Prošlo je više od dvadeset godina otkako je britanski poduzetnik i festivalski promotor Nick Colgan, jedan od pionira hrvatske festivalske scene, napustio britansku glazbenu industriju i život povezan s jednim od najuspješnijih reggae bendova na svijetu, UB40, te se preselio na dalmatinsku obalu. Ono što je počelo kao potraga za drukčijim načinom života pretvorilo se u priču koja je snažno utjecala na razvoj hrvatske festivalske scene. Kao jedan od osnivača The Gardena, pokretač The Garden Festivala i čovjek koji stoji iza razvoja The Garden Resorta u Tisnom te pivovare The Garden Brewery u Zagrebu, Colgan je pokrenuo projekte koji su privukli stotine tisuća posjetitelja i Hrvatsku pozicionirali na globalnoj karti glazbenog turizma. Danas, dok se Tisno priprema za još jednu festivalsku sezonu u kojoj se ponovno očekuju deseci tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta, koji će uživati na festivalima Hospitality on the Beach, Love International, Terminal V Croatia, Outlook Origins, Defected Croatia, Balance Croatia, Dekmantel Selectors i Dimensions Festival, jasno je koliko se projekt koji su nekoć smatrali tek maštovitom vizijom razvio. Nick Colgan otkriva sve o odluci da se preseli u Hrvatsku, stvaranju jednog od najuspješnijih festivalskih brendova na Mediteranu, životu između Žumberku, Dalmacije i Indije te planovima za budućnost u zemlji koju danas smatra svojim domom.
Zašto ste se nakon karijere s UB40 preselili u Hrvatsku?
Nakon mnogo godina provedenih na turnejama i unutar svojevrsnog balona britanske glazbene industrije s UB40, došao je trenutak kada mi je istinska promjena životnog stila postala važnija od odlaska na još jednu turneju ili započinjanja novog projekta. Hrvatska mi je ponudila upravo to – novo poglavlje na dalmatinskoj obali, prekrasno okruženje, opušteniji i ljudskiji ritam života te priliku da izgradim nešto smisleno što spaja glazbu, ugostiteljstvo i zajednicu. Ono što je s vremenom postalo posebno važno jest činjenica da ovo više nije samo moja osobna priča. The Garden je prerastao u pravi obiteljski projekt, a danas i djeca Lily i Ben rade zajedno s obitelji kako bi The Garden podigli na novu razinu. Ben donosi energiju, vodstvo i svježe ideje u organizaciju događanja, dok Lily ima važnu ulogu u oblikovanju komunikacije i načina na koji pričamo našu priču. Gledati oboje djece kako žive u Zagrebu i zajedno s nama oblikuju budućnost The Gardena postao je jedan od ljepših dijelova cijelog ovog putovanja.
Kako je obitelj reagirala i zašto niste odabrali primjerice Španjolsku ili Portugal?
Kada se prvi put pojavila ideja o preseljenju u Hrvatsku, reakcije su bile spoj iznenađenja, znatiželje i uzbuđenja. U usporedbi s mnogo uobičajenijim odabirom poput Španjolske ili Portugala, činilo se to odvažnim i pomalo nekonvencionalnim potezom, ali upravo je to bio dio njegove privlačnosti. U to vrijeme Hrvatska je još uvijek djelovala kao relativno neotkrivena zemlja, s izvanrednim prirodnim ljepotama i stvarnim prostorom za stvaranje nečega drukčijeg i posebnog. Bila je to velika životna odluka jer nije podrazumijevala samo romantičnu ideju o preseljenju u drugu zemlju. Trebalo je pažljivo razmisliti o školovanju djece, prijateljima, poslu i svim praktičnim aspektima svakodnevnog života. Na kraju nam je najveće povjerenje ulio osjećaj da Hrvatska nije samo prekrasno mjesto za posjetiti, nego zemlja u kojoj doista možemo zajedno izgraditi dugoročan život.
Zašto ste se odlučili najprije za Petrčane pa onda prešli u Tisno?
