Nakon što je novinar obavio istraživački zadatak određene važnosti, pravosuđe svjetske supersile odlučilo ga se dočepati zbog navodne špijunaže. I u tome je uspjelo. Naravno da nije riječ o Julianu Assangeu, uredniku WikiLeaksa, jer progon novinara zbog špijunaže u demokratskom društvu smatra se izrazom besprimjerna prezira i prema medijima i prema građanima. Primjer s početka teksta odnosi se na slučaj Chinga Cheonga, novinara iz Hong Konga, kojega je Peking 2006. osudio na pet godina, a onda ga velikodušno pustio na slobodu već 2008. U međuvremenu su kod NR Kine godinama prosvjedovali i Međunarodna federacija novinara i Reporteri bez granica. Kina je po slobodi medija tek 171. na svijetu, dok je SAD 20.
Pa ipak, SAD je danas na pragu gaženja niza demokratskih stečevina nakon što je skupina entuzijasta objavila četvrt milijuna dokumenata koje im je dostavio zviždač. Iako pravi novinar takvu priliku ne propušta, i Assangea i New York Times u Washingtonu stalo se prozivati zbog “čina špijunaže”, što su riječi nikoga drugoga nego Joea Liebermana, predsjednika Senatskog odbora za domovinsku sigurnost. To što Assange uopće nije državljanin SAD-a, pa nije jasno kako bi ga se moglo progoniti osim primjenom nekih metoda administracije Georgea W. Busha, u Washingtonu se ne vidi kao poseban problem. Čak ni američki ministar za obranu Robert Gates nije odolio da Assangeovo uhićenje ne nazove “dobrom viješću”.
Bez obzira na to što je riječ o epizodi u kojoj su ga dvije Šveđanke prijavile za seksualno zlostavljanje doznavši da su istovremeno bile Assangeove ljubavnice. U SAD-u su čak zabilježeni i neizravni pozivi na Assangeovo ubojstvo, primjerice Sarah Palin, a iako Palin pripada toliko ozloglašenom dijelu političkog spektra u SAD-u da ga se još uvijek smatra donekle rubnim, o histeriji u SAD-u svjedoči i to što se takvi pozivi na linč kazneno ne progone. Assange je očito demistificirao neke dogme SAD-a i Zapada te zbog toga mora gorjeti. WikiLeaksu se diljem SAD-a, pa i EU, blokiraju računi, otkazuju internetske usluge te ga se čak i hakira u maniri internetskih napada NR Kine.
Riječ je o redom nezakonitim potezima jer se protiv WikiLeaksa, osim histerične hajke, ne vodi nikakav kazneni postupak. Za takvo što nema uporišta ni u međunarodnom pravu. Istodobno, kod tih istih banaka i internetskih provajdera neometano posluju i takve “udruge građana” poput Ku-Klux-Klana ili brojnih svjetskih diktatora. Assange je stoga potpuno u pravu kad zaključuje da je Zapad “fiskalizirao” svoje temeljne odnose moći kroz mrežu ugovora, zajmova, dioničarstva, banaka itd. U takvom svijetu prostora za slobodne medije ostaje onoliko koliko mreža dopušta, pa se po cenzuru više ne mora ići u NR Kinu.
No, WikiLeaksov pohod otišao je toliko daleko da ga se više ne može zaustaviti, što potvrđuje činjenica da Assange više nije sam, nego radi čak i uz podršku mainstream medija – NY Timesa, Spiegela, Guardiana, El Paisa, Le Mondea... Vrištanje elita iz SAD-a da se “zaustavi Reuters” stoga ne samo što djeluje krajnje luzerski nego i pokazuje temeljno nerazumijevanje svijeta u kojem živimo, i to na tehnološkoj, ali i na civilizacijskoj razini.
Kulturan i informativni članak. Mali odjek: Danas je u grand političkom hajka-show-u u Saboru demonstriran masakr demokracije pred očima javnosti kojoj političko naslijeđe uništava perceptore samopoštovanja. Zastupnik Lesar je upozorio da je izbacivanje delegata sa govornice «objašnjeno» temeljem neke U-redbee koja nalaže zaustavljanje TV prenosa dok traje stražarski performans likvidacije. Lesar je upozorio da on kao saborski zastupnik nije znao - očito se to odnosilo i na večinu drugih u Saboru – da je Predsjedništvo Sabora na svoju ruku to uredilo i podmetnulo u proceduralni dio poslovanja, a da to Sabor nije izglasao. Tako se zastupnike dovelo u situaciju da izgledaju «divljački» premda su zapravo bili subjekt višeg digniteta od svog Predsjedništva. Gornje je suština angažmana bezliderske grupe WikiLeaks koja ukazuje na to da će se sa takvim svjetskim «predsjedništvima» cjelovita javnost osvijetliti kao što je upozorio Gandi. On je kazao – ako postupaš sa javošću (narodom) kao sa govnom, on će ti se prikazati kao govno. U našem slučaju se vidi da je najmanje Lesar dostojni individualni predstavnik javnosti za kojeg svakako treba glasati, a potpom u smislu političke organizacije i SDP i to u smislu izvorne potrage «stranke demokratskih promjena», a ne neke formirane socijalističke demokratske partije, koja je postala demokratskom samoproglašenim statutom kao i HDZ. Otužna medijska okolina naših TV dnevnika preskočila je uopće registrirati čitavu primjedbu Lesara kao i da su ovakve U-redbe zapravo suština WikiLeaksovog internetskog odjeka jedne nesumnjivo demokratske civilizacije. Civilizacije koja je znala i zna da se samopoštovanje javnosti može izraziti isključivo demokracijom.