Šetajući starim bazarom u Damasku, u Bab Sharqiemu sasvim slučajno, prolazeći pored male trgovine tkanina, pozornost mi je privukla slika britanske kraljice Elizabete II. u izlogu prodavaonice.
Raskošna fotografija iz nekih prošlih vremena, ona u kojoj je kraljica u vjenčanici. Bio je to sasvim nadrealan trenutak. Krajnje neobično.
Što takva fotografija radi u izlogu prodavaonice, i to u Siriji?
U zemlji u kojoj vlada antizapadnjačko raspoloženje, u kojoj su upravo Velika Britanija i SAD označeni kao najveći neprijatelji, jer to su zemlje koje su sudjelovale u bombardiranju Sirije. Kako je uopće moguće da uz mnoštvo slika predsjednika Bashara al-Assada netko istakne sliku kraljice Elizabete II.? I da mu izlog ostane cijel?
Novinarski nerv odmah je proradio u meni, morao sam ući u trgovinu i udovoljiti svojoj znatiželji te doznati kako se vlasnik te radnje usudio staviti tu sliku u izlog i što mu kažu na Britaniju ogorčeni Sirijci.
Vlasnik trgovine, 48-godišnji Samer Baha Al Din Nokta, dočekao me sa smiješkom. Odmah je primijetio moje čuđenje, vjerojatno me i gledao kako se vrpoljim pred njegovim izlogom. I prije nego što sam mu uspio postaviti pitanje, stigao je odgovor:
– Moj djed Jamil i još nekoliko trgovaca izradili su haljinu za kraljicu Elizabetu II., i to po naredbi tadašnjeg predsjednika Sirije Shukrija Al-Quwatlija – započeo je svoju priču Samer Nokta ističući da mnogi u svijetu, pa ni sami Arapi, čak ni građani Damaska, ne znaju tu činjenicu.
– Djed Jamil, koji je umro 1964. godine i kojeg sam naslijedio, pričao mi je da je izrada haljine – a tkanina je kombinacija brokata i damasta, pamuka i svile – trajala puna dva mjeseca. Sve se radilo ručno, a majstori su bili pod strašnim pritiskom, doslovno u strahu za svoj život. Naime, tadašnji predsjednik Sirije zaprijetio je da će u slučaju da haljina ne bude dobro izrađena, svi završiti na vješalima. I nitko nije sumnjao u to da bi svoju prijetnju i proveo u djelo. Ta je haljina bila osobni dar predsjednika Sirije kraljici – objašnjava Samer napominjući da je mnogo novinarskih ekipa iz svijeta dolazilo u trgovinu kako bi na licu mjesta čuli priču o čovjeku koji je izradio tkaninu za haljinu kraljice Elizabete II. u kojoj se moćna vladarica vjenčala.
– Na haljinu su, uz ostale ukrase, utkane i dvije zlatne ptice raširenih krila koje se ljube. Takve ptice željela je sama kraljica jer je jako voljela takve motive. Nakon toga je kraljičin osobni dizajner, Norman Hartnell, pregledao haljinu, shvatio kolika je vrijednost u toj ručno rađenoj tkanini i na njegov je savjet Elizabeta II. pristala da upravo tu haljinu koja je na dvor stigla iz Damaska preprave u vjenčanicu dostojnu kraljice – ponosno priča Samer. Opisao nam je i detalje koje je na originalnu haljinu dodao dizajner:
– Vjenčanica je bila boje bjelokosti, i na nju je dodano 10 tisuća ručno našivenih perlica. Dizajner Norman Hartnell želio je da to bude najljepša haljina koju je ikad napravio. Imala je široko odrezan ovratnik, duge rukave i šlep dugačak gotovo četiri metra. Prepravljanje haljine trajalo je šest mjeseci.
Kristali i biseri koji su našivani uvezeni su iz SAD-a. Cvjetni motivi na čipki bili su izvezeni u obliku cvjetova naranče, jasmina, ruže i jorgovana, govori Samer koji je pomalo opsjednut tom haljinom i u trgovini ima i dokumentarni film o vjenčanju kraljice Elizabete II. Ponosi se vještinom svoga djeda koji je pridonio veličanstvenom kraljičinu vjenčanju.
