Rick Springfield, ime koje je za generacije postalo sinonim za zarazni pop-rock hit "Jessie's Girl" i imidž srcolomca iz osamdesetih, nedavno je u opširnom razgovoru otkrio duboko zakopanu traumu koja je oblikovala njegov život puno prije nego što je uopće okusio slavu. Gostujući u popularnom podcastu "The Joe Rogan Experience", glazbenik je ispričao kako je kao 18-godišnjak u Vijetnamu oduzeo život drugom čovjeku. To priznanje, izrečeno bez drame, gotovo kao usputna opaska, bacilo je potpuno novo svjetlo na njegovu karijeru i privatne borbe. Težina tog trenutka najsnažnije se osjetila u njegovim riječima o jutru nakon napada, kada su mu vojnici prišli i rekli: "Hej, sredio si jednog. Imaš ga." Springfield je priznao: "Činjenica da sam bacio taj minobacač i da je nekoga pogodio... to mi i danas teško sjeda. To je doista ona jedna stvar koju sam ponio sa sobom, a za koju nikada nisam uspio pronaći pravo mjesto."
Njegov put u ratnu zonu nije bio tipična USO turneja kakvu bi mnogi zamislili. Godine 1968., Springfield je sa svojim australskim bendom unajmljen da zabavlja američke vojnike. Logika je, kako objašnjava, bila jednostavna i pomalo cinična: Amerikanci su se željeli osjećati kao kod kuće. "Sve dok ste imali nekoliko djevojaka u bendu, unajmili bi vas i mogli ste ići na turneju po Vijetnamu, usred ratne zone", prisjetio se. Očekivao je dobru zaradu i avanturu, no stvarnost je bila potpuno drugačija. Proveli su tamo četiri mjeseca, svirajući na improviziranim pozornicama na kamionima u vojnim bazama, spavajući u bivšim francuskim vilama koje su vrvjele štakorima i redovito se nalazeći na meti raketnih i minobacačkih napada, ponekad i usred nastupa. "Mislio sam, 'Super, zaradit ćemo nešto novca'. Naravno, nismo zaradili ništa. Sve smo potrošili u vojnoj kantini, a ionako nismo puno ni dobivali." Bila je to surova lekcija za mladića koji je stigao s gitarom, a završio s oružjem u rukama.
FOTO Brojna poznata glazbena imena: Pogledajte atmosferu s koncerta u čast glazbenoj obitelji Dedić-Novak
Kobni trenutak dogodio se tijekom boravka u američkom kampu na Mramornoj planini, nedaleko od Da Nanga. Sprijateljili su se s vojnicima i ostali prespavati. Kada je baza napadnuta, Springfield se zatekao u radio-kolibi. Atmosfera je, kako kaže, bila kao iz filmova. Preko radija je stiglo upozorenje o kretanju u blizini, a zatim i hladna potvrda - u tom području nema prijateljskih snaga. U kaosu obrane, vojnici su ga pitali želi li pomoći. "Pitali su me: 'Hej, hoćeš baciti nekoliko granata?' I bilo je to kao u filmu Johna Waynea, znate", ispričao je Springfield. "Kao mladić, nisam zapravo razumio što radim." Uzeo je pet ili šest minobacačkih granata i, slijedeći upute, ubacivao ih jednu po jednu u cijev. U tom trenutku, adrenalin i osjećaj da sudjeluje u nečem filmskom nadvladali su strah i svijest o stvarnim posljedicama svojih postupaka.
Stvarnost ga je brutalno pogodila sljedećeg jutra. Vijest da je jedna od njegovih granata bila smrtonosna nije donijela osjećaj pobjede ili olakšanja, već duboku i trajnu nelagodu. To iskustvo postalo je središnja trauma koja ga je proganjala desetljećima, kamen temeljac za strahove i depresiju s kojima se borio cijeli život. Njegova majka je kasnije pričala kako se po povratku kući trzao na svaki zvuk auspuha i kako je izgledao "ukleto". Cijela vijetnamska epizoda bila je obavijena tragedijom; vođa njegovog benda umro je sa samo 25 godina, otprilike godinu dana nakon povratka, od rijetke bolesti pluća za koju se vjeruje da ju je zaradio u Vijetnamu. Za Springfielda, rat nije bio politička izjava, već egzistencijalna lekcija: strah je stalni suputnik kojim se mora naučiti upravljati. A spoznaja da je bio odgovoran za nečiju smrt postala je najteži teret koji je ponio s bojišta.
Put od vijetnamske traume do svjetske slave bio je dug i nimalo lak. Nakon povratka u Australiju i raspada benda Zoot, Springfield se preselio u SAD 1972. godine, no iduće desetljeće bilo je ispunjeno borbom. Snimio je četiri albuma koja su prošla nezapaženo, dok su ga menadžeri gurali u ulogu idola za tinejdžerice, što je prezirao. Živio je u jeftinom stanu u Hollywoodu, preživljavajući na smrznutim obrocima. Prekretnica je stigla 1980. iz potpuno neočekivanog smjera - prihvatio je ulogu dr. Noe Drakea u sapunici "General Hospital". Iako je u početku bio skeptičan, serija je postala kulturni fenomen, a on preko noći poznato lice. Uskoro je uslijedio i glazbeni uspjeh s albumom "Working Class Dog" i singlom "Jessie's Girl" koji je, zahvaljujući DJ-evima koji su ga samoinicijativno puštali, polako osvojio radijski eter i 1981. stigao do prvog mjesta Billboardove ljestvice.
Otvori KEKS Pay
