Solo karijera Davida Byrnea danas stoji bolje nego ikada unatrag 35 godina. Velikim dijelom zbog uspjeha prethodnog albuma, a pogotovo turneje "American Utopia". S druge strane, odbiti 80 milijuna dolara za par koncerata mogu samo najveći, a upravo su to napravili Talking Headsi prije godinu dana. Otklonjene su mogućnosti ponovnog okupljanja grupe koje bi definitivno dovelo do rasprodane turneje s visokim cijenama ulaznica. Sve je počelo novom promocijom koncertnog filma "Stop Making Sense" iz 1984. koji je restauriran pušten u američke IMAX kinodvorane i u punoj verziji, s ranije neuključenim pjesmama, objavljen na nosačima zvuka i slike.
Nakon toga krenula je medijska groznica, a šef američkog festivala Coachella Paul Tollett odustao je od ponude deset milijuna dolara grupi za nastup na tom festivalu, shvaćajući da nema šanse da se to dogodi. Nakon toga javili su se i predstavnici vodeće koncertne agencije Live Nation s ponudom od 80 milijuna dolara za šest do osam nastupa na nekoliko festivala i koncerata prošlog ljeta, što su članovi grupe odbili. Nakon reanimacije legendarnog filma "Stop Making Sense", kojom je nepostojeća grupa pokazala da itekako medijski postoji, lani je započelo i objavljivanje luksuznih i iscrpnih box setova iz vremena dok su Talking Headsi radili zajedno od 1977. do 1989. godine.
Rekorder u 'Životu na vagi' izgubio je gotovo 90 kg, a danas više ovako ne izgleda
No, sve ono što su radili nakon toga razlog je zašto David Byrne ni ne pomišlja na okupljanje grupe. Pogotovo ne sada, kad mu je samostalna karijera opet u usponu. Manifestira se to i u njegovom novom albumu "Who Is the Sky?", ali i novoj turneji čija su dva rasprodana nastupa u njegovoj "domaćoj" newyorškoj dvorani Radio City Music Hall završila hvalospjevima kritičara i oduševljenjem publike. Ništa čudno, jer David Byrne sa 73 godine života pokazuje se puno svježijim od suvremenika koji više vole obilaziti stare teritorije. Donekle to radi i on, ali na drugačiji način, pa je novi album prema "American Utopia" jasna i pregledna pop ploča, s pažljivo napravljenim aranžmanima i sviračkim dionicama. Byrne se vraća karipskim, afričkim, čak i mariachi utjecajima, pa ponekad album hiperventilira optimizmom da nekome može djelovati banalno. No, treba pričekati scensku predstavu jer, prema najavama i izvještajima, Byrne je sve ideje uklopio u zajednički koncept koji bi poput "American Utopia" mogao proširiti samu priču albuma.
Byrne je mnoge glazbene i koncepcijske postavke iz tadašnje karijere razvijao u samostalnoj, pokazujući kreativnost koja nije ostavljala mjesta nostalgiji. Uvjerili smo se u to 2018. kad je s tada novim projektom "American Utopia" nastupio u Zagrebu na INmusicu, a kasniji dio turneje izvođene na Broadwayu zabilježio u koncertnom filmu redatelja Spikea Leeja "American Utopia". Nešto kao današnja varijanta invencije pokazane na spomenutom "Stop Making Sense", "American Utopia" pozicionirala je Byrnea na novom terenu, čije se inovativne scenske postavke nastavljaju i s turnejom albuma "Who Is the Sky?".
FOTO Nekad najskandalozniji Hrvat bio je u zatvoru pa se pokajao, a evo kako danas izgleda i što radi
Mobilnost glazbenika na sceni, zanimljiva koreografija i pouzdano sjajna svirka uklopljene su u novi autorski narativ koji Byrne donosi albumom "Who Is the Sky?" (Matador/Dallas Records) i postiže komercijalne uspjehe s glazbom i glasom koje je s vremenom pretvorio u masovno poznate i tražene sastojke prilično brutalne i indolentne današnje američke i svjetske pop scene.
Od kostima belgijskog umjetnika Toma Van der Borghta - kojim čini novi pandan slavnom velikom bijelom odijelu iz filma "Stop Making Sense" - do glazbe, od vizualizacija zamisli na sceni do same svirke, David Byrne nakon Davida Bowieja ostaje godinama najstariji pop-prvak koji se ne boji uhvatiti u koštac s novim zvucima, pa ih i sam "izmišlja", i koji autorski djeluje neusporedivo hrabrije od većine kolega njegove generacije.
Nakon velikog uspjeha s "Američkom utopijom", "Who Is the Sky?" donosi neke od Byrneovih odgovora na utopijska pitanja, ali u sasvim različitom kontekstu i s glazbom čija vedrina ponovno pokazuje da je tmurne misli zapakirao u veseliju ovojnicu. "Who Is the Sky?" spaja eksperimentalni pop, komornu glazbu i Byrneov prepoznatljivi art-pop senzibilitet, donoseći spoj inovacije, preglednih i razumljivih emocija, angažiranog optimizma, uz društvo poznatih suradnika. Producent albuma je Britanac Kid Harpoon (poznat po radu s Harryjem Stylesom i Florence + The Machine), dok je za instrumentalne aranžmane zaslužna newyorška komorna skupina Ghost Train Orchestra koja albumu daje najveću razliku spram prethodnih. Najnovija i glavna Byrneova akvizicija stvara novi zvuk koji mu je očito zanimljiv i poticajan. Byrne je za ovaj projekt okupio i niz poznatih gostiju, uključujući St. Vincent koju smo ove godine vidjeli na festivalu INmusic, Haylea Williamsa iz grupe Paramore, Toma Skinnera (bubnjara The Smile, grupe s članovima Radioheada koju smo gledali u Zagrebu i lani u Puli), te dugogodišnjeg suradnika Maura Refosca na udaraljkama.
