Danas je poznajemo kao jednu od najprepoznatljivijih domaćih pjevačica, no put Indire Levak do pozornice nije bio ni brz ni jednostavan. Prije nego što je glazba postala njezin životni poziv, četiri je godine radila u državnoj upravi. O tom razdoblju, ali i odluci koja joj je promijenila život, govorila je u novom podcastu "Nema labavo by IN magazin".
"Kad te roditelji odmalena uče da u životu moraš imati siguran kruh, ja sam išla tim putem. To sam imala na umu i zaposlila sam se u državnoj upravi. Paralelno sam aktivno pjevala u nekim bendovima i, naravno, moja najveća strast bila je glazba, ali ovo je jednostavno bila egzistencija", prisjetila se.
FOTO Monica Bellucci slavi 62. rođendan: Put od studentice prava do jedne od najljepših žena svijeta
Na samostalan život navikla se vrlo rano. Roditeljski dom napustila je s otprilike 18 godina, a od tada je morala sama brinuti o novcu, stanovanju i svemu što svakodnevni život nosi. "Ako hoćeš jesti, moraš to sama stvoriti. Ako si želiš nešto kupiti, moraš to sama stvoriti", ispričala je. U državnoj upravi, kaže, nije imala razloga za nezadovoljstvo. Imala je odlične kolege, ali i šefa koji je prepoznao koliko joj glazba zapravo znači. Problem je bio u tome što je sve teže uspijevala uskladiti posao s putovanjima iz Slavonije, probama i koncertima. Tada je uslijedio potez koji joj je mogao potpuno promijeniti život. Šef joj je ponudio šest mjeseci neplaćenog dopusta kako bi pokušala ostvariti svoj san. Ako ne uspije, poručio joj je, uvijek se može vratiti.
Indira je odlučila riskirati. Spakirala je jedan kofer i krenula u Zagreb, grad u kojem, osim kolege iz benda, praktički nije poznavala nikoga. Nije stigla s velikim očekivanjima ni planom o slavi – njezin tadašnji san bio je puno jednostavniji. "Jedino o čemu sam sanjala bilo je: 'Samo da imam jedan koncert mjesečno.' da mogu platiti podstanarstvo", priznala je. Pronašla je stan i počela ispočetka. A kada bi je svladala usamljenost, pomagala si je na vrlo jednostavan način. Uzela bi novine, sjela na tramvaj i otišla u kafić, gdje bi razgovarala s konobarima. "Oni su mi bili najbolje društvo", otkrila je.
Nije joj bilo lako. Financijska neizvjesnost, novi grad i činjenica da ondje gotovo nikoga nije poznavala bili su svakodnevni izazovi. Ipak, jedna joj se mogućnost nikada nije činila prihvatljivom – odustajanje. "Nikada mi odustajanje nije bilo opcija. To kod mene ne postoji", poručila je. Upravo je takav pristup, kaže, obilježio i brojne druge odluke u njezinu životu. Uglavnom je vjerovala vlastitom instinktu – najprije bi poslušala srce, a tek potom razmišljala o posljedicama svojih odluka.
Otvori KEKS Pay
