Kad je Zvonimir Boban čvrsto preuzeo Dinamove uzde u svoje ruke, otvoreno i jasno je govorio o planovima i viziji kakvu ima. Puno dobroga je od tada napravio, Dinamo se vratio narodu, nogometna škola se diže, rješava se infrastruktura, neke stvari tek se slažu... No treba biti iskren i reći da neke stvari štekaju. Prije svega to se odnosi na prezentaciju kluba u europskim natjecanjima.
Boban je od samog početka tvrdio da želi Dinamo koji nije gost u Ligi prvaka (ili Europskoj ligi), već klub koji se može nositi i s momčadima iz najjačih svjetskih liga. U neformalnim razgovorima s novinarima govorio je i o tome da sanja Dinamo koji će doći do razine da igra završnice europskih natjecanja, što je, dakako, bio dugoročan plan i nitko ne očekuje da se to ostvari preko noći. No ako se po početku može suditi, čini se da će to biti trnovit put.
Prošlosezonski učinak u Europi nije bio posebno upečatljiv, nekoliko dobrih partija, nekoliko teških posrtaja. No momčad se tek uigravala pa se tome progledalo kroz prste. No mučenje protiv Thuna, ispadanje od Vikinga, a sada i ova užasna partija protiv Hapoela, opravdano otvaraju pitanje je li to pravi put i ide li se u smjeru Bobanovih zamisli. Da stvar bude gora, trener Kovačević javno govori da je zapravo i zadovoljan. Čime točno? Eventualno time da se na sreću u srijedu navečer na suprotnoj strani nije našla malo jača momčad. Bio bi debakl u rangu prošlosezonskih protiv Lillea, Betisa, Celte.
Igra Dinama u Bukureštu bila je bez glave i repa, bez okusa i mirisa. A ako tako odigraš protiv najslabije momčadi s kojom ćeš se susresti, protiv momčadi koja je 136. na Uefinoj ljestvici (Dinamo je 54., nap. a.), koja prema Transfermarktu vrijedi 2 i pol puta manje od tebe, onda nešto ozbiljno treba mijenjati. Obećao je trener da će njegova momčad znati reagirati nakon poraza u Osijeku, ali to se nije dogodilo. Puka sreća, Kotarski i Mišić spasili su momčad od poraza, ali igra je bila poražavajuća.
Ako u klubu već ne žele reagirati pod medijskim pritiskom, neka pogledaju što o njima trenutačno misle oni najvažniji – navijači. A oni su nakon ove predstave preplavili službenu klupsku stranicu negativnim komentarima, tražili krivce za ovakvo stanje. I zahtijevali promptno rješenje.
Čelnici kluba novinare, dakako, ne moraju poslušati, ali navijače bi možda i trebali. Htjeli su socios model, godinama se borili za njega, na kraju se za njega i izborili. I na tome svaka čast. Ali sad dolazi onaj teži dio demokracije, treba poslušati i akceptirati što o njima misle navijači kad ne ide sve po planu. Sve ostalo bilo bi pomalo licemjerno.
Za kraj ponovimo da nije sve tako sivo, neke stvari zaista su se dobro napravile, to ne treba zanemariti. Ali ako si u određenom segmentu krenuo krivim putem, treba se zaustaviti na vrijeme, razmisliti što napraviti i vratiti se na pravu stazu. Nije sramota ni priznati da si u nečemu pogriješio.
Otvori KEKS Pay
