Postoje ljudi za koje sam uvjerena da nikada neće umrijeti. Jedna od njih bila je i Ksenija Urličić. Vijest o njenoj nedavnoj smrti u 87. godini zatekla me na godišnjem odmoru i baš istinski rastužila, no kao što rekoh, sigurna sam da silina energije kojom je zračila ne može nestati pa se sa živom radošću sjećam iznimno ugodnog razgovora koji smo vodile 2017. godine netom prije dodjele Večernjakove ruže u kojoj smo dijelile ulogu u ocjenjivačkom žiriju.
Zvali su je Čeličnom lady Zabavnog programa HTV-a. O tome mi je Ksenija te 2017. sa smiješkom kazala; možda zbog discipline koju je tražila od suradnika. Televizija joj je bila dio života i ostala to do kraja. U vrijeme razgovora bila je već 17 godina u mirovini, koju je usporedila s ulaskom u mlaku ugodnu pjenušavu kupku nakon jednog napornog dana.
FOTO Održan posljednji ispraćaj Ksenije Urličić: Obitelj i prijatelji ispratili je na posljednji počinak
Živjela je smirenim i sretnim životom, našla je ravnotežu između želja i mogućnosti, a kreativnost, govorila je, svela je na kuhinju, projekte na veliki vrt, ružičnjak i voćnjak. Uživala je s obitelji i redovito se sastajala s kolegicama iz zlatnog doba televizije, Željkom Fattorini, Vesnom Prelog i Jasminom Nikić, a Helga Vlahović silno im je nedostajala... Razgovarale su o tom dobu, televiziji nekad i sad...
- TV danas gledam strogo selektivno. Nisam od onih koji i kad dođu gosti ostavljaju uključen televizor. Najviše pratim informativni i dokumentarni program, a gledanje zabavnog programa profesionalno me opterećuje jer još uvijek razmišljam kako bih nešto koncipirala na svoj način. To shvaćam kao vrstu profesionalne deformacije - rekla mi je tada o svojim navikama konzumiranja televizijskog sadržaja i osvrnula se na krakter današnjeg programa radikalno promijenjenog u odnosu na doba kad je ona bila urednica. Puno je kvizova i kulinarskih showova, zanimalo me pretjeruje li se s tim?
- Dakako da se s vremenom program mijenja, no kuhanja, kulinarskih showova, nutricionista i zdrave hrane, čak i zdravog posuđa, puno je previše za moj ukus. No nije to karakteristika samo našeg programa, u pitanju je globalni trend. No, opet kažu da nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani pa je možda i to povod. I osobno volim kuhati. Dok sam radila, imala sam doduše ispomoć, tu je bila i moja mama koja se dugo jako dobro držala. Međutim, danas puno kuham i volim kuhati, i mene je to očito inficiralo. Jako se dobro i raznovrsno hranimo i nikad nismo štedjeli na hrani. Ni danas doma, ni u mojoj roditeljskoj kući. Moja dva specijaliteta su gužvara od sira i štrudla od jabuka i to sve iz vlastite proizvodnje jer imam veliki voćnjak. Uz to za sve moje, a imam veliku obitelj, još uvijek radim rođendanske torte. No trebalo bi uvesti praksu da to oni preuzmu. Doći će i to vrijeme, neminovno - kazala je.
Što se tiče televizijskog programa rekla mi je da voli pogledati i dobar film, prvenstveno jer film ju nikada ne opterećuje jer je tu jednostavno riječ o nekom drugom mediju.
- Film koji bih mogla uvijek gledati je "Kum", a volim i "Legendu o jeseni". Gledala sam nedavno i dokumentarni film "Glasnije od oružja" Miroslava Sikavice i jako mi se dopao. Volim serije koje govore o hrvatskoj povijesti, "Vrtlaricu" jer vrt je jedan od mojih hobija. Čak i poneku meksičku seriju, najviše zbog španjolskoj jezika jer imaju krasan izgovor, to mi je kao da sam na tečaju španjolskog jezika. A što preskačem? Reklame. Imam sistem da kad počnu, odem nešto obaviti ili paralelno proberem i pogledam nešto drugo. To mi je večernja gimnastika. Rado gledam i Dnevnik Nove TV. Ako imam dovoljno vremena, pogledam i sva tri i ustvari uvijek kažem da je politika postala ozbiljna konkurencija zabavi. A Nova mi prednjači jer sam zagovornica tog muško-ženskog tipa vođenja, to daje određenu dinamiku. Svaki put dvije kamere otvore to dvoje ljudi, oni stvaraju svoje zvijezde, ne mijenjaju ih, imaju dobre reportere, a i Ivana Petrović mi je ključna. Što se tiče Dnevnika u moje doba, Miroslav Lilić je za mene bio neprikosnoveni TV mag, tijekom karijere bih ga uvijek poslušala i to bih učinila i danas. Pokušala bih čak i s njegovom idejom da se Dnevnik HTV-a pojača zvijezdama koje bi subotom vodile Dnevnik. Sjećamo se kako je on pokušao davno s mrkvom i sve nas šokirao.