RTL-ova voditeljica preminula je sa samo 25 godina, a njezina smrt tada je rastužila cijelu Hrvatsku
Vraški sposoban i raznolik kolektiv dao je albumu "Who Is the Sky?" temeljnu različitost spram prijašnjih Byrneovih projekata i sviračku slojevitost koja ponekad izostane iz samih pjesama, ali sve skupa nosi Byrneov prepoznatljiv autorski potpis. Konceptualno, "Who Is the Sky?" bavi se univerzalnim ljudskim iskustvima: ljubavlju, gubitkom, tugom, smijehom i svakodnevicom, pa čak i odnosom prema stanu u kojem živite. Već u naslovnoj pjesmi Byrne postavlja pitanje identiteta i pripadnosti, tko je nebo, što znači gledati svijet odozgo, i tko smo mi u tom kontekstu. Ovakva poetska i filozofska pitanja provlače se kroz čitav album, ali su umotana u glazbu koja zrači vedrinom i energijom. Byrne je istaknuo da mu je cilj bio "pisati o stvarima koje mogu biti mračne ili teške, ali ih izraziti kroz glazbu koja diže, inspirira i poziva na zajedništvo".
Prvi singl albuma, "Everybody Laughs", s St. Vincent najizravnije utjelovljuje tu ideju, s Byrneom koji ponavlja motive zajedničkih iskustava svih ljudi i podsjeća i sebe i druge da, bez obzira na razlike, svi prolazimo kroz slična emotivna stanja. Sviračka podloga demonstrira poznate odlike Byrneove glazbe i odiše toplinom i pojačanim ritmičkim figurama, spajajući akustične instrumente s elementima elektronske podloge. Byrne je u intervjuima povodom izlaska albuma isticao da s "Who Is the Sky?" želi stvoriti glazbu koja ne djeluje samo kao izolirana "umjetnička izložba", već kao životno pomagalo u svakodnevici slušatelja, kao glazbu koju možete slušati dok hodate gradom, kuhate ručak ili razmišljate o problemima. Drugim riječima, usprkos jasnom konceptu album nije zatvoren u konceptualne okvire, nego diše sa svijetom oko vas i u vama i ostavlja prostor za osobnu interpretaciju svakog slušatelja. Tipične su to Byrneove zamisli koje je često koristio, tijekom godina pokušavajući iz različitih kutova nadopisivati poglavlja svog autorskog prosedea. Ali uvijek s namjerom da ne bude pretenciozan i da uključi što je više moguće osobnih iskustava koja korespondiraju s iskustvima publike, tj, drugih ljudi.
FOTO Kolinda Grabar-Kitarović oduševljava svojim izgledom, a ovako se mijenjala tijekom godina
Vizualni identitet albuma - s kojim uz vinilno izdanje dobivate i veliki dvostrani poster s Byrneom u novim kostimima - kao i uvijek igra važnu ulogu u prenošenju poruke. Dizajnerica Shira Inbar stvorila je bogat vizualni jezik albuma, kombinaciju psihodeličnih uzoraka, stiliziranih maski i simbolike koja reflektira tematsku slojevitost glazbe. Omot albuma prikazuje apstraktno lice koje kao da lebdi između neba i zemlje u spomenutom kostimu, što dodatno pojačava tematsku opreku albuma; individualno naspram kolektivnog, unutarnje naspram vanjskog, a šarenilom nastavlja i omiljene Byrneove afričke, tj. etničke motive davnih plemenskih rituala koji su na neki način preživjeli i u urbanom zapadnom svijetu.
Za razliku od zadnjih Byrneovih radova, "Who Is the Sky?" ne teži pretencioznosti, već jednostavnosti i jasnoći, što će se vjerojatno odraziti i na pozicije pjesama na top-listama. U doba sve veće izolacije i fragmentacije društva, pogotovo u vremenu nakon "Američke utopije", album ponekad djeluje previše optimistično, ali nudi poruku povezivanja i pretvaranja osobnog u univerzalno i obrnuto."Who Is the Sky?" je djelo zrelog glazbenika koji zna da više ne mora dokazivati svoju relevantnost, pa jednostavno poziva na razmišljanje i dijeljenje iskustava. Podijeliti to iskustvo s Byrneom na pozornici bit će osobito zadovoljstvo, mada je i njegova europska turneja iduće godine već rasprodana. No, nakon što odsvira dvoranske nastupe, možda nije nemoguće očekivati gostovanja na ljetnim festivalima, gdje bi ga mogao uhvatiti i veći broj publike.
Otvori KEKS Pay
