Nakon što je bez problema prošle godine rasprodao Tvornicu kulture i Boogaloo dan za danom, jedan od omiljenih nezavisnih izvođača Antun Aleksa, poznatiji kao IDEM, 12. rujna nastupit će uz pratnju benda na zagrebačkoj Šalati. Predgrupa će mu biti grupe Mašinko i Burnt Tapes, a IDEM nam je uoči koncerta otkrio svoje planove.
Šalatu ste već okusili kao gost Baby Lasagne. Kakav je bio taj prvi dojam s te pozornice i koliko je on utjecao na odluku da tamo odsvirate svoj samostalni koncert? Koncert Hladnog piva 2007. na Šalati bio mi je prvi pravi koncert u životu na koji sam svojevoljno išao uzbuđen što ću uživo gledati bend koji aktivno slušam. Ujedno sam i dijete iz centra tako da sam po tom brijegu u mlađim danima znao dosta bauljati. Nastup prije Baby Lasagne bio je super motivator da pokušam realizirati samostalnu Šalatu. Bilo je divno i pred njegovom publikom pa ne mogu ni zamisliti kako će biti svirati ove stvari pred ekipom koja je kupila ulaznice da bude tu s nama.
FOTO Prepoznajete li je? Danas je jedna od najljepših srpskih pjevačica, a nekad je izgledala potpuno drukčije
Nijedan izvođač s domaće nezavisne scene dosad nije napravio taj skok do Šalate. Osjećate li neku odgovornost ili pritisak, kao da otvarate vrata i drugima? Izuzetno sam ponosan na to što sam postigao i sam i kroz zajednički rad s divnim ljudima koji su se u zadnje tri godine postupno priključivali ovoj priči. Ako Šalatom otvaramo vrata drugima, to je predivno, ali iskreno ne razmišljam puno o tome. Istina je da je svaki takav iskorak potencijalna motivacija i drugima da se okušaju u sličnim ludostima, ali ne osjećam tu neku odgovornost prema kolektivu jer je scena prepuna izvrsnih autorica i autora koji jako vješto nalaze svoje mjesto pod suncem. Također, treba uzeti u obzir da je IDEM projekt nastao na temeljima duljega glazbenog djelovanja. Npr. kolektiv JeboTon ove godine slavi 15. rođendan tako da nismo tu baš od jučer.
Kako se priprema koncerta te veličine razlikuje od klupskog nastupa? Mijenjaju li se aranžmani pjesama, postava benda, cijela dramaturgija seta? Zadnji smo put ovoliko proba imali kada smo prvi put kao bend ušli zajedno u garažu postavljati bendovske aranžmane za moje stvari. Puno smo truda uložili u to da set lista ima prirodan tok s jasnim dinamičkim i emocionalnim amplitudama te da sve sjedne na svoje mjesto. Nisam tip od velikog showa, ali mi je jako važno ljudima, a i nama, pružiti koncert za pamćenje – super iskrojen nastup s dovoljno novog i neočekivanog, a opet i dovoljno poznatog. Mislim da smo dali sve od sebe i u tome uspjeli, a sad je jedini začin koji fali i koji stiže u samom finišu ta doza nepredvidivosti tog trenutka kada svirka krene, koja je neminovna i cijelo iskustvo čini stvarnim.
IDEM postoji tek od 2023., ali vi ste dugo prisutni na sceni – kao trombonist Porto Morta i JeboTon Ansambla te gitarist i vokalist Trophy Jumpa. Što je bio okidač da pokrenete solo projekt baš pod imenom IDEM? U vrijeme korone i lockdowna sam, nakon puno godina autorstva isključivo na engleskom, pronašao inspiraciju za pisanje tekstova na materinjem jeziku. U tom sam periodu osposobio kućni studio pa su se te ideje nekako počele pretvarati u slušljivi materijal koji nisam mogao podvaliti nijednom postojećem projektu. Tu mi je sinulo da bi bilo zanimljivo biti u potpunosti slobodan donositi i provoditi sve kreativne, promotivne i ostale odluke kompletno sam. Sve se to nekako vremenski poklopilo i s prekidom dugogodišnjeg radnog odnosa u jednoj IT firmi tako da je to novonastalo uzbuđenje i bijeg u neku novu realnost koju si sam krojim alias IDEM savršeno opisivao.
