih deset Luka Modrić (Milan) 10
Andrej Kramarić (Hoffenheim) 9
Joško Gvardiol (Manchester City) 8
Ivan Perišić (PSV) 7
Toni Fruk (Rijeka) 6
Luka Vušković (HSV) 5
Adriano Jagušić (S. Belupo) 4
Marco Pašalić (Orlando) 3
Josip Stanišić (Bayern) 2
Martin Baturina (Como) 1
Otvori KEKS Pay