Petrčane su bile prvi izbor zbog iznimnog hotelskog kompleksa iz 1970-ih u blizini Zadra, mjesta punog karaktera i potencijala. Mjesto je imalo onu pomalo izblijedjelu ljepotu koja vas poziva da ga osmislite iznova. Bilo je lako zamisliti kako će glazba, ljudi i duge ljetne noći ponovno udahnuti život tom prostoru. Kako je cijela priča rasla, Tisno se nametnulo kao sasvim prirodan sljedeći korak. Nudilo je više prostora, bolju infrastrukturu i mogućnost daljnjeg razvoja, a pritom je zadržalo onaj intimni dalmatinski duh koji nam je od početka bio važan.
Zašto je Hrvatska postala tako privlačna festivalska destinacija?
Hrvatska se pokazala idealnim mjestom za festivale jer spaja obalu, otoke, sunce i spektakularnu prirodu, a ugođaj je i dalje dovoljno intiman da se ljudi osjećaju povezano. Postoji prirodna povezanost između glazbe, krajolika i lokalne zajednice koja stvara zaista posebnu atmosferu. Kako se infrastruktura razvijala, a glas o Hrvatskoj širio, posebno u Ujedinjenom Kraljevstvu, hrvatski festivali počeli su se doživljavati kao savršen spoj glazbe, putovanja i ljetnog odmora.
Tko vam je najviše pomogao na početku?
Prve godine obilježili su partneri i prijatelji koji su vjerovali u našu viziju i bili spremni pomoći da je pretvorimo u stvarnost. Eddie i Gail O'Callaghan imali su posebno važnu ulogu u oblikovanju The Gardena i izvornog festivalskog koncepta. Jednako važnu ulogu imale su i lokalne zajednice u Zadru, a kasnije i u Tisnom, kao i izniman tim ljudi, među kojima su mnogi i danas dio cijele priče. To puno govori o vrijednostima i duhu na kojima je ovaj projekt izgrađen.
Hrvatska nekad i Hrvatska danas, kako je doživljavate?
Kada smo tek započeli život u Hrvatskoj, nezavisna festivalska scena i scena craft piva bile su tek u svojim začecima. Velik dio cijelog procesa svodio se na improvizaciju, uvjeravanje ljudi i građenje od samog početka. Danas je Hrvatska puno povezanija, međunarodno prepoznata i kreativno samouvjerenija zemlja, a pritom je uspjela sačuvati autentičnost i lokalni karakter koji su je u početku činili toliko privlačnom.
The Garden Brewery – je li na kraju uspio onako kako ste zamišljali?
The Garden Brewery daleko je nadmašio prvotnu ideju male craft pivovare na Žitnjaku. Postao je pravo mjesto okupljanja koje spaja pivo, hranu, događanja i vlastiti snažan identitet. Nisam mogao predvidjeti svaku suradnju, nagradu ili razvoj koji će uslijediti, ali izvorna ideja – spojiti kvalitetno pivo, glazbu i zajednicu – ostala je potpuno ista kao na početku.
Što djeca kažu o poslovima i odluci da nastave vašim stopama?
Lily i Ben odrasli su okruženi festivalima, glazbom i organiziranim kaosom koji prati produkciju velikih događanja, pa vrlo dobro razumiju i uzbuđenje i golemi trud koji stoji iza svega. Vidjeli su i onu manje glamuroznu stranu cijele priče, ali i njezinu čaroliju, zbog čega danas imaju vrlo realan i prizemljen pogled na ovaj posao. Sada, kada su se oboje vratili u Hrvatsku i žive u Zagrebu, imaju važnu ulogu u budućnosti The Gardena, a cijela je obitelj na tome iskreno zahvalna.
Hoće li ostati u Hrvatskoj ili otići negdje drugdje?
Poput mnogih mladih ljudi koji su odrasli između različitih zemalja, i oni se osjećaju kao kod kuće u Hrvatskoj, ali se jednako dobro snalaze i u međunarodnom okružju. Po mom mišljenju, to je prije prednost nego dilema. Hoće li ostati živjeti u Hrvatskoj ili će dio života provesti u inozemstvu, odražava otvoren i povezan način života koji je oduvijek bio obilježje naše obitelji.
