Prošla su tri desetljeća od smrti Tome Zdravkovića, jednog od najvećih boema bivše države, čovjeka koji je svoj život, ali i životnu tugu pretakao u pjesme. Bio je boem, jednom je rekao da je novac uložen u kavanu novac uložen u sjećanja. O njegovu životu nedavno je snimljen i film u režiji Dragana Bjelogrlića, koji se može pogledati u Srbiji, Bosni, Velikoj Britaniji, Austriji, Njemačkoj i drugim europskim zemljama, ali još uvijek ne u Hrvatskoj. Zanimljivo je da su u Cinestaru najavili da će film u njihova kina doći 23. rujna, no još uvijek ga nema. Film “Toma” bio je najavljen i u drugom multipleksu – Cineplexxu, koji je sve do početka ovog tjedna najavljivao premijeru ovog filma za 6. listopada. Međutim, dva dana prije premijere film je skinut s repertoara, a iz Cineplexxa su nam samo odgovorili da je premijera odgođena te da će naknadno javiti novi datum.
– Često smo znali pustiti suzu dok smo snimali i dok smo gledali film. Jako sam emotivan kada je u pitanju ova priča. Generalno, to je golema emocija prema tom vremenu i ljudima kojih više nema. Ljudi čine vrijeme. Pokušao sam tu emociju prenijeti na film – kazao je Bjelogrlić prije svjetske premijere svog filma. Publika je više nego oduševljena viđenim i sigurno je da će film biti veliki hit.
Na filmu je glazbenika utjelovio Milan Marić koji je također bio fasciniran njegovom životnom pričom. Tomislav Toma Zdravković rođen je 20. studenog 1938. u Aleksincu. Obitelj Zdravković tri mjeseca nakon Tomina rođenja preselila se u Pečenjevce kod Leskovca, a kasnije i u Beograd u potrazi za boljim životom. Iako je bio svjestan svojih pjevačkih mogućnosti, estradna scena tog vremena nije prepoznala njegov talent. Tko zna što bi bilo da se u studenom 1958. nije dogodio sudbonosni susret sa Silvanom Armenulić. Ona je tada pjevala u kavani “Radan”, a ispred nje je na klupi našla promrzlog Tomu. Kazao joj je da je došao sa sela u potrazi za poslom, no nije ga našao. Pozvala ga je sa sobom na gažu i tamo mu našla smještaj i posao. Toma je prvo radio u kavani, a zatim je i zapjevao te prvi put pokazao svoj talent. Bio je pjevač, ali je i pisao pjesme u kojima je bilo puno autobiografskih elemenata. Premda se ženio četiri puta i volio razne žene, upravo je ona ostala njegova najveća i neuzvraćena ljubav. Nije prestao patiti za njom ni kad se 1961. udala za poznatog tenisača Radmila Armenulića. Ostali su dobri sve do njene tragične smrti u prometnoj nesreći 1976. godine.
Toma je svoje životne situacije pretočio u svoje najljepše pjesme. Pjevao je za Danku, Ljiljanu, Sanju, Branku i mnoge druge žene, a jednu od najtužnijih pjesama “Buket belih ruža” posvetio je svojoj prvoj ljubavi Slavici. Upoznao ju je u Tuzli dok je još bio nepoznat i maštao je o tome kako će je odvesti pred oltar. No ona ga je varala s drugim muškarcima, a to je doznao čitajući njezin dnevnik. Kada je umrla nakon teške bolesti, Toma joj je na grob donio buket bijelih ruža i napisao istoimenu pjesmu.
Jednom je izjavio da ga je ljubav uvijek pokretala, pogotovo ona nesretna. Neprekidno je tražio srodnu dušu koja će razumjeti njegove krhke osjećaje.
– Volio je sve žene o kojima je pjevao. Bio je suvremeni trubadur. Njegova duša bila je satkana od ljubavi. Nosio je ljubav i prema grešniku i prema stradalniku i prema svakom biću na ovom svijetu. Tražio je opravdanje, a ne osudu – rekla je Tomina kuma, pjevačica Olivera Katarina.
Rak prostate Tomi je dijagnosticiran 1973. Pošto mu prognoze nisu bile najbolje, odlučio je otići u Ameriku i Kanadu, gdje je i upoznao svoju posljednju suprugu Gordanu. U Jugoslaviju se vratio 1978. i nakon toga napisao neke od svojih najvećih hitova poput “Dotak’o sam dno života”. Usprkos narušenom zdravstvenom stanju, 1987. započeo je turneju čiji je slogan bio „Oproštajni koncerti Tome Zdravkovića“. Dom sindikata u Beogradu bio je pun 20 dana zaredom, a slično se događalo i širom Jugoslavije. Godine 1991., na vrhuncu slave, bolest ga je prikovala za postelju na VMA. Posljednji nastup imao je 10. rujna 1991. u Podgorici. Umro je 20 dana poslije. Slavan, voljen i siromašan. Sav je novac potrošio i poklonio. Nakon jedne svadbe Romkinji koja je prodavala cvijeće dao je sav honorar od 700 njemačkih maraka. Ona mu je na sprovod donijela vijenac od ruža, na kojem je pisalo “Tomo, moje djetinjstvo te žali.” I to je sve što trebate znati o liku i djelu jednog od najvećih boema bivše zemlje.
VIDEO: Petar Grašo nakon prekida s Danijelom ljubi 15 godina mlađu Hanu Huljić
Možda bih i gledao, al problem je u muzici.