Timothy Garton Ash (1955.) uglavnom se bavi znanstvenom i intelektualnom disciplinom sa same granice prozne književnosti, koja je u Hrvatskoj uglavnom nepoznata, a paradoksalni joj je naziv: povijest sadašnjosti. Njegova tema je Europa - Garton Ash je gotovo romantični euroentuzijast - čiji je građanin i u praktičnom, boravišnom pogledu, veći dio života bio. Premda je Britanac, otočanin, živio je i radio širom istočne i zapadne Europe, kretao se s obje strane Željezne zavjese, udao se u Poljsku, a u važnim trenucima rađanja buduće europske povijesti, gotovo bi se redovito našao na mjestu događaja. Naime, osim što je povjesničar, Garton Ash je, u punom smislu te riječi, novinar. Kolumnist Guardiana i politički komentator, opet jedan od onih kakvih u hrvatskom novinarstvu jedva da je i bilo - na um mi, recimo, na neki drukčiji način pada Zvonimir Berković, a možda i još poneko od izabranika Nine Pavića - koji u politički komentar ulažu svoja intelektualna znanja, koja se tiču povijesti, osobito kulturne povijesti, i još više književnosti, te ozbiljan literarni, beletristički talent. Garton Ash je profesor europskih studija na Oxfordu, ekspert za povijest Srednje i Istočne Europe, te za povijest Europske unije.
Knjiga "Domovine", podnaslova "Osobna povijest Europe", žanrovski je bastardan tekst. Riječ je, naime, o jednoj povijesti poslijeratne Europe, koja je istovremeno i osobna povijest jednoga britanskog Europljanina. Moglo bi se reći i da se radi o dvostrukoj memoarskoj knjizi: o memoarima Timothyja Gartona Asha, koji su istodobno i memoari jedne stvarne, a pomalo i imaginarne Europe.
Rekorder u 'Životu na vagi' izgubio je gotovo 90 kg, a danas više ovako ne izgleda
Kako Garton Ash potječe iz jedne vrlo ozbiljne europske kulture, čiji političari, čak i kad su potpune budale, prilično drže do bliskosti, savjeta i riječi onih koji nešto znaju, ili onih koji se o nečemu umiju izražavati, tako se on od ranih dana družio i nalazio s britanskim, američkim, istočnoeuropskim vođama, opozicionarima i revolucionarima, preslušavao ih ili ih savjetovao. U britanskoj, poljskoj, češkoj, američkoj politici katkad je imao onu ulogu kakvu urednik zadarskog Hrvatskog tjednika ima u HDZ-u ili kod Kolinde Grabar Kitarović, ili skoro onakvu i onoliku kakvu Velimir Bujanec ima u hrvatskoj političkoj desnici. Ali osim što je, makar i minimalno, na politiku tog svijeta djelovao riječju, upozorenjem i savjetom, on joj je bio važniji zbog nečega drugog: bio je jamac da će stvarnost jednoga doba ili da će vrijeme biti zapisano.
Iza činjenice da je najveći dio svoga radnog vijeka, koji i dalje, naravno, traje, živio gdje je htio, s kim je htio i kako je htio, ne vodeći pretjeranog računa o tome koliko što košta, stoji opet i samo velika samosvjesna kultura, kojoj je bilo važno da je Timothy Garton Ash upravo tamo gdje on želi biti i da radi baš ono što on smatra važnim, te je takvo što, na različite načine, ozbiljno financirala. Iz perspektive ovdašnjih urođenika, udbaških ili ustaških, zapravo je i svejedno, iz takvih se okolnosti i stvorilo uvjerenje kako su svuda oko nas - britanski ili američki špijuni. Jer zašto bi ga netko plaćao za njegova istraživanja, ako nije riječ o špijunaži?
U "Domovinama" on piše samouvjereno i opušteno. Možda i malo pretjerano opušteno, stalno potvrđujući kako su njegovi prethodni nalazi bili točni. Prijevod Vuka Perišića (kao i obično, pouzdan) nastaje po izdanju objavljenom nakon Brexita i Putinove provale u Ukrajinu, u doba trampizma i narastajućeg europskog populizma, iliti neofašizma i korporativizma. Svoju priču o Europi Garton Ash dijeli u sljedeće cjeline: "Razorena (1945.)", "Podijeljena (1961. - 1979.)", "Buđenje (1980. - 1989.)", "Trijumf (1990. - 2007.)", "Kriza (2008. - 2022.)" i "Epilog: na plažama Normandije". Čitatelju najviše gode njegove vrlo osobne pripovijesti, legende, anegdote iz različitih doba, iz kojih se slute adolescencija, mladost i zrelost čovjeka u jednom vremenu, na određenom kulturnom prostoru. Premda će se nekom neupućenom ili ponešto konzervativnijem učiniti kako takav diskurs nema previše veze s diskursom povjesničara, bit će posve u krivu. Taj biografski trik, ili upisivanje vlastitog života u povijest, nešto je čime se služe najveći i najozbiljniji: od Hobsbawma do Tonyja Judta i Marka Mazowera.
Najzanimljivije i najupečatljivije su epizode oko Berlina i Poljske, iz vremena Zida i sindikata Solidarnost. Tu je Timothy Garton Ash na svome. Toliko Britanac da ima distancu, a toliko srođen da ga distanca fatalno ne udalji od ljudske i kulturološke biti događaja. Naravno da nije nimalo nevažno što on zna poljski jezik.
A mi, gdje smo tu mi? Rat u bivšoj Jugoslaviji prikazao je vjerodostojno, ali marginalno. Ne sumnja on da je i to Europa, ali po svemu kao da je riječ o nekoj eksteritorijalnoj, prekomorskoj Europi, nasukanoj negdje daleko na Pacifiku. Priča o Hrvatskoj svodi se na jelovnik na kojem Tuđman zaprepaštenom britanskom barunu i liberalu Paddyju Ashdownu u svibnju 1995. crta kartu Bosne, kako ju zamišlja podijeliti sa Srbima, te na jednu po nas vrlo gorku rečenicu, kojoj se, međutim, teško da odreći istinitost: "Kada danas promatram Hrvatsku, slavljenu kao urednu katoličku članicu Europske unije, ne mogu zaboraviti strahotni način kojim je 'očišćena' Krajina i pomislim kako je Hrvatska izbjegla kaznu."
Povijest sadašnjosti zanimljiva je i kompleksna disciplina, možda i najbliža spoju antropologije i književnosti, koja nam, pored svega drugog, tumači kakva će nam uskoro biti prošlost.
Otvori KEKS Pay