Zašto ste od svih destinacija na kojima ste radili i boravili za svoj novi dom odabrali baš Žumberak?
Žumberak nas je privukao jer nudi istinski mir, prirodu i prostor za predah, a istodobno je vrlo dobro povezan sa Zagrebom. U Hrvatskoj postoji mnogo prekrasnih mjesta, ali upravo je Žumberak imao idealan spoj krajolika, zajednice i osjećaja da ondje možemo stvoriti pravi dom. Za nas je postao mjesto koje ne predstavlja samo životni prostor nego i mjesto na kojem čovjek može zastati, razmisliti i pronaći novu perspektivu.
Zašto još uvijek niste uspjeli potpuno savladati hrvatski jezik iako ste ovdje već 20 godina? Toliko vam je težak?
Često se našalim kako hrvatski govorim dovoljno dobro da upadnem u nevolju, ali ne i dovoljno dobro da se iz nje izvučem. Istina je da se velik dio mog poslovnog života odvijao u međunarodnom okruženju u kojem je engleski bio glavni jezik, pa hrvatski nikada nije dobio onoliko vremena i pažnje koliko je zasluživao. Unatoč tome, prema hrvatskom jeziku osjećam veliko poštovanje i naklonost, a Hrvati su prema meni tijekom svih ovih godina pokazali nevjerojatno strpljenje.
Prije nekoliko godina promijenili ste životni stil. Što vas je potaknulo na to i kako danas živite?
S godinama se moj život promijenio. Udaljio sam se od neprekidnih kasnih noći, zračnih luka i turneja bez predaha te pronašao mnogo uravnoteženiji i prizemniji način života. Danas su u središtu mog života projekti koji imaju stvarno značenje, vrijeme provedeno na Žumberku, ljeta u Tisnom i na Murteru te mjeseci koje provodim u Kerali u Indiji. Sve više pozornosti posvećujem zdravlju, kvaliteti života i tome da posao koji radim ima svrhu, a ne da budem samo stalno zauzet.
Koji je najuspješniji festival koji ste organizirali u Hrvatskoj?
Svaki je festival bio uspješan na svoj način i iz različitih razloga, ali The Garden Festival, koji je prvo održavan u Petrčanima, a kasnije u Tisnom, vjerojatno je ostavio najveće nasljeđe. On je otvorio vrata hrvatskoj boutique festivalskoj sceni i pokazao što je moguće ostvariti kada se spoje prekrasna lokacija, pažljivo odabrana glazba i snažan osjećaj zajedništva. To je festival kojeg se ljudi i danas prisjećaju s velikom ljubavlju.
Zašto toliko posjetitelja iz Ujedinjenog Kraljevstva dolazi u Tisno i kako su se mijenjali ukusi hrvatske publike?
Dio naše izvorne vizije bio je dovesti u Hrvatsku drukčiji profil gostiju – ljude koji dolaze zbog glazbe, kulture i ljepote obale, a ne samo zbog klasičnog ljetovanja. A logično je da ima mnogo posjetitelja iz Ujedinjenog Kraljevstva jer su upravo ondje bili naši korijeni i mreža kontakata. S vremenom me posebno razveselilo što se i hrvatska i regionalna publika u sve većem broju povezala s onim što stvaramo u Tisnom i postala dio te šire priče.
Imate li novih planova vezano za turizam, nekretnine ili nešto sasvim drugo?
Uvijek sam otvoren za nove ideje, posebno kada su povezane s turizmom i ugostiteljstvom, ali samo ako imaju pravi karakter i jasnu svrhu. Širenje poslovanja samo radi rasta nikada nije bio moj cilj. Sve što ćemo možda raditi u budućnosti trebalo bi prirodno proizaći iz onoga što smo već izgradili putem The Gardena – spajajući glazbu, hranu, pivo, prirodu, dizajn i zajednicu na promišljen i autentičan način.
Gdje se vidite u mirovini?
