U Zagrebu je nakon duge i teške bolesti u 94. godini života preminuo Jole Petrović, otac Dražena i Aleksandra Petrovića. Biserka Petrović i suprug joj Jole 60. godišnjicu braka proslavili su u srpnju 2019. godine, a Jole je preminuo dva mjeseca prije 94. rođendana.
- Sretna sam što sam ga imala uza sebe, pa i u trenucima kad nam se dogodila tragedija koja nam je promijenila živote. Drago mi je što sam mu mogla pružiti sve u njegovih posljednjih trinaest godina koliko je bio nepokretan. Nipošto ga nisam htjela dati u dom i skrbila sam se o njemu cijelo vrijeme. Bilo da je noć, dan, praznik ili vikend... Ništa mi nije bilo teško - rekla je supruga Biserka Petrović za Slobodnu Dalmaciju.
Još ranije je za Šibenik News ispričala ljubavnu priču nje i njezinog samozatajnog Joleta.
- Jole i ja smo se upoznali 1. svibnja na Slapovima Krke. Bio je naočit i mnoge su Šibenčanke bile u njega zaljubljene. Na Slapovima sam bila s prijateljicom. Primijetile smo da nas gleda ali nismo znali koju od nas. Bila sam nekako skrušena i na neka ljubav nije bi baš bila na umu. Ali, eto, dogodila mi se. Kada mi je Jole prišao da se upoznamo sve je bilo jasno. Počeli smo izlaziti. Imala sam 17 godina. Udala sam se za njega godinu dana kasnije. Unajmili smo stan u kući Jadronjića kod Gimnazije gdje se rodio Aleksandar. Tu, u podstanarstvu, proslavio je svoj prvi rođendan. Kasnije smo dobili stan kod Doma zdravlja, a onda smo, malo prije Draženovog rođenja, 1964. godine, preselili u stan u Preradovićevoj ulici na kućnom broju 3 - prisjetila se i nastavila:
- Udala sam se vrlo mlada. Imala sam tek 18 godina. Moj suprug Jole rođen je u Hercegovini ali je bio šibenski stipendist i nakon završene upravne škole u Zemunu došao je živjeti u Šibenik. Radio je odgovoran i težak posao u policiji i bio je često na putu. Došla su i djeca. U tim okolnostima nisam mogla tražiti neko zaposlenje. Željela sam što je moguće više biti s djecom, a trebalo je nešto i privređivati. Spasonosna formula bila je – ostati uz djecu i šivati kod kuće. Tako sam šivala i bila uz djecu.
Javnost je osuđivala Joleta zbog toga što nije bio u dvorani na povijesnoj utakmici Šibenke i Bosne.
- Moj suprug se jednako kao i ja radovao i strepio ali on je drukčiji od mene. Jole nije išao na utakmice jer to za njega bilo previše stresno, a toliku količinu stresa, i dobrog i lošeg, nije mogao podnijeti njegov bolesni želudac. Kada je Šibenka igrala s Bosnom onu povijesnu utakmicu cijeli je Šibenik bio u dvorani na Baldekinu, jedino je moj Jole dok je trajala utakmica šetao rivom. Mnogima je to bilo čudno, neki su ga zbog toga i osuđivali ali on jednostavno nije mogao izdržati toliku količinu uzbuđenja. Treba reći istinu o Acinom i Draženovom ocu. On svoje sinove ni u jednom trenutku nije iznevjerio. On je bio stup obitelji, vodio je računa o svemu i u svemu je stajao iza mene, Ace i Dražena. Pa ja uopće ne bih mogla putovati na utakmice i bodriti svoju djecu da on nije bio takav.
Spasio ju je od smrti kada je doznala da je Dražen poginuo.
- Te večeri, kada je poginuo, u 23 sata ponovno je zazvonio telefon u stanu. Digla sam slušalicu ništa ne sluteći. Neki ženski glas upitao me je: Je li Dražen Petrović vaš sin? Potvrdila sam. Tada mi je ta žena kazala da je Dražen poginuo. Jedino čega se nakon tih riječi sjećam bilo je da sam poletjela prema balkonu i da me je Jole u zadnji čas zaustavio i spriječio me da skočim. Nakon toga sam pala u duboki šok.
Jole Petrović bit će pokopan u Zagrebu. - Bila mu je želja da bude sahranjen pokraj Dražena. Napravili smo pokraj Draženovog počivališta obiteljsku grobnicu gdje će biti pokopan. Htio je da to bude u najužem krugu obitelji. To ćemo ispoštovati, neka ode tiho kako je i živio. Ispraćaj će na zagrebačkom Krematoriju biti u četvrtak u 14:15, a polaganje urne idući tjedan, kazala nam je Biserka.
"javnost ga osuđivala što nije bio na utakmici Šibenka i bosna iz ' 83" , dno od novinara. Neki ljudi radi stresa nežele na utakmicu, zašto bih takve osuđivali. Kad su bili penali Hrvatske reprezentacije na SP 2018, izašao sam van kuće, nisam htio gledati,jer je bilo previše stresno za moje zdravlje, a drugi dan sam u reprizi u miru pogledao utakmice, osim finala koji sam samo prvo poluvrjeme gledao.