Ratni film “Šesti autobus” koji bi o vukovarskoj tragediji i fantomskom šestom autobusu s Ovčare, stratišta Hrvata, Eduard i Dominik Galić iduće godine trebali početi snimati već je, zahvaljujući Elli Mische, koproducentici filma, dobio ugovor koji mu jamči distribuciju u američkim kinima. Na temelju scenarija o šestom, neidentificiranom autobusu koji je 60-ak ranjenika iz vukovarske bolnice odveo u nepoznato, ugovorena je distribucija filma. Osim u američkim, moguće je da će se film prikazivati i u kinima na drugim kontinentima. Premda je priča o šestom autobusu priličan misterij, on je, zapravo, metafora i simbol nestalih žrtava Vukovara jer neke od njih ni 23 godine nakon rata nisu pronađene.
Ella Mische glumica je producentica i scenaristica s newyorškom adresom koja se s 12 godina preselila u SAD iz rodnog Trogira. U ratnom filmu Galićevih odigrat će i jednu ulogu, a upravo zbog nje u filmu bi mogao zaigrati i Eric Bana, australski glumac koji po ocu vuče porijeklo iz Hrvatske. Tridesetogodišnja Ella Mische ostvarila je karijeru u Americi, a snimala je s Julijom Roberts, njenom nećakinjom Emmom Roberts, radila je i s Woodyjem Alenom, glumila je u “Tračericama”, “Zakonu i redu”... Film “Toute La Vie”, koji je režirala i za koji je napisala scenarij, prikazuje se na brojim festivalima; New York Independent Film Festivalu, Philadelphia Film Festivalu, London Film Festivalu te Hamptons Film Festivalu.
– Galiće sam upoznala prije šest mjeseci preko Damira Markuša, legendarnog branitelja Vukovara, koji je imao prezentaciju o tom gradu u Los Angelesu. Meni je bilo pet godina kada je počeo rat u Hrvatskoj, rođena sam u Trogiru i dvije ratne godine živjeli smo u podrumu, pod sirenama – rekla nam je mlada glumica i producentica.
New York ju je osvojio
Ella, koja je nakratko vrevu New Yorka zamijenila, za newyorške uvjete, mirnim Zagrebom “Šesti autobus” smatra najvažnijim filmom u kojem je sudjelovala i važno joj je da priča o Vukovaru i ratnoj kalvariji izađe izvan naših granica. U New Yorku je, nastavila je, snažna hrvatska zajednica i svi su uzbuđeni zbog filma. U SAD-u je upoznala i hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović koja ne zaobilazi hrvatsku dijasporu na američkim turnejama. Iako je New York grad vrlo slobodnih pogleda na svijet koji ne postavlja nikakve ograde, Ella za sebe kaže da je prilično sramežljiva. Ipak, New York ju je potpuno osvojio.
– Povezana sam s Trogirom i Zagrebom, pa i zaljubljena u Zagreb jer ima odličnu energiju baš kao i New York – romantična je Mische. Angažman na filmu “Šesti autobus” veseli je jer će više vremena provoditi u Hrvatskoj, a najradije bi živjela pola godine u SAD-u, a pola ovdje.
– Primijetila sam da su ljudi u Hrvatskoj puno negativniji, pesimističniji nego što su to Amerikanci. S druge strane, u Hrvatskoj je lakše raditi kao glumac, a vjerojatno i bilo koji drugi posao jer je konkurencija puno manja. U SAD-u moraš sam stvoriti svoj posao. Čak i ako poznaješ prave ljude i poznate glumce, ni to ti ne garantira da ćeš dobiti glumački angažman. U Americi nema stalnih gaža kao što u Hrvatskoj glumci rade u svojim matičnim kazalištima. U Americi se uvijek iznova na audicijama boriš za ulogu. U New Yorku radim već 13 godina, a kad imaš iskustvo iza sebe i društvene kontakte, dobivaš i preporuke. To je olakšavajuća okolnost. Ali u SAD-u ti ništa nije zagarantirano samo zato što si glumica, baš nikad nema opuštanja. Zagreb je, s druge strane, puno opušteniji – usporedila je Ella. U New Yorku je završila Academy of Dramatic Arts, ali kroz godine je shvatila da mora pisati i scenarije i producirati filmove kako bi imala što više posla. Kada je diplomirala na dramskoj akademiji, išla je na četiri do pet audicija dnevno. Tada joj je bilo 19 godina i mislila je, ako stalno bude sređena i u visokim potpeticama, dobit će posao.
– Ali to nema nikakve veze, jedino je važno kakav si glumac i koliko ćeš karaktera unijeti u svoju ulogu. Tijekom godina upoznala sam mnoge poznate glumce i ljude iz filmske industrije, ali to ne pomaže da dospiješ na glumačku A-listu. Važno je samo kako se film i glumac prodaju, koliko novca zarađuju na kinoblagajnama – objasnila je muke prekobarskih glumačkih angažmana. I dok se u Americi glumci muče da dođu do uloga, priprema i financiranje filmova daleko su ozbiljniji. Poštuju se termini, a oni najtraženiji glumci moraju biti na vrijeme obaviješteni o rokovima snimanja kako bi ih mogli uvrstiti u svoje poslovne kalendare.
Hrvati se bolje zabavljaju
Ella je iz prve ruke upoznata sa svim detaljima pripreme, snimanja i realizacije filmskih projekata jer je vlasnica producentske kuće Galileo Films, koju je nazvala po svom djedu kojeg su zbog oštroumnosti zvali – Galileo.
