Ah, ta divna Judita! Susret s njom uvijek dođe kao mala kreativna i energetska eksplozija, ona vrsta susreta nakon kojeg sa sobom ponesete barem djelić njezine zarazne vedrine. I taman prije godišnjeg odmora uspjeli smo ju uhvatiti u središtu Zagreba, u ugodnom prostoru skrivenom od gradske vreve, gdje smo odradili i fantastično fotografiranje. Dok je pozirala našoj fotografkinji Sandri, uz puno smijeha, spontanih pokreta i onih sitnih trenutaka koji se ne mogu režirati, samo sam gledao i uživao. Pred objektivom se mijenjala iz sekunde u sekundu, kao da ne snimamo editorijal nego gledamo neku malu, samo za nas izvedenu predstavu. Jedan pogled, pokret ruke, drugačiji izraz lica, i već je pred nama bila neka nova Judita. Judita Franković Brdar već je godinama inspiracija brojnim mladim kreativcima, upravo zato što je toliko svoja, posebna i nepredvidiva da vas uvijek zanima što će napraviti sljedeće. Ovoga ljeta publika ju je mogla gledati i na Pulskom filmskom festivalu, gdje je predstavljen film "Drugi dnevnik Pauline P.", a nama je to bio povod za razgovor koji se vrlo brzo proširio daleko izvan granica filma i glume. Govorila nam je o svom putu i ulogama koje ostavljaju trag, o tome koliko se glumac mijenja sa svojim likovima, ali i o malim ritualima, mislima, čežnjama i stalnoj potrebi da stvari oko sebe učinimo barem malo boljima. Dotaknuli smo se i položaja žena u kreativnim industrijama, starenja, očekivanja koja nam društvo nameće te njezina nekonvencionalnog pogleda na ono što tek dolazi. I, naravno, svega onoga između, jer s Juditom razgovor teško može ostati samo na jednoj temi.
Judita Franković Brdar: 'Apsolutno jesam feministkinja. Feminizam za mene znači slobodu i ravnopravnost'
Judita Franković Brdar bez zadrške govori o feminizmu, nejednakosti žena, starenju i teroru savršenstva kojem smo svakodnevno izloženi. Otkriva zašto se nikada nije željela uklopiti u zadane ladice te zašto su joj sloboda, ravnopravnost i pravo na pogrešku važniji od tuđih očekivanja.
Komentara 3
Teško da kao starije muško mogu biti feminist(ica), ali stvarno mi neke stvari drapaju živac. Kada vidim da na mladoj ćeni na blagajni konzuma, ili drugdje stoji kartica sa natpisom student, ili kod mlade konobarice u kafiću natpis konobar, a čak sam i u ikei vidio gdje tri ćene sjede za blagajnom, a natpis iznad blagajnik. Puno puta pitam zašto se ne bune, a dobijem odgovor, pa to su mi dali. Pitam ih što bi muškarac napravio da mu daju natpis studentica, konobarica ili slično.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Neka ode raditi na građevinu pa će shvatiti da joj nije pametno biti "ravnopravna "