Kada HTV-ovu voditeljicu Blaženku Leib (41) koja nastupa u sedmoj sezoni showa “Plesa sa zvijezdama”, oslovite zvijezdom, kratko će vas odrezati: “Ma to je smiješno! Vidite da na treningu nosim isključivo čarape sa zvjezdicama kako bi one naglasile moj zvjezdani status jer inače ga ne osjećam.” Ipak, dio je zvjezdane ekipe koja će sutra zaplesati u showu. Iako nema tremu od kamera, ples joj tjera strah u kosti. U paru je s plesačem Patrikom Majcenom (26) koji prvi put nastupa u showu i njoj, koja prvi put u životu pleše, pomaže topiti tremu.
Kako ste upali u plesnu priču?
– Ne znam ni sama! Na prvu sam rekla ‘ne’. Bila sam uvjerena da to ne znam i ne mogu. Nakon konzultiranja sa samom sobom i jednim prijateljem, zaključili smo da baš zato što želim pobjeći od toga moram ući u ples i razjasniti samoj sebi što me kočilo da pristanem.
I što vam se čini, hoćete li postati ovisnica o plesu?
– Skupa s Patrikom otapam tu nelagodu ili strah koju sam osjećala. I da, ples je nešto na što se čovjek lako zakači! U mjesec dana treninga propustila sam jedan i osjećala sam se čudno. Energija u tijelu od plesa postane protočna i to djeluje i mentalno. Ne stvara ovisnost, ali stvara užitak koji je čovjeku ugodan.
Koji ples jedva čekate?
– U prvom plesu gledat ćete me u kratkoj ljubičastoj haljini kako plešem cha-cha-cha! Ali jedva čekam tango.
Što je to sa ženama i ljubavlju prema tangu?
– To ne mogu objasniti. Tango je po redu u trećoj emisiji i malo smo ga probali. Divan je. Patrikova koreografija u kombinaciji s glazbom koja je prati ima neki magičan sastojak. Da mi je netko prije rekao da će mi tango biti ‘vau’, uvjerila bih ga da ja nisam taj tip, jer mislila sam da za taj ples treba neka visoka, markantna, tamnoputa, ženstvena žena.
Patrik ističe da ste u formi. Kako je održavate?
– Osuđena sam na automobil i godinama se ničim ne bavim. Očekivala sam bolove u mišićama, ali izostali su. Možda me spašava prirodna mekoća tijela koju sad treba dovesti u stanje energičnosti.
Poprilično ste ozbiljni. Što vas ipak može nasmijati do suza?
– Znam biti ozbiljna i fizički preumorna, ali Patrik je mlad i zadužen za smijeh! No ta se uloga mijenja jer Patrik me na svakom treningu nasmije do suza, a posebno sam euforična kad se upale kamere! Na njih sam navikla, ali na treningu stvaraju posebnu kemiju zbog koje ne mogu plesati od smijeha.
Kako se nosite s kritikama?
–Nisam plesačica, niti umišljam da znam plesati, pa me kritike neće pogađati. Ali općenito sam jako samokritična, mnogi će vam reći i previše.
U školskoj dobi plesali ste balet.
– Nisam mogla odlučiti između baleta i košarke. Iako su nespojivi, trenirala sam oboje samo zato što je dvorana za balet bila dva metra preko puta košarkaškog igrališta. Prevagnula je košarka. Danas je ne igram, ali ostao mi je grif u ruci.
Izlazili ste u Saloon i Kulušić. Jeste li vani bili plesačica ili promatračica?
– U srednjoškolskoj dobi na tulumima bila sam promatračica i što dalje od centra pažnje. U Kulušić i Saloon išla sam s ekipom sa Z3-a. Radili smo skupa, a potom te večernje, noćne pa i ranojutarnje sate provodili tamo. To je bila prava čoporativna čaga!
Što vaš devetogodišnji sin Ivan kaže na vaš plesni napredak?
– Navečer, dok ljudi spavaju, stavim slušalice i na Ivanov mp4 pustim glazbu uz koju na treninzima plešemo pa vježbam. Ivanu se svidjela glazba na koju plešem i bend koji je izvodi, a kad je na YouTubeu vidio da je izvode mladi dečki u sakoima, to ga je potpuno kupilo pa mu je u skladu s tim i moj ples u redu ili čak omiljena stvar.
Samohrana ste majka. Kako uspijevate sve organizirati?
– Treninge planiram kad je Ivan u školi. Ponekad sam u akciji od pet ujutro do navečer, ali nije stalno tako. Doma sam na rate!
Kakav čovjek želite da Ivan bude?
– Sretan i zadovoljan sobom. Ne postavljam mu izbore ni ograničenja.
Poslije škole Ivan voli dolaziti na HTV. Hoće li on vašim stopama ili...?
– Njegov mi je učitelj rekao: “Čujte, on bi vam mogao kući donijeti Oscara.” Fenomenalno imitira sve i svakoga i kad ga ne vidim, nego samo čujem, zbilja me može zavarati jer zvuči identično likovima iz serije ili filma. Odlično mu idu i engleski i talijanski jezik, zvuči kao pravi Talijan! Ali zasad je još na policajcima i vatrogascima... zadnja želja koju je izrazio bila je da bude vozač ZET-ova autobusa.
Koliko ste dugo na televiziji?
– Povijest kreće od 1989., kad je krenuo Z3. Dio nas prešao je na HTV. Već 20 godina sam u “Dobro jutro, Hrvatska”.
Kako ste uopće postali novinarka?
– Bila sam u novinarskoj grupi. Izdavali smo časopis ŽVOK (Život vinkovačke omladine koja spava). Poslije smo se prebacili na Radio Vinkovce i pokrenuli emisiju za mlade i noćni program. Hodala sam sa 20 kg teškim magnetofonom i radila ankete, vodila program i to je nesvjesno utrlo put prema novinarstvu. No to mi nije bila namjera. Kad su svi krenuli na studij u Zagreb, ja sam bila uvjerena da ću ostati u Vinkovcima jer nisam imala financijskih uvjeta za studij. Shvativši da svi odlaze, ipak sam krenula i ja. Htjela sam upisati dizajn, ali on tada nije postojao i završila sam na novinarstvu.
Na forumima ste mnogima najseksepilnija članica ekipe “Dobro jutro, Hrvatska”. Koji je vaš komentar na to?
– Ne doživljavam se tako. Moram priznati da sada ples malo budi svijest o tome. Patrik mi zna reći: “Gledaj se u ogledalo, budi si lijepa, uživaj u tome!” Ja sam na to stala i pomislila: “Čovječe, pa ja uopće na sebe ne gledam tako”. Dakle, neke stvari koje uopće ne koristim u životu, taj dio kao da sam u sebi odrezala, sada kroz ples počinjem osvještavati. Osjećam pomak percepcije o samoj sebi.
"Osuđena sam na automobil…". Ja sam mislio da vi to velite "cestovna jurilica".