– Ljudima je vani neshvatljivo da se netko ne drži dogovora – napomenula je Ella, što u Hrvatskoj zna biti slučaj. U New Yorku, nastavila je, dobro živi od svog posla, a kad se vrati u Ameriku, čekaju je tri angažmana – glumački u filmu “Kurt” s Matthewom Lawrenceom, koscenaristica je u dokumentarcu “Immigrant Kingdom” te producentica filma “Bad Girls Empire”. Iako joj je život u Zagrebu znatno relaksiraniji nego u New Yorku, u hrvatskoj metropoli fascinira je kako su žene na ulici već ujutro iznimno dotjerane.
– Amerikankama nije stalo do fizičkog izgleda, osim kada je riječ o poslovnim susretima, dok u Hrvatskoj svi izgledaju super. Meni je to skroz ludo! Preveliko dotjerivanje i šminkanje jedina mi je naporna stvar ovdje. Već u 10 ujutro žene su na ulicama s frizurom, šminkom. Pa kad ustaju da bi to sve stigle? U centru Zagreba sve su žene i djevojke prekrasne – čudi se i napominje kako Amerikanci nemaju kulturu mode.
– Mi smo u Hrvatskoj stara Europa, Italija je blizu, okruženi smo zemljama koje su kolijevka mode. U SAD-u se za premijere svi srede, ali svakodnevno ljudi nisu opterećeni odijevanjem. Osobito u Los Angelesu gdje su svi po cijele dane u natikačama i kratkim hlačama – smije se. Filozofija nemarnog odijevanja kao da se prelijeva i na američki mentalitet koji ne poznaje onu našu poznatu “što će ljudi reći”.
– U Americi to ne postoji. Nije u njihovom mentalitetu da se brinu što će tko misliti, ljudi su u SAD-u sebični i usmjereni na sebe – kazala je. U New Yorku živi na Manhattanu, u vlastitom stanu, a iako je u središtu newyorške košnice, Amerikanci nisu poput Hrvata uvijek na raspolaganju za kavu ili druženje – opisala je. Kod njih nema dogovaranja o dogovaranju, što je svojstvenije Hrvatima koji su znatno ležerniji po pitanju raspolaganja vremenom. Izgleda da se Hrvati i bolje zabavljaju od Amerikanaca jer su preko Bare znatno manje spontani, više isprogramirani u planiranju zabave i opuštanja.
Ella dolazi iz umjetničke obitelji, u Philadelphiju se odselila za majkom pjevačicom Tommi Mischell, dok joj je otac Nick Kačić-Miošić kipar. Kada se doselila u Ameriku, engleski nije znala, ali je unatoč tome išla u redovnu američku školu. Prionula je učenju i za mjesec dana savladala jezik koji sada govori kao rođena Amerikanka. Da bi uspjela u Americi s golemom konkurencijom, bilo je potrebno i puno odricanja. Nekako je uvijek prvo birala posao pa ne čudi što je danas vlasnica producentske kuće. Da bi stvorila kontakte u filmskoj industriji, bilo joj je, kaže, potrebno osam godina stvaranja društvene mreže. Ali američki san nije nedostižan. Njeni kontakti pomažu i da film “Šesti autobus”, iako još nije ni snimljen, već probije hrvatske granice.
Film se priprema 13 godina
Kada je riječ o “Šestom autobusu”, filmu koji je Ellu doveo u Hrvatsku, Eduard i Dominik Galić već su ranije snimili ratni dokumentarni serijal “Heroji Vukovara” koji je postigao veliku gledanost. U njemu su vukovarski branitelji opisali obranu grada koja je svladana 18. studenog kada je pao Vukovar. Upravo je to iskustvo bilo presudno da se otac i sin Galić odluče snimiti i “Šesti autobus”.
– Za ovaj se film pripremamo već 13 godina, točnije od početka snimanja “Heroja Vukovara”. Dok smo snimali taj dokumentarac, puno smo naučili o vukovarskoj kalvariji, obrani grada, ali i došli do puno dokumenata koji će nam pomoći u snimanju “Šestog autobusa” – ranije je ispričao za Večernji list producent projekta Dominik Galić. Film će imati i dokumentarna obilježja jer će se u njemu koristiti transkripti sa suđenja u Beogradu za zločin na Ovčari. Tako će biti snimljena scena u kojoj zaštićeni svjedok opisuje kako je naređeno da se zarobljene Hrvate iz vukovarske bolnice autobusima dovede pred hangar na Ovčari, kako ih se tuklo u špaliru, a zatim kako je pred jamom na Ovčari formiran streljački vod te ubijeno 260 ljudi.
Tada je ubijen i francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier čije tijelo nikad nije pronađeno. Plan je da se film snima u Vukovaru, ali neki dijelovi zbog potrebnih scena ruševina snimat će se u Glini jer je Vukovar obnovljen. U filmu će igrati glumci Marko Petrić i Karlo Mrkša koji su već radili za Galiće. Vodeće uloge imali su i u njihovu filmu “Za ona dobra stara vremena” koji je ljetos premijerno prikazan na Pula film festivalu...
Pogledajte video u kojem vam proslavljena trenerica govori kako gubiti kilograme dok spavate:
Sve super ali jedan detalj u ovom članku Vukovar obnovljen a kad se krene preko rijeke kupe pogotovo Glina vrijeme je stalo samo su šutu maknuli sa ulice i promijenili stupove za struju nakon rata i proglasili područje posebne državne skrbi od tamo se iselilo više ljudi nego iz Slavonije jedino što radi je zatvor u Glini i jedna birtija