I treće "ukazanje" američke grupe Wilco u Hrvatskoj počeo je spektakularno. Naime, ulaznice za njihov koncert 3. rujna na podjednako spektakularnoj pozornici šibenske tvrđave Sv. Mihovil rasprodane su davno, što znači da veliki broj domaće publike cijeni jedan od ponajboljih rock bendova zadnjih tridesetak godina. Bez obzira na veliku ponudu gostovanja i posjete mnogih prvoklasnih rock imena, neki koncerti doista se, bez bojazni da ste nepravedni prema ostalima, mogu nazvati ključnima u nekoj sezoni. Dolazak američke grupe Wilco u Šibenik jedan je od takvih.
Dapače, ne samo da se unaprijed sa sigurnošću može najaviti da ćemo vidjeti vrhunsku predstavu, nego je lako pretpostaviti da ćemo doživjeti jedan od koncerata koji ulazi u rang najznačajnijih koje smo vidjeli kod nas, ne samo ove sezone. I svatko tko to pomisli ne treba biti lukavi prognozer rock-lota, već samo iskusan slušatelj s dovoljno podataka u glavi da zna da smo na domaku pravog kulturnog jack-pota.
Prije nego li su došli u Zagreb 2012. i potom na INmusic festival prije deset godina, Wilco sam nekoliko puta lovio i gledao po Europi, od Rima do Beča, da bismo se potom u njihovu sjajnu, suptilnu sviračku i autorsku moć uvjerili i kod nas na dva besprijekorna nastupa. Od kojih je onaj samostalni, na Velesajmu 2012., ipak bio bolji i kompletniji - odsvirali su tada trideset pjesama - što ne ostavlja puno dvojbe da će na jednoj od najljepših domaćih pozornica dati sve od sebe.
Nezaustavljiva odiseja Wilca traje već godinama, i to na razini koja nikada nije spuštena ispod maksimalnog artističkog učinka. Proizašli iz postave Uncle Tupelo, kao druga frakcija uz postavu Son Volt Jaya Ferrara, Wilco su pod rukovodećom palicom Jeffa Tweedyja na svojim albumima spojili sviračku fascinaciju korijenskom američkom glazbom, rockom, brojnim drugim sastojcima, ponekad i čistokrvnim popom na tragu Beatlesa, sve do avangardnih detalja i post-rock optike, i s golemim autorskim potencijalom i uzbudljivom svirkom unatrag petnaestak godina redovito producirali neke od najboljih albuma sezona.
Wilco su od devedesetih godina do danas presudno pomogli proboju alternativnog countryja u zonu kreativne hiperprodukcije, a prvi albumi "A.M." i "Being There" odmah po objavljivanju uvršteni su među najbolja ostvarenja novog/starog žanra koji je u devedesetima pod imenom "novog tradicionalizma" dao neke od najboljih diskografskih prinosa. Spojivši fascinaciju korijenskom glazbom i autorski potencijal Tweedyja, usput su presloživši novu varijantu "kozmičke američke glazbe" iz davne kovanice Grama Parsonsa.
FOTO Pogledajte izazovno izdanje Sonje Kovač u kupaćem kostimu: Ovako je izgledala prije 16 godina
Nakon uvjerljivog početka s albumima poput "Summerteeth" pokazali su izmještanje s takvih arhaičnih pozicija prema konciznijem pop formatu, da bi sljedećim radovima poput "Yankee Hotel Foxtrot" ili "A Ghost Is Born" porušili sve konvencije, pokazali da ne priznaju nikakve granice i sve do danas potpisivali glazbu koja je redovito fascinirala i nudila vrhunski užitak publici i kritičarima.
Ako je već i nastupni album postave Uncle Tupelo 1990. nosio ime "No Depression", Wilco su na radovima poput "Yankee Hotel Foxtrot" nakon događaja 11. rujna 2001. upravo depresiji dali vidljivi manevarski prostor hermetičnim eksperimentom u pjesmama s cut & paste tekstovima i kompleksnijim melodijskim strukturama. Jeff Tweedy u međuvremenu se etablirao kao jedan od najzanimljivijih novih rock autora, a bogati radni teren proširio je glazbom za film "Chelsea Walls", redateljski debi glumca Ethana Hawkea. Tweedyjeva glazba za "Chelsea Walls" dala je "glas" hotelu kao što Wilco u još širem spektru sličnim radnim postupkom daju glas ne samo američkoj glazbenoj povijesti, nego i današnjoj situaciji.
Natko je pametno primijetio kako su rodonačelnici alternativnog countryja devedesetih hrabro razorili pravila žanra i odrekli se lakog puta. Wilco su se pretvorili u jednu od najrespektabilnijih rock formacija koja je uspijevala briljantno povezati ovozemaljski organsku svirku s ambicioznim umjetničkim postupcima. No, nakon svih pomaknutih ekskurzija, Wilco su se znali vratiti klasičnom gitarističkom zvuku i eksplozivnim rješenjima, svejedno udaljenim od bilo kakve primisli o jednodimenzionalnom štivu. Najkraće rečeno, Wilco su čitavu karijeru pretvorili u epopeju razgrađivanja pravila, radeći na rubu komforne rock svirke i art rock zahtjevnosti kao sretnom spoju dvije zanimljive, suprotstavljene krajnosti.
