Vijest o preranom odlasku srpskog nogometaša i trenera Siniše Mihajlovića u petak je šokirala sportski svijet. Mihajlović je preminuo u 54. godini života nakon duge borbe s leukemijom. Iza sebe je ostavio shrvanu suprugu Ariannu i njihovo petero djece te sina Marca iz prijašnje veze.Neutješna Arianna svoju posljednju objavu na društvenim mrežama posvetila je voljenom suprugu kojeg je prerano izgubila. "Ljubavi, obećala sam ti... Ne brini, ja ću se pobrinuti za njih. Oni su naše najveće remek-djelo. Nikad te nećemo prestati voljeti", napisala je Arianna uz obiteljsku fotografiju koju je 'lajkalo' gotovo 87 tisuća pratitelja.
Siniša i Arianna Rapaccioni Mihajlović, inače bivša talijanska voditeljica, u braku su bili 26 godina, a zajedno imaju dvije kćeri - Virginiju i Viktoriju te tri sina - Miroslava, Dušana i Nikolasa. Nogometaš je oduvijek isticao da se u svoju Ariannu zaljubio na prvi pogled, ali i javno joj je zahvaljivao što je s njim prošla najteže trenutke u životu.
Mihajlovićeva kći Victoria napisala je i knjigu o svom ocu. Riječ je o knjizi koja je izašla pod nazivom 'Siniša moj otac', a u njoj je opisala teške obiteljske trenutke. "12. srpnja 2019. godine, odmah nakon večere. Neću zaboraviti taj datum dok sam živa. Mamin telefon zvoni, s druge strane je on, moj otac, moj bog. On objašnjava da je napravio neke testove, ne rekavši nam prethodno ništa, jer je imao čudnu groznicu i osjećao se umorno. Dakle, podsjećam - govorimo o mom ocu. O čovjeku koji je prije toga igrao nogomet, veselio se, trčao, trenirao s ekipom, šutirao i nikada nije stajao na jednom mjestu. A to sve nije radio prije puno godina, već samo tri dana prije tih prokletih simptoma", isječak je iz knjige koji je Victoria objavila na Instagramu.
"Stižu vijesti. Bilo je kao da sam već sve to znala. Povlačim se, gledam obitelj, život svih nas prestaje. Ne čujem ništa, ni ne doživljavam te riječi: bolest, leukemija, liječenje, posjeti, bolnica, press-konferencija... Ne čujem ništa. Razbijam sve što mi dođe pod ruku, vrištim, ali unatoč tome kao da nisam pustila glasa. Vrištim u tišini koliko mi je teško. Osjećam kiselinu u želucu, kao da ću povratiti. Luda sam od bola. Mama odluči nazvati tatu. Ne znam kako, ali oni uspiju zaustaviti moj bijes. Uzimam telefon, lijem beskrajne suze i samo kažem: 'Tata, volim te.' On mi samo odgovora: 'Volim te, a sada te molim da budeš jaka kao i tvoj tata'", opisala je Mihajlović kako se osjećala prije tri godine.
Podsjetimo, tužnu vijest o smrti trenera objavila je njegova obitelj, koja se oglasila emotivnim priopćenjem za javnost: "Njegova supruga Arianna, s djecom i obitelji u tuzi priopćavaju nepravednu i preranu smrt svog muža, oca, uzornog sina i brata Siniše Mihajlovića. Jedan izvanredni profesionalac, dostupan i dobar prema svima hrabro se borio protiv strašne bolesti. Zahvaljujemo se liječnicima i medicinskim sestrama koji su ga pratili godinama, s ljubavlju i poštovanjem", napisali su pa dodali: "Siniša će uvijek ostati s nama, živimo sa svom ljubavlju koju nam je on pružio", stoji u priopćenju.
Mihajlović je rođen u Vukovaru 1969. godine. Nogometnu karijeru, započeo je u NK Borovu gdje je nakon pionira i juniora zaigrao u prvoj momčadi i igrao od 1986. do 1988. godine kada odlazi u novosadsku FK Vojvodinu s kojom osvaja naslov prvaka, drugi u povijesti toga kluba. Nedugo zatim prešao je u beogradsku Crvenu zvezdu, za tada nevjerojatnih milijun njemačkih maraka. Isticao se po svom preciznom i nadasve jakom šutu lijevom nogom. Sa Zvezdom stiže na "vrh svijeta" - trijumfi u Bariju i Tokiju. Godine 1992. prešao je u talijansku Romu gdje je proveo dvije godine, nakon čega je prešao u Sampdoriju, u kojoj je promijenio svoju uobičajeno mjesto u momčadi - iz veznoga reda, prešao je u obranu, na mjesto stopera. Godine 1998. stigao mu je poziv od trenera Sven-Görana Erikssona iz Lazija, te se vratio u Rim. Odlično je igrao i postao najbolji izvođač slobodnih udaraca talijanske nogometne lige svih vremena. Ostat će zapamćen i po tri postignuta pogotka iz slobodnih udaraca u jednoj utakmici. Nakon 6 sezona, na vrhuncu svoje karijere prešao je u milanski Inter gdje je i završio igračku karijeru. Između 1991. i 2003. godine odigrao je 63 utakmica za jugoslavensku reprezentaciju i reprezentaciju Srbije i Crne Gore i postigao 10 pogodaka. Trenersku karijeru počeo je 2006. godine u milanskome Interu kao pomoćni trener zatim je trenirao, samostalno, Bolognu, Cataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino, Sporting iz Lisabona i reprezentaciju Srbije. Posljednji angažman imao u Bologni, u svom drugom mandatu, a klupu je napustio u rujnu.
VIDEO Biste li ga prepoznali? U prvom Big Brotheru je osvojio milijun kuna, a danas vodi drukčiji život u inozemstvu
A zakaj u detaljima o karijeri ne spomenete ono provociranje na zadnjem finalu kupa juge zbog kojeg mu je Stimac odvalio samarcinu a Hajduk pobijedio used breograda?