U ovom trenutku Hrvatsku doživljavam kao svoj dom. Ovdje sam tijekom godina izgradio posao, prijateljstva i obiteljski život. Istodobno, dio mog života vezan je i za Indiju, gdje u Kerali imamo kuću, zemljište i uzgajamo kardamom. Zbog toga svoju budućnost vidim kao čvrsto ukorijenjenu u Hrvatskoj, ali istodobno otvorenu prema objema zemljama.
Kroz Tisno će i ovog ljeta proći više od 40 tisuća posjetitelja na osam festivala. Koja je tajna da The Garden već više od dva desetljeća uspijeva održavati tako visoku razinu kvalitete i tako snažan ugled među publikom i organizatorima festivala?
Ako uopće postoji neka tajna, ona se svodi na vrlo jednostavnu kombinaciju – iskreno brinuti o ljudima i nikada ono što radimo ne smatrati nečim prolaznim ili potrošnim. Od samog početka The Garden je nastojao stvoriti okružje u kojem će se izvođači, partneri, zaposlenici i gosti osjećati istinski dobrodošlo, poštovano i saslušano. To znači obraćati pozornost na sitnice, saslušati ljude kada nešto pođe po zlu te čuvati atmosferu i vrijednosti projekta čak i onda kada raste i razvija se. S vremenom je upravo ta dosljednost izgradila povjerenje, a mislim da je upravo to razlog zbog kojeg se i publika i organizatori festivala iz godine u godinu vraćaju u Tisno.
Festivalska industrija posljednjih je godina prošla velike promjene – od rasta troškova do promjene očekivanja publike. Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odnosu na razdoblje kada ste počinjali?
Kada smo tek počinjali, festivali su više nalikovali produženim okupljanjima zajednica ljudi koji su bili spremni prihvatiti određenu dozu improvizacije. Danas je sve mnogo profesionalnije, ali i pod puno većim pritiskom. Troškovi su znatno porasli, očekivanja kada je riječ o udobnosti i kvaliteti produkcije mnogo su veća, a društvene mreže znače da je svaka odluka trenutačno vidljiva i podložna procjeni. Istodobno, publika danas traži i dublju povezanost te više smisla, a ne samo popis velikih zvijezda. Za mene je najveća promjena upravo potreba da se usklade mnogo veća očekivanja i gospodarski pritisci s izvornim duhom festivala kao mjesta slobode, otkrivanja novih stvari i zajedništva.
Što je danas važnije za uspjeh jednog festivala – vrhunski line-up ili cjelokupni doživljaj destinacije, lokalne zajednice i atmosfere?
Naravno da su izvođači važni, ali oni su samo jedan dio cijele priče. Danas su ukupni doživljaj, sama destinacija, lokalna zajednica, gostoprimstvo i atmosfera jednako važni, ako ne i važniji. Ljudi žele osjećati da su dio nečega što je duboko ukorijenjeno u mjestu i ljudima, a ne samo putujućeg događaja koji bi se mogao održati bilo gdje u svijetu. U Tisnom upravo način na koji se mjesto, more, hrana i lokalna zajednica isprepliću s glazbom čini ono što ga čini posebnim. Ako uspijete stvoriti pravu atmosferu, pokazati brigu za ljude i sačuvati osjećaj pripadnosti mjestu, u takvom okružju i sam line-up dobiva puno veću snagu.
Kada pogledate Tisno danas u odnosu na prije deset ili petnaest godina, na što ste najponosniji?
Kada danas pogledam Tisno, ponosan sam što mjesto je raslo i razvijalo se, a da pritom nije izgubilo svoju dušu. Danas ima više festivala, više posjetitelja i više događanja nego prije petnaest godina, ali je uspjelo sačuvati onu intimnu, ljudsku dimenziju zbog koje je od samog početka bilo posebno. Ponosan sam na odnose koje smo izgradili s lokalnim stanovništvom. Ponosan sam što toliko izvođača i gostiju danas Tisno doživljava gotovo kao svoj ljetni dom. I posebno sam ponosan što naša djeca sada pomažu oblikovati sljedeće poglavlje ove priče. Taj osjećaj kontinuiteta znači mi jako puno.