– Britanska kraljica Elizabeta II. i princ Philip u povodu 70. godišnjice braka, što ih čini najdugovječnijim slavnim parom na svijetu, objavili su nove, digitalizirane službene fotografije sa svog vjenčanja i na njima se još bolje vidi sva raskoš te predivne vjenčanice. Na toj je haljini “rukopis” mog djeda – govori Samer.
Čovjek je to koji cijeni prošlost svoje obitelji i doista zna sve detalje tog davnog vjenčanja iz 1947. godine.
– Sve što mediji objave o kraljici, obvezno pročitam. Toliko sam puta pročitao i gledao dokumentarce o samom vjenčanju da znam svaki detalj. Ceremonija vjenčanja prenošena je uživo preko radija za 200 milijuna slušatelja diljem svijeta, a nakon vjenčanja par je mahao pučanima s balkona Buckinghamske palače. Na samoj svečanosti, gosti su jeli škampe i fazane, a zatim su dobili komad svadbene torte Philipa i Elizabete. Kao dekoracija, na stolu su se nalazile ledene skulpture u obliku slova E i P. Uz predivnu haljinu s dugačkim šlepom, kraljica je nosila satenske cipele s potpisom Edwarda Raynea – sav u zanosu priča Samer prepričavajući nam i riječi lady Pamele Hicks, jedne od djeveruša koje su prisustvovale vjenčanju, a što je čitao u britanskim medijima.
– Njezina kći India Hicks na Instagramu objavila je predivnu fotografiju na kojoj njezina majka i ostale djeveruše uzbuđeno dolaze na vjenčanje. Odjevene su u jednake bijele haljine, a svaka nosi i pripadajući bolero. Djevojke su u kosi imale glamurozne ukrase od cvijeća, a u rukama nosile su identične bukete. Lady Pamela govorila je kako je na kraljičinu vjenčanju vladao uobičajen svadbeni kaos. Tijara se prelomila, buket je na neko vrijeme nestao pa su ga tražili, a kraljicu je posebno razveselilo kad je u kočiji otkrila da se ispod tepiha krije njezin najdraži pas – priča Samer koji je unatoč sedam godina krvavog rata u Siriji, svakodnevno, kada je god imao struju i internetsku vezu, tražio što britanski mediji pišu o kraljici Elizabeti i njezinoj obitelji.
– Tko zna, da nije kod nas bio rat, možda bi i supruge unuka kraljice Elizabete II. nosile vjenčanice od sirijskih tkanina – govori Samer napominjući kako su prije rata uspjeli napraviti tkanine, i one su sve rukom tkane, u koje su presvučene fotelje koje i danas stoje u dvorcu kraljice Elizabete.
Samer je i usred rata radio svaki dan bez obzira na granate koje su padale u njegovoj okolini. Iako je njegova trgovina izuzetno mala (samo pet četvornih metara), kaže da su u njoj poslagane tkanine čija vrijednost premašuje nekoliko stotina tisuća dolara. U cijeloj Bab Sharqi njegova je trgovina poznata kao uvjerljivo najskuplja, ali je uvijek puna. Kod Samera dolaze dobrostojeći i bogati ljudi jer si njegove tkanine ljudi slabijeg imovnog stanja ne mogu priuštiti. Primjerice, šal koji se u nekim drugim trgovinama može kupiti za tri dolara, kod Samera stoji 15 dolara, ali razlika je vidljiva, taj je šal od rukom tkanog i spajanog materijala.
– Zadržali smo tradiciju staru više od 300 godina. I dandanas radimo sve ručno, više-manje sve po narudžbi. Za vrijeme rata su me zvali ljudi iz Europe i SAD-a, ali i iz zemalja Zaljeva i naručivali tkanine. S obzirom na to da nisu mogli dolaziti osobno u Damask, ja sam im robu nosio u Bejrut. I tako poslujem sedam godina rata. Gotovo sva veleposlanstva u Siriji imaju presvlake za namještaj s našom tkaninom – govori Samer nadajući se da će rat u Siriji uskoro završiti i da će se poslovati kao prije rata.
Kako je najveća želja Samerova djeda Jamila bila posjet Buckinghamskoj palači, ali mu zdravlje to nije dopustilo, Samer se nada da će upravo on ispuniti djedovu želju: ući u Buckinghamsku palaču i uživo vidjeti vjenčanicu kraljice Elizabete II. koja se čuva u Kraljevskom muzeju u Buckinghamskoj palači.
Kraljica je ovim potezom ukazala veliku čast Meghan Markle