S glazbom posloženom po sistemu ovozemaljski strastvenog gitarističkog rocka, pop prizvuka Beatlesa, kakofoničnih elektronskih minijatura, emocionalnih balada i sviračkih improvizacija koje kao da su povezivale klasičan pristup Grateful Dead s avangardnom slobodoumnošću Sonic Youth, Wilco i Jeff Tweedy ujedno su tražili i propitkivali novi identitet američkog društva, povezujući tradiciju i promjene s neuralgičnim točkama američkog društva dvijetisućitih godina.
Njihovi zadnji albumi, od "Cousin" iz 2023. pa unatrag deset godina ("Cruel Country", "Ode to Joy" i "Schmilco"), zadržali su visok kvalitativni prag na koji su nas navikli. Iako je "Cousin" objavljen prije tri godine, pa nemaju novih materijala, kontinuitet njihove "sveameričke epopeje" djeluje fascinantno. Umjesto novog albuma Wilco su poklonicima zadnjih godina priuštili nekoliko vrhunskih reizdanja za Dan prodavaonice ploča (Record Store Day), koja su popunila praznine u zbirkama diskofila majstorskim odabirom svojevrsne "B-strane" njihove diskografije. Budući da godinama podržavaju kulturu nezavisnih trgovina ploča, njihova Record Store Day (RSD) izdanja redovito privlače kolekcionare zahvaljujući rijetkim snimkama i izdašnim ponudama.
FOTO Isplivale fotke mame Marka Grubića bez Photoshopa, evo kako doista izgleda zgodna Branka
Za Record Store Day 2024. Wilco je objavio prošireno izdanje sjajnog albuma "The Whole Love", isprva objavljenog 2011., a luksuzno vinilno reizdanje sadržavalo je originalni album uz dodatni materijal, uključujući rijetke i teže dostupne snimke iz tog razdoblja. Lanjsko pak izdanje "dBpm 15" obilježilo je petnaest godina djelovanja njihove vlastite diskografske kuće dBpm Records. Od osnutka etikete na njoj su objavljeni svi albumi Wilca iz novijeg razdoblja, kao i brojna solo izdanja Jeffa Tweedyja, arhivske snimke i posebni projekti. Spomenuta arhivska kompilacija sakupila je dvanaest rijetkih, teško dostupnih i dosad neobjavljenih snimaka nastalih između 2010. do 2025. godine, te donijela svojevrsni presjek rada Wilca i Jeffa Tweedyja pod okriljem njihove nezavisne etikete. Većina pjesama prvi je put objavljena na vinilu, dok se među većim zanimljivostima isticala dosad neobjavljena verzija pjesme "Casper The Friendly Ghost" Daniela Johnstona i Jeffa Tweedyja, te obrada "Don't Let Me Down" Beatlesa. Umjesto pregleda najvećih "hitova", zbirka rariteta prikazala je kreativni razvoj benda i njegovih članova tijekom petnaest godina rada.
No, najbolje reizdanje Wilca bio je golemi box set "Yankee Hotel Foxtrot Super Deluxe" 2022, kad su povodom 20. obljetnice jednog od najutjecajnijih rock albuma 21. stoljeća objavili najopsežnije arhivsko izdanje u povijesti sastava. Objavljen u suradnji izdavačkih kuća Nonesuch Records i dBpm Records, box set je donio ukupno 82 prethodno neobjavljene snimke, alternativne verzije pjesama, demo snimke, instrumentalne izvedbe, koncertni album i opsežnu knjigu koja je dokumentirala nastanak epskog albuma. "Yankee Hotel Foxtrot" obilježio je jedno od najburnijih razdoblja u povijesti Wilca, jer je album nastajao tijekom promjena u postavi benda, razlaza s izdavačkom kućom Reprise Records i odlaska multiinstrumentalista Jaya Bennetta.
Radi se o jednom od najznačajnijih albuma dvijetisućitih koji je i tada završio na mnogim popisima najboljih albuma godine, a s vremenom postao jedan od onih legendarnih radova oko kojih su se isprepletale mnoge priče. Album je, naime, mogao zvučati i sasvim drugačije. Wilco su imali daleko više materijala od objavljenih 11 pjesama, pa uz box "Yankee Hotel Foxtrot" možete poslušati čak tri različite verzije albuma "kakav je mogao biti", podijeljene na tri odvojena CD-a "American Aquarium", "Here Comes Everybody" i "The Unified Theory of Everything". "Yankee Hotel Foxtrot" pokazao je put kojim su prošli od nastupnog albuma, zaokruživši priču koja se u tom razdoblju, upotrijebimo li povijesnu dioptriju, mogla pokazati jednako sjajnom kao i put kojim su, recimo, Beatlesi prošli od nastupnog albuma do "Revolvera".
Slavna pjevačica ljetuje u susjednoj državi s djecom, jako je emotivna: 'Prije nego odu na fakultet'
Otvori KEKS Pay
