Šest godina prošlo je otkako je hrvatsku glazbenu scenu napustio jedan od njezinih najvažnijih autora i skladatelja, Rajko Dujmić. Preminuo je 4. kolovoza 2020. godine, svega nekoliko dana prije svog 66. rođendana, nakon što je zadobio teške ozljede u prometnoj nesreći. Iza sebe je ostavio bogatu glazbenu ostavštinu koja je obilježila generacije, a njegove pjesme i danas imaju posebno mjesto u hrvatskoj glazbi. Kao skladatelj i aranžer potpisao je brojne bezvremenske hitove poput „Da te ne volim“, „Reci mi tiho, tiho“, „Saša“, „Šuti moj dječače plavi“, „Sanja“ i „Plava košulja“. Upravo su pjesme koje je stvarao za Nove fosile bendu donijele golemu popularnost diljem tadašnje države. Na vrhuncu karijere održavali su stotine koncerata godišnje, a nastupali su i na brojnim turnejama u tadašnjem SSSR-u, SAD-u, Kanadi i diljem Europe. „Od najranije mladosti moj jedini način komuniciranja s ljudima bio je zvuk, a tako je ostalo do danas“, govorio je Dujmić u jednom od svojih intervjua.
Njegova ljubav prema glazbi počela je vrlo rano. Kao dječak nosio je nadimak Lima, a prvu pjesmu pod nazivom „Smij se“ napisao je kada mu je bilo samo 13 godina. Prvi bend osnovao je još u šestom razredu osnovne škole, a prvi je novac zaradio također sa 13 godina, kada ga je Pero Moskaljov pustio da ga zamijeni za klavirom u Intim baru u Dugom Selu. Glazbeno obrazovanje stjecao je u srednjoj glazbenoj školi, a dodatno se usavršavao i u samostanu u Frankopanskoj ulici. Na Kaptolu je slušao predavanja o gregorijanskom koralu, harmoniji i melodiji. Prije nego što je postao član Novih fosila, svirao je u brojnim sastavima, među kojima su bili Grupa Marina Škrgatića, Crno-bijeli i Klan, a nastupao je i kao prateći glazbenik Josipe Lisac te svirao u Zlatnim akordima. Apsolvirao je na Pedagoškoj akademiji, a prije dolaska u Nove fosile svirao je orgulje u rock-operi „Gubec-beg“.
Poziv Slobodana Momčilovića Moke da se pridruži Novim fosilima u početku je odbio jer nije želio napustiti glazbenike s kojima je tada svirao u Crno-bijelima. Ipak, godinu dana kasnije predomislio se i pridružio bendu, čime je započelo jedno od najvažnijih poglavlja njegove glazbene karijere. Dujmića su često uspoređivali s Bennyjem Anderssonom i Björnom Ulvaeusom, legendarnim autorskim dvojcem grupe ABBA. Njegov autorski potpis obilježili su prepoznatljive melodije, emotivni i životni tekstovi te vrhunski aranžmani, zbog čega su njegove pjesme pronalazile put do slušatelja različitih generacija. Velik trag ostavio je i na Eurosongu, na kojem je ostvario iznimne rezultate. S Novim fosilima i pjesmom „Ja sam za ples“ osvojio je četvrto mjesto, sa Srebrnim krilima i „Mangupom“ završio je šesti, dok je 1989. godine ostvario povijesnu pobjedu s grupom Riva i pjesmom „Rock Me“.
„Pobjeda je ono što se pamti. Za nastup na Eurosongu natjecao sam se devet godina zaredom i u devet godina sam tri puta prošao“, prisjetio se Dujmić u svom posljednjem intervjuu. Otkrio je tada i da je upravo Rivu osobno odabrao za pjesmu „Rock Me“, iako su ga mnogi nagovarali da na natjecanje pošalje Nove fosile. „Nisam htio. Sjećam se kad sam ih prvi put vidio kako sviraju na jednoj ljetnoj terasi. Odmah sam imao viziju što će biti s njima. Ukazali su mi se u plavom“, govorio je Dujmić. Šest godina nakon njegove smrti, Rajko Dujmić i dalje živi kroz svoje pjesme. Njegove melodije ostale su dio kolektivnog sjećanja brojnih generacija, a glazbeno nasljeđe koje je ostavio iza sebe svrstava ga među najznačajnije autore hrvatske popularne glazbe.
FOTO Isplivale fotke mame Marka Grubića bez Photoshopa, evo kako doista izgleda zgodna Branka
Otvori KEKS Pay
glazbeni GENIJI ne stvaraju pjesme tipa "saša“, „šuti moj dječače plavi“, „sanja“ i „plava košulja“...