Pjesme poput "Žujice", "ŠtetaŠtetaŠteta" i "Nikad ne idem van" postale su gotovo himne. Prepoznajete li se još uvijek u tim pjesmama kada ih svirate uživo ili su za vas već "zatvorene" priče? Svaka stvar koju sam napisao i izbacio veoma iskreno preslikava emocije vezane uz neki trenutak u mom životu tako da će mi uvijek sve pjesme biti bliske i stvarne. Doduše, od nastanka tih pjesama do danas život mi se promijenio na toliko načina da se neke slike iz tih stvari zbilja čine kao neki prošli život. Dok odgovaram na ovo pitanje, baš sam osvijestio koliko mi je zapravo drago da su baš ti trenuci zabilježeni u pjesmama i da su mi tu zauvijek.
U vašoj glazbi postoji ta gorko-slatka nota koja prožima teme koje su vam važne. Koje su to teme koje vam se stalno vraćaju, htjeli vi to ili ne? Kroz glazbu se na određeni način liječim. Prolaznost vremena i nostalgija možda su na prvom mjestu. Mislim da se njih neću uspjeti riješit ni kroz tisuću pjesama.
Kako gledate na današnju hrvatsku glazbenu scenu? Imate li osjećaj da se događa neki novi val i da je alternativna glazba danas bliža široj publici nego prije? Glazbena scena nam je prepuna kvalitetnih i kreativnih ljudi. Zadnjih godina primjećujem i mnoštvo žedne i zainteresirane publike. Pitanje mainstreama, alternative i njihove publike danas je toliko kompleksno da zahtijeva odgovore preduge za ovakav format, ali svakako vrijedi spomenuti da se danas bez problema dešava to da neki "nepoznati" izvođači prodaju puno više ulaznica nego oni za čije ime zna cijela regija. Mislim da taj novi val postoji već neko vrijeme, a možda čak stiže i do vrhunca. O veličini pokreta više ćemo znati u budućnosti i ovisit će o tome s kolikim žarom će ga se oni koji su na njemu odrastali prisjećati.
Koliko se Antun koji stoji na pozornici razlikuje od Antuna koji se nakon koncerta vrati kući? Kako se najbolje opuštate? Katkad mi se čini da je Antun na pozornici najiskrenija verzija mene koju svijet može vidjeti uz iznimku ljudi koji su mi stvarno jako bliski. Na bini se zadnjih godina često osjećam opuštenije nego u klasičnim druženjima. Vjerujem da je i to neka faza, ali svakako je zanimljivo. Obožavam svoj posao i realno me toliko opušta koliko me i stresira. Evo npr. sad se opuštam dok na plaži uz kavu odgovaram na ova pitanja.
Je li vam uspjeh donio više slobode ili više pritiska? Definitivno više slobode. Siguran sam da je to individualna stvar, ali često mi se kroz život pokušavao usaditi mit da ne valja "hobi" pretvoriti u "posao" jer onda on prestaje biti gušt. Glazba mi je već toliko dugo najveća strast u životu tako da mi je jedini pritisak bio ne imati slobodu baviti se onim što toliko volim.
Rekli ste da radite na trećem albumu. Kako će on izgledati i kada ga možemo očekivati? Treći album stiže početkom 2027. godine, a prvi singl izlazi netom prije Šalate. Ovo je prvi IDEM-ov album koji snima cijeli bend. Ja sam i dalje autor glazbe i teksta, ali je ekipa sad još tu da aranžmanski i svirački da poseban šmek svim pjesmama. Preponosan sam, bit će top.
Nakon svega što ste dosad napravili, što još niste učinili, a jako biste voljeli? Volio bih da sviramo neke dulje turneje, koncerte dan za danom po regiji i šire. Ultimativna želja mi je da možemo puniti klubove gdje god došli. Imam jaku unutarnju motivaciju tako da bih htio napraviti još brdo toga, ali korak po korak, a idući je Šalata.
Otvori KEKS Pay
