Priča o Slavku Pavletiću, u nogometnim krugovima zvanom Riki, jedna je od mračnih epizoda iz domaće sportske povijesti koja snažno svjedoči o surovosti društvenih okolnosti koje su se odvijale neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Rođen u Zagrebu 15. travnja 1914., u osvit Prvog svjetskog rata, Pavletić je izrastao u vrhunskog sportaša čiji su se vrhunci na žalost zbivali u krivo vrijeme. Svoj nogometni put ovaj je talentirani mladić započeo na zagrebačkim travnjacima, pokazujući iznimnu nadarenost koja ga je vrlo brzo izdvojila iz mase njegovih vršnjaka. Službenu klupsku karijeru započeo je kao sedamnaestogodišnjak u zagrebačkom klubu Meteor, u kojemu je mukotrpno brusio svoje vještine pune tri godine. Njegove sjajne izvedbe u dresu Meteora nisu mogle proći nezapaženo, pa je 1937. godine prešao u redove Concordije, velikog nogometnog kluba koji je u to vrijeme predstavljao jedan od glavnih stupova zagrebačkog i hrvatskog sporta.
U moćnoj Concordiji mladi je Pavletić doživio svoju potpunu igračku afirmaciju, profiliravši se kao iznimno inteligentan obrambeni igrač, a po potrebi i veznjak. Nogometni kroničari onoga vremena opisivali su ga s divljenjem kao svojevrsnu preteču modernog stopera. Iz starih arhivskih zapisa može se iščitati kako je bio izrazito racionalan u svojim potezima, posjedovao je fantastičan osjećaj za prostor i pozicioniranje na terenu. Odlično je igrao glavom, a za razliku od mnogih braniča tog doba čiji se zadatak svodio isključivo na puku destrukciju, Riki je bio pravi graditelj igre, tehnički potkovan i napadački nastrojen.
Najveće klupske uspjehe ostvario je upravo u mračnim godinama Drugog svjetskog rata, kada je sport često služio kao kakav-takav privid normalnosti u teškim društvenim uvjetima. Nogometna natjecanja odvijala su se unatoč ratnim strahotama, a njegova je Concordia (na fotografiji) uspjela oformiti iznimno snažnu momčad. Kruna Pavletićeve klupske karijere stigla je 1942. godine kada je s tim slavnim klubom uspio osvojiti prvenstvo Nezavisne Države Hrvatske. Taj veliki naslov prvaka donio mu je golemi ugled među brojnim ljubiteljima nogometa, ali ga i počeo svrstavati u nezavidan politički kontekst.
Usporedno s vrhunskim klupskim uspjesima, ubrzo je uslijedio i zasluženi poziv u hrvatsku nogometnu reprezentaciju koja je tada, spletom povijesnih okolnosti, djelovala pod okriljem ustaškog režima. Njegov reprezentativni debi dogodio se 28. rujna 1941. godine u prijateljskom ogledu protiv izabrane vrste Slovačke u Zagrebu, na stadionu Concordije pred 12 tisuća gledatelja.
Pavletić je u toj - režimu važnoj utakmici koja je završila uvjerljivom pobjedom domaćina 5:2 - pokazao sav svoj raskošni talent postigavši sjajna dva pogotka već u prvom poluvremenu, čime je odmah osigurao stabilno mjesto u početnoj postavi. Izbornik te reprezentacije bio je Bogdan Cuvaj, a činili su je samo igrači Građanskog i Concordije. Tijekom sljedeće godine odigrao je još tri utakmice za nacionalnu vrstu, protiv Njemačke u Zagrebu (0:2) i u Stuttgartu (1:5), te protiv Mađarske u Budimpešti (1:1).
Ti uspješni reprezentativni nastupi, iako sportski gledano predstavljaju vrhunac karijere svakog profesionalnog nogometaša, postat će njegov neoprostiv, smrtni grijeh u novom društvenom poretku koji je nastupio u proljeće 1945. godine. Iako u arhivima nema nikakvih zapisa koji bi ikada sugerirali da je Pavletić bio politički aktivan, sama činjenica da je bio istaknuti sportaš u NDH bila je sasvim dovoljna da ga kompromitira u očima nove komunističke vlasti.
Ulazak partizanskih jedinica u Zagreb označio je kraj rata, ali i početak krvavih odmazdi koje su zahvatile sve slojeve društva, pa ni istaknuti sportaši nisu bili pošteđeni. Mnogi nogometaši koji su nastupali za vrijeme ratnog režima našli su se na snažnom udaru novih vlasti pod teškim optužbama za kolaboraciju. Ne postoje nikakvi sačuvani sudski spisi, zapisnici niti formalne optužnice koje bi objasnile zašto je točno ovaj 31-godišnji sportaš bio uhićen i odmah osuđen na smrt. Njegovo je ime jednostavno nestalo u vihoru poslijeratnih likvidacija koje su se provodile po hitnom postupku. Činjenica da je bio poznati reprezentativac u vrijeme ustaškog režima bila je sasvim dovoljna da mu se brutalno presudi na najgori mogući način bez ikakvog prava na pravičnu obranu pred sudom.
"Kao eksponirani Hrvat pogubljen je dolaskom partizana na vlast 1945., i do dan danas mu se ne zna za grob, stoji uz portret Slavka Pavletića u knjizi Hrvatsko nogometno predstavništvo (1940.-2008.), autora Marijana Rogića.
Otvori KEKS Pay
Hvali se Doncic 80-godisnjom(?)tradicijom stranke u Rijeci...kojom tradicijom?Do kada mislimo taj mlinski kamen oko vrata nositi drugovi?