Pitala sam ju tada i jesu li "Ples sa zvijezdama" i "Maestro" bili zadnji veliki showovi koji su bili i za malo ozbiljniju publiku?
- Tu moramo dodati i show "Do posljednjeg zbora" koji je bio odličan... to su licencije koje su po meni prenesene u zadivljujućoj produkciji HTV-a, ali isto tako me zadivila i emisija "A-strana", naš vlastiti proizvod. Mislim da je to teži, ali pravi put za produkciju. Da ne ovisimo o licencijama. Najvažnije je stvaranje autentičnog programa. Konkretno, "A-strana" za mene je program za ozbiljniju publiku jer mlada publika tu ne može shvatiti o čemu je riječ ili se mora jako potruditi i biti educirana u tom smislu - kazala je pa na to znači li da je čak i loš vlastiti program bolji od dobre kopije, mudro odgovorila:
- A ne, nisam za loš program. U tom slučaju radije sam za odličnu kopiju. Imamo malo ljudi koji danas mogu napraviti show, ali može se. Jedan od onih koji to znaju i tko je radio sa mnom je Ljudevit Grgurić Grga. On je praktički nestao kad je nestala čitava regimenta ljudi koji su radili sa mnom. Zašto? Ne znam. Pred 2000. godinu postojala je neka čudna atmosfera. Imala sam osjećaj da sam malo suvišna i da ne bih više trebala raditi iako još nisam imala godine za mirovinu, ali jesam staž. Odlučila sam otići jer mjesto savjetnika koje su mi nudili ne bi me zadovoljilo. Ne bih mogla čitati novine i otići doma i susretati ljude koji me gledaju s mržnjom jer imam dobru plaću, a ništa ne radim. I nije mi žao. Moj odlazak te tri godine ranije produljio mi je život.
Ksenija je bila autorica i kultne "Sedme noći" koja je rušila sve rekorde gledanosti i bila je uvjerena da bi remake tog koncepta mogao proći i kod današnje publike.
- To je izvanredan koncept zabave i afirmacije hrvatske estrade. To je uostalom potvrdila i gledanost. Ne sjećam se kolika je točno bila, ali prelazila je 80 posto. Imala je dobar obiteljski termin nedjeljom navečer i ustvari sam razmišljala o tome da sugeriram da se to ponovi i da postane putujući show, nešto poput "Lijepe naše". To bi bio pravi remake. Mi smo sa "Sedmom noći" već izlazili iz studija za vrijeme rata, to je bio jedan od mojih hrabrih i revolucionarnih poteza u to vrijeme. Bili smo u Osijeku dok su još fijukali meci i bojali smo se za publiku. Bili smo na stadionu i tu se oslobodio onaj slavonski prkos koji nismo poznavali prije Domovinskog rata. Stadion je bio dupkom pun.
Složila se i s mojom tvrdnjom da je HTV uvijek znao napraviti zvijezde, no da je u neko doba svoje vlastite, poput Barbare Kolar ili Danijele Trbović, slabo eksploatirao.
- Kod nas su se zvijezde same formirale, nametnule svojom osobnošću, talentom i znanjem. Najbolji primjer za to je moja Helga Vlahović. Mogla je postati zvijezda međunarodnog ugleda da joj je netko pružio tu šansu i dao vjetar u leđa. Slažem se s vama da sjajne voditeljice poput Barbare Kolar i Daniele Trbović, slabo koristimo. Čini se da ih u zenitu želimo zaustaviti. Kao da se bojimo zvjezdanog statusa, ne shvaćajući da su upravo one stupovi gledanosti. Mislim da je to kod nas stvar mentaliteta i to je oduvijek bilo tako, puste vas do određene granice i onda vam ne daju dalje. Tu kao da se probudi ono nešto ružno hrvatsko. Uostalom, kad sam ja otišla, olako smo se odrekli nekih potencijalnih zvijezda kao što su bile Vlatka Pokos ili Mirna Berend. Tu tendenciju zatiranja zvijezda recimo Nova TV nema. S druge strane olako otvaramo vrata nekim novim snagama, ponekad nedovoljno pripremljenima za susret s kamerom. Ne zapamtimo im ni ime ni lik i djelo jer postoji inflacija onih koji su tako lako došli. Tu nema dovoljne selekcije i u tom kontekstu bih spomenula kronični nedostatak mentora. To je veliki problem HTV-a.
Što se tiče njenih početaka, na televiziju je došla iz filma i to na poziv Ivana Hetricha i nikada nije požalila što je ostavila film.
