Iako je za uspješno klađenje potrebno i određeno iskustvo, neke se spoznaje mogu i "posuditi". Pri čemu su savjeti kako igrati – a ne što (od)igrati – mnogo plodonosniji.
Ono što mi se, nakon pravila da ne smijete biti pohlepni, čini najvažnijim jest praksa da podrobno analizirate sve svoje promašaje. Zašto ste odigrali baš taj dvoboj i zašto baš taj tip? Je li vam to sugerirao netko od tzv. stručnjaka koji sve znaju? Ili vas je na to navukao netko od igrača u kladionici dok ste ispunjavali svoj listić? Ili ste možda pročitali savjet u novinama ili na internetu? Odmah donesite svoja pravila: tomu ću vjerovati, a ovomu neću.
I ako ste baš posve sami odlučili što ćete i kako odigrati, raščlamba također ima smisla. Zašto ste na svoj najvažniji bazični listić (neki ga zovu zicericom) stavili taj, a ne neki drugi par?
Jedna od pouka nakon takve raščlambe može biti ova: da pri odlučivanju o tome hoćete li odigrati ovaj ili onaj susret prednost date susretu i ishodu s većim koeficijentom. Jer, ako već morate strepiti za ishod tog dvoboja (i vašeg sraza s kladionicom), lakše će vam biti ako znate da se borite za tečaj 2 ili barem 1.60, a ne za tamo nekih tričavih 1.20 ili 1.25.
I zato: pamet u glavu i pazite što igrate. Ni promašaji ne moraju biti nešto grozno ako iz njih nešto naučite. I ako sljedeći put ne ponovite pogrešku.
Mi 1x, x2 a oni X5, X6