Već godinama dio svake zime provodite u Kerali. Kako je uopće započela vaša ljubavna priča s Indijom?
Naša povezanost s Indijom započela je kao spoj znatiželje i intuicije. Postojao je osjećaj da Indija nudi potpuno drukčiji ritam života te drukčiji odnos prema vremenu, poslu i zajednici. Iskustvo prvih odlazaka u Keralu duboko me promijenilo. Krajolik, ljudi, boje, hrana i snažna duhovna dimenzija tog mjesta izazvali su svojevrsni tihi šok. Imao sam osjećaj kao da sam zakoračio u neku paralelnu stvarnost u kojoj se život na površini odvija sporije, ali je ispod te površine nevjerojatno bogat. Taj me osjećaj nikada nije napustio i upravo me on vraćao u Keralu iz zime u zimu, sve dok nije postala još jedan moj dom.
Spomenuli ste da u Kerali imate kuću i zemljište na kojem uzgajate kardamom. Koliko se vaš svakodnevni život ondje razlikuje od života u Hrvatskoj?
Svakodnevni život u Kerali gotovo da ne može biti drukčiji od života u Hrvatskoj, a ipak između njih postoji jedna poveznica. U Kerali ritam dana mnogo više određuju zemlja, klima i lokalna zajednica. Dani prolaze u obilasku nasada kardamoma, promatranju šume i prilagođavanju svemu što priroda toga dana odluči donijeti. Život je sporiji, iskonskiji i mnogo manje obilježen e-mailovima, događanjima i logistikom. U Hrvatskoj je ritam organiziraniji i više usmjeren na projekte – festivale, ugostiteljstvo, pivarstvo i svakodnevne izazove vođenja poslovanja. Kretanje između ta dva svijeta stvara određenu ravnotežu. Jedan vas nauči više cijeniti onaj drugi i ne dopušta da život postane jednodimenzionalan.
Rekli ste da nije neobično da se u blizini vaše kuće u Kerali pojave tigrovi. Jeste li ih ikada vidjeli izbliza i može li se čovjek uopće naviknuti na takav suživot s divljom prirodom?
Naše zemljište graniči s rezervatom tigrova Periyar, koji se prostire na više od 1300 četvornih kilometara, a procjenjuje se da u njemu danas živi tek četrdesetak tigrova. Zbog toga je stvarni susret s njima iznimno rijedak. Tigrovi su izrazito povučene i samotnjačke životinje, a upravo ih njihova nedostupnost čini toliko fascinantnima. No prošle godine dogodio se jedan nezaboravan događaj. Jedna je tigrica pratila krdo jelena sve do našeg zemljišta, gdje je ulovila plijen. Čuvari rezervata došli su i ostali u blizini dok se hranila, što je trajalo pet dana, nakon čega se vrlo dostojanstveno vratila u rezervat. Ja tada nisam bio ondje, ali oni koji su tome svjedočili kažu da je to prizor koji nikada neće zaboraviti. Na takvu prisutnost divlje prirode čovjek se zapravo nikada ne navikne. Više od svega, ona vas podsjeća da živite uz krajolik koji još uvijek, na jedan vrlo dubok način, pripada prirodi, a ne nama.
Što vas Indija svaki put iznova nauči ili podsjeti o životu, i što od toga ponesete sa sobom natrag u Hrvatsku?
Indija, a posebno Kerala, neprestano me podsjeća na važnost poniznosti, strpljenja i prihvaćanja. Ondje vam život pokaže da se ne može sve kontrolirati, da se stvari odvijaju vlastitim tempom te da su zajedništvo i duhovnost jednako važni kao produktivnost. Svaki moj povratak tamo obnovi taj osjećaj životne perspektive. Kada se vratim u Hrvatsku, nastojim sa sobom donijeti više unutarnjeg mira, jasniji osjećaj prioriteta te podsjetnik da čak i tijekom najintenzivnijeg dijela sezone vrijedi usporiti, slušati i vjerovati procesu.