Nedavna je odluka predsjednika Republike o oduzimanju odlikovanja svojevremeno dodijeljenih Ivanu Koradi prošla uglavnom bez komentara – riječ je, očito, o očekivanoj reakciji na zbivanja koja su prije mjesec i pol angažirala domaću javnost. Ipak, ta odluka – naizgled rutinska, gotovo samorazumljiva – otvara dalekosežna pitanja.

Riječ je, naravno, o ustanovljenoj politici javnih priznanja, ali i o nizu moralnih implikacija njezina uvriježenoga provođenja. Zakon o odlikovanjima i priznanjima predviđa (čl. 36) oduzimanje odlikovanja ili priznanja “ako nositelj postupa protivno pravnom poretku ili moralnim zasadama u Republici Hrvatskoj”. Ostavi li se po strani uobičajena nomotehnička nespretnost s uporabom sadašnjega vremena zbog koje ispada da se odlikovanje ne može oduzeti za nešto što se je (makar i nedavno) dogodilo (a posebice ne pokojniku), ostaje doista nejasno što zapravo znači pozivanje na “moralne zasade”.

Jer – nisu to valjda baš svi zaboravili – dvojica su hrvatskih generala (i nešto veći broj časnika) posljednjih godina bili pravosnažno osuđeni za ratne zločine, no odlikovanja im nisu oduzeta. Korade se je pak godinama konsekventno ponašao protivno temeljnim moralnim i pravnim načelima (od opetovanoga nasilništva nadalje), a ništa se nije zbilo (s njegovim odličjem). O kakvima je to kriterijima dakle riječ?

Možda se, međunarodnome humanitarnom pravu nasuprot, ratnim zločin(c)ima pripisuje kontekstualno izboreni popust, možda se nejednako tretiraju ubojstva pripadnika različitih etničkih skupina, možda se radi o previdima, zaboravu, težnji da se “ne provocira”, itd. Kako bilo, jasne politike (ni) na ovome području očito nema – na zadovoljstvo većine, jedva i treba reći (inače bi, valjda, već bilo i javnih prosvjeda).

No, ispod ovih – najvjerojatnije taktički uvjetovanih – dogodovština pomaljaju se i ozbiljnija, odista načelna pitanja. Primjerice, kakva smisla ima naknadno oduzimanje priznanja koje je – prema pretpostavci – dodijeljeno na osnovi iznimne zasluge za neki čin, djelovanje, postignuće? Logički, razlog bi mogao biti jedino u naknadnoj spoznaji da je nositelju priznanje dano na osnovi pogreške, da, zapravo, nije učinio ono za što je odlikovan, ili pak da je čin, djelovanje, postignuće bilo pogrešno vrednovano (jer, primjerice, sve okolnosti nisu bile poznate).

No, oduzimanje postignuća zato što se je nositelj – poslije dodjele – ponašao nemoralno i protuzakonito nema smisla (ako nije riječ o nagradi za životno djelo, koja pretpostavlja pozitivno vrednovanja cjelokupna života osobe). Odlikovanje se, naime, ne dodjeljuje za buduće djelovanje (pa i ne može implicirati odgovornost odlikovatelja za tu budućnost); naknadni čin – ma kakav bio – ne može izbrisati nešto što se je prethodno dogodilo (a ocijenjeno je izuzetno dobrim, hrabrim, mudrim...).

Najčešće se, ipak, radi o političkim promjenama (sam je Mesić, primjerice, doživio da mu u slavonskome gradiću dodijele, pa oduzmu, pa opet dodijele titulu počasnoga građanina – sličnih je zgoda sijaset), a one sa sobom nose i nametanje kriterija (trenutačno) vladajućih kao trajne sastavine zajedničkoga života (cirkusantsko postupanje s imenima ulica, pa i gradova, nakon 1945., ali i 1990., jasno to demonstrira). Kad-tad doći će se, valjda, i do objektivnijih kriterija; do tada odlučivat će se od prilike do prilike – a baš to bi trebalo biti suprotstavljeno temeljnim moralnim zasadama zajednice.

TIK UZ MORE

FOTO Investicija iz snova na Pagu: Prodaje se kompleks sa šest apartmana i tri veza za brod

PRIVUKLA POZORNOST

FOTO Maja Šuput zagrlila tajanstvenog muškarca, pokazala kako uživa u jednom od najljepših hrvatskih otoka

BIVŠA MISICA

FOTO Seksi mama Renata zagolicala maštu, skakala u more i lizala sladoled. Ovo morate vidjeti

Kripto bez komplikacija

Zaba ima novi proizvod za ulaganje, evo o čemu se radi

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: Zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Država daje 15.000 eura za auto, evo tko će moći koristiti novu mjeru Vlade