Trinaest dugih godina prošlo je otkako je José Mourinho (63) posljednji put vodio jednu domaću utakmicu na Santiago Bernabéu. U srijedu navečer, uoči utakmice protiv Real Sociedada (4:1), navijači i novinari pitali su se kakav će doček imati portugalski strateg, čiji je prvi mandat u Realu ostavio neizbrisiv trag, ali i duboke podjele.
Odgovor je stigao netom prije prvog zvižduka. Kada je spiker pročitao njegovo ime, stadionom se prolomio zaglušujući pljesak, praćen skandiranjem. Bila je to dobrodošlica u suprotnosti s Mourinhovom željom izraženoj uoči utakmice, da podrška bude usmjerena na momčad, a ne na njega. Svečarsku atmosferu upotpunio je i počasni špalir za Marca Cucurellu, novog lijevog beka Reala, koji je s kolegom iz suparničke momčadi, Mikelom Oyarzabalom, ponosno pokazao trofej svjetskih prvaka osvojen sa Španjolskom.
Ipak, slavljeničko raspoloženje brzo je splasnulo. Real je u utakmicu ušao sporo, bez ritma i ideje, djelujući tromo u posjedu i iznimno ranjivo na kontranapade upornih Baska. Gosti iz San Sebastiána djelovali su opasnije i konkretnije. Već u 10. minuti Thibaut Courtois morao je sjajnom obranom nogom zaustaviti pokušaj Oyarzabala iz neposredne blizine. Kako je vrijeme odmicalo, a Realova igra ostajala nepovezana, s tribina se počela širiti nervoza. Strpljenje zahtjevne madridske publike bilo je sve tanje, a neprecizna dodavanja i manjak agresivnosti uskoro su nagrađeni prvim zvižducima i glasnim negodovanjem. Bio je to podsjetnik Mourinhu na ono što je i sam znao - na Bernabéuu se ne praštaju ni minute praznog hoda.
Prividno buđenje stiglo je pet minuta prije odlaska na odmor, bljeskom čiste klase. Federico Valverde povukao je loptu sa sredine terena i poslao briljantnu dubinsku loptu, a Kylian Mbappé je svojim prepoznatljivim prvim dodirom stvorio prostor i silovitim udarcem ljevicom probio Álexa Remira za vodstvo. Činilo se da će individualna genijalnost ponovno prekriti taktičke nedostatke. No, krhkost Mourinhove obrane, u kojoj su se našli i novopridošli Ibrahima Konaté i Dean Huijsen, izašla je na vidjelo samo četiri minute kasnije. Nakon duge lopte Sergija Gomeza i blokiranog udarca Joba Ochienga, lopta se sretno odbila do usamljenog Luke Sučića, koji je imao dovoljno vremena namjestiti se i preciznim udarcem matirati Courtoisa za 1:1. Zvižduk za kraj poluvremena bio je popraćen još jačim zvižducima s tribina.
Iako je Sociedad na kraju uvjerljivo poražen, Sučić je odigrao svih devedeset minuta i zaradio visoku ocjenu od 7.4. Njegov doprinos u tom porazu nije bio samo taj pogodak. Statistički gledano, Sučić je bio jedan od najaktivnijih igrača baskijske momčadi. Uz dva udarca prema golu, od kojih je onaj ključni išao u okvir, zabilježio je i četiri izvedena kornera, te uputio četiri centaršuta. Taj gol bio je njegov prvi udarac u okvir u novoj sezoni, ali i potvrda statusa igrača koji preuzima odgovornost u ključnim trenucima.
Ono što je uslijedilo u nastavku bila je demonstracija sile i potvrda zašto je Mourinho doveden. Real je iz svlačionice izašao transformiran, s neusporedivo većom energijom i intenzitetom. Igrači su djelovali kao da su prošli karakterističan Mourinhov tretman na poluvremenu, a promjene su odmah bile vidljive.
Portugalski strateg je izvadio mladog Carrerasa i uveo Cucurellu, no ključna promjena bila je mentalna. Odjednom su Vinícius Júnior i Mbappé počeli nemilosrdno napadati prostor, a Jude Bellingham je preuzeo ulogu motora momčadi. U 60. minuti, nakon kombinacije s lijeve strane, Mbappé i Bellingham odigrali su munjeviti dupli pas koji je izbacio cijelu obranu gostiju, a Francuz je mirno gurnuo loptu pored vratara Remira. Samo osam minuta kasnije, Bellinghamova nevjerojatna upornost donijela je treći gol. Englez je prvo pucao, udarac mu je blokiran, no odbio je odustati, oteo je loptu Lukenu Beitiji uz korner-liniju i poslužio Viníciusa za jedan od najlakših golova u karijeri. Točku na "i" stavio je Mbappé deset minuta prije kraja, kada je na sjajnu asistenciju Viníciusa majstorskim lobom kompletirao svoj hat-trick za konačnih 4:1.
Nakon utakmice, Mourinho nije bježao od neugodnih pitanja o reakciji publike u prvom dijelu. Štoviše, u potpunosti ju je opravdao.
- Uvijek postoji osjećaj pravde u zvižducima i pljesku, a pokoji zvižduk s vremena na vrijeme nikome ne škodi. On vam pomaže vam da rastete - izjavio je Portugalac, čime je poslao jasnu poruku svojim igračima.
Njegov povratak obilježile su najave o uvođenju strože discipline i stvaranju kulture u kojoj se radi "za Real Madrid, a ne samo u Real Madridu". Pobjeda nad Sociedadom, izborena na teži način, bila je savršen primjer te filozofije. Iako je veći dio utakmice proveo mirno sjedeći na klupi, pokazao je i da stari plamen i dalje gori kada je u jednom trenutku žustro protestirao kod četvrtog suca. Pa ipak, sebe je opisao kao smirenijeg nego ikada. "Tranquilo", ponavljao je novinarima, svjestan da ga pravi testovi tek čekaju.
Ova pobjeda bila je pokazatelj smjera u kojem se klub kreće. Ljetni prijelazni rok donio je značajan remont momčadi. Stigli su igrači poput Denzela Dumfriesa, Konatea, Bernarda Silve i Yana Diomandea, s jasnim ciljem stvaranja momčadi "gladne uspjeha", kako je to definirao Mourinho. Trener je nakon utakmice posebno pohvalio Mbappéa, nazvavši ga "povijesnim igračem", ali je naglasio ključnu stvar:
- On nije samo strijelac, ne čeka da cijela momčad kreira šansu za njega. Jako je uključen u igru. Kada trenirate ovakve elitne igrače, ne morate ih trenirati kao pojedince. Morate trenirati momčad kao cjelinu - kazao je Mourinho.
Dvije pobjede u prva dva kola idealan su početak drugog Mourinhovog mandata, no utakmica protiv Sociedada ponudila je realniju sliku. Prvo poluvrijeme otkrilo je da je momčad i dalje u fazi izgradnje, s vidljivim pukotinama i prostorom za napredak. Drugo poluvrijeme, pak, pokazalo je zastrašujući potencijal koji se oslobađa kada se zvjezdani trojac Mbappé - Bellingham - Vinícius razigra.