- Bila je to slučajnost. Avantura 15-godišnje djevojčice kojoj je pripala uloga uglavnom zbog plivanja i skokova u vodu. Naime, riječ je bila o filmu "Mala Jole" i završio je, doduše, u bunkeru. Sve mi je to ostalo u uspomeni kao neka trauma. Naporno, nimalo privlačno i već tada kad sam dobila poziv na audiciju za sljedeći film, nisam se prijavila. Nisam imala interesa - ispričala je.
A na televiziji je prošla sve faze TV posla, korak po korak. Od najavljivačice preko spikerice, urednice manjih informativnih emisija... Puno je radila i kao prevoditeljica filmova jer njena je struka bila lingvistika i uvijek je sanjala o tome da ću biti prevoditeljica. Govorila je francuski, talijanski i engleski jezik... a španjolski malo slabije. Ruski jezik učila je osam godina u školi i znala ga dovoljno da je na Euroviziji mogla lobirati i koketirati s tim znanjem dok je recitirala Ljermontova i pokušavala nam tako iskamčiti od Rusa neke bodove.
- Međutim, što se tiče tih početaka i snova, televizija je bila, čini mi se, linija manjeg otpora, tim više što sam imala nekog uspjeha i talenta za taj posao. Radila sam puno i kao radijska voditeljica, sve do urednice Zabavnog programa, što je bilo kruna moje karijere. Na televiziju sam došla sa 19 godina. Davne 1959. vodila sam Opatijski festival po republičkom ključu. Uz mene su bili Mića Orlović i Helena Koder iz Ljubljane. Uz rad sam diplomirala romanistiku, postala supruga, majka, i ta televizija isprepliće se u mojem životu u svakom segmentu pa mogu bez patetike reći da je dio mog života - otkrila nam je tada.
FOTO Najseksi glumica današnjice za ulogu se skinula potpuno gola, a na kritike odgovara s: 'Oprostite što imam sjajne grudi'
Kad je postala šefica Zabavnog programa, to je bilo ostvarenje sna. Ono što je voljela, znala i željela raditi cijeli život. Bila je to, kazala je, velika povlastica i izazov.
- Bilo je to vrijeme Domovinskog rata, stvaranja hrvatske države. Vrijeme zajedništva, domoljublja, neizmjernog entuzijazma, prepuno emocija. Sjajno. Jako pomno sam birala svoju ekipu koja je disala i radila u suglasju sa mnom. Bili su to ogromni projekti, posebice za ono vrijeme i uz one produkcijske mogućnosti koje se ne daju usporediti s današnjima. Izlazak na terene u ratnim uvjetima, emisije uživo koje su se realizirale u predviđenom vremenu, možda s odmakom plus ili minus pet minuta... to je bila jedna od mojih odlika. Ali nikad nisam kao urednica sjedila u prvom redu. Ja sam bila intendantica. Uvijek iza pozornice, pratila sam minutažu, pazila da priča ima ritam. U mojim projektima sudjelovalo je i po 150 pa i 200 ljudi, što je zahtijevalo ogroman napor, ali i čeličnu disciplinu prije svega. Netko mora imati tu nezahvalnu ulogu da viče i skače, a to sam bila ja, što je zapravo potpuno suprotno mojem karakteru. Imam osjećaj da me se nitko nije bojao. Možda pokoja lijenčina, neki folirant. Ja sam se sa svojim suradnicima dogovarala pogledima, dijelili smo taj slatko-ugodni osjećaj nakon završenog posla. Čelična lady... da, možda zato što sam znala s proba izbacivati ljude koji su ju ometali i vikala, ali poanta je bila u disciplini - prisjetila se pa na pitanje u čemu je u životu, za razliku od posla, oduvijek bila nedisciplirana odgovorila:
- Od maturalnog putovanja do dana današnjeg pušim, ali vrlo ograničeno, u šali znam reći da je to jedna od mojih rijetkih mana. Možda sam i malo sklona trošenju, ali to se javlja kod većine žena. Vjerojatno sam još negdje pogriješila. Što se pak tiče obitelji, imam tu sreću da se sve nekako odvijalo normalno, i djeca i njihove obitelji koje su poslije nastale, i svi smo dobro povezani i dobro se slažemo. Jesam li im nedostajala u nekim situacijama? Sigurno jesam, ali to nadoknađujem i uvijek sam za njih bila tu. Jedan od mojih omiljenih nadimaka bio je "gospodična baka", kako su me suradnici prozvali jer sam postala baka sa 41 godinom kada je moja Katarina postala majka sa 18 godina. Dakle, više-manje sam dosta pristojna osoba i podnošljiva za okolinu i nadam se tome do kraja - zaključila je Ksenija Urličić razgovor te 2017. godine.
Otvori KEKS Pay
