Aleksandar Stanković, urednik i voditelj HRT-ove emisije "Nedjeljom u 2", na Facebooku je napisao kako mu je idući gost u emisiji reper Marin Ivanović Stoka, a tema je ovisnost. Kada se danas spomene ime Marina Ivanovića Stoke, prva asocijacija mnogima više nije samo rap glazba i hitovi koji su obilježili jednu eru zagrebačke scene, već i nevjerojatna priča o ljudskoj izdržljivosti, padu u najdublji ponor i ponovnom uzdizanju.
Njegova borba s ovisnošću o drogama, koja je trajala punih 19 godina, jedna je od najjavnijih i najiskrenijih ispovijesti na hrvatskoj sceni, a reper se ne libi priznati da je dotaknuo samo dno života. Sve je počelo bezazleno, u ranim tinejdžerskim godinama, kada je sa svega 15 godina prvi put probao marihuanu, ne sluteći da je to tek uvertira u pakao koji će uslijediti. Eksperimentiranje se brzo pretvorilo u potrebu, a marihuana je zamijenjena ecstasyjem i speedom, da bi na kraju kokain preuzeo potpunu kontrolu nad njegovim životom. Kako sam priznaje, droga je "savršena stvar s najkatastrofalnijim posljedicama na svijetu", supstanca koja je dizajnirana da se svidi i pruži lažni osjećaj veličine, dok istovremeno oduzima sve ono ljudsko u čovjeku. Tijekom tih mračnih godina, Marinov život bio je isprepleten lažima, prevarama, krađama i potpunom emocionalnom nestabilnošću, a uspjesi na poslovnom planu nisu mogli ispuniti prazninu koja je zjapila u njemu.
FOTO Broni poznati stigli na premijeru emotivnog dokumentarca o pjesmama Đorđa NovkovićaPut do ozdravljenja nije bio pravocrtan niti jednostavan; bio je to iscrpljujući maraton pun uspona i padova, obilježen s čak šest pokušaja liječenja u raznim komunama i terapijskim zajednicama. Prvih pet pokušaja nije urodilo plodom na duge staze jer su se bazirali isključivo na terapijskom pristupu, no tek je šesti odlazak, onaj u vjersku zajednicu Cenacolo, donio istinsku promjenu. Upravo je u toj zajednici, u kući u Mariottu na jugu Italije, Marin pronašao duhovnost koja mu je nedostajala. Ondje se suočio sa samim sobom, daleko od svjetala pozornice i lažnog identiteta "Stoke" koji je godinama koristio kao masku za prikrivanje vlastitih strahova, kompleksa i nesigurnosti. Učenju odgovornosti pristupalo se vojničkom disciplinom; ništa nije smjelo kasniti ni sekunde, a fizički rad i molitva bili su stupovi dana. Tuširanje u hladnoj vodi na nula stupnjeva u kupaonici s otvorenim prozorima bilo je samo dio procesa čeličenja duha, procesa koji je bio nužan da bi se razbila ovisnička ljuštura i izgradio novi čovjek. Marin često ističe kako ga je upravo Bog vratio iz mrtvih, spašavajući ga iz situacija predoziranja kada je medicina bila nemoćna, te da je vjera bila ključni faktor koji je presudio u njegovoj konačnoj pobjedi nad kokainom.
Sva ta teška iskustva, paranoje i borbe, Marin je pretočio u svoju autorsku monodramu "Stara škola kreka – iz tame u svjetlo", koju izvodi diljem Hrvatske i regije od 2018. godine. Predstava nije samo umjetnički izričaj, već i oblik terapije te snažno svjedočanstvo napisano na koljenima u maloj kapelici u Bariju, gdje je noćima molio i pisao tekst.