M.P. (40), koji se sumnjičio za ubojstvo supruge (35) u Slatini, ubio se tijekom vikenda u ćeliji zatvora u Remetincu. Kako se to dogodilo i zašto, pitanje je za policiju, a prema izjavi Zorana Penića, ravnatelja Uprave za zatvorski sustav i probaciju, izjavio je da je M.P. bio smješten u ćeliju s više zatvorenika, radi sigurnosnih razloga. E sada, kako je moguće da se pritvorenik ubije u ćeliji u kojoj ima više zatvorenika, pitanje je na koje za sada nema odgovora. No samoubojstvo u Remetincu ukazuje, opet, na činjenicu da zatvorski sustav, već godinama, puca po šavovima. Na to je, opet, upozorio Sindikat pravosudne policije Hrvatske (SPPH) iz kojeg poručuju da ne mogu šutjeti na "izjave kojima se javnosti pokušava stvoriti dojam da je sve bilo u redu jer je u smjeni navodno bilo "dovoljno pravosudnih policajaca“ i jer je zatvorenik bio smješten "prema procedurama“.
- Matematika na papiru ne vidi pretrpane zatvore, pravosudne policajce koji pokrivaju dva odjela, zatvorenike na podovima i hodnicima, ni sve ostale poslove koje jedan službenik mora istodobno obavljati. Broj ljudi u sistematizaciji nije isto što i dovoljan broj ljudi na terenu. Javnost je upoznata s tvrdnjom da je osoba bila smještena s drugim zatvorenicima, uz obrazloženje da su je oni trebali "pripaziti“. Ako je to doista model sigurnosti, postavlja se pitanje: Hoće li od sada zatvorenici čuvati zatvorenike? Pravosudni policajci ne mogu biti na tri mjesta istovremeno. Ne mogu čitati misli, predviđati što će netko učiniti u sljedećoj sekundi niti nadzirati više prostora i odjela odjednom. U uvjetima pretrpanosti i manjka ljudi, ne postoji neprekidni nadzor. Od pravosudnog policajca ne može se tražiti ono što fizički nije moguće - poručili su iz SPPH.
Upozoravaju i da ne prihvaćaju da se eventualni propusti sustava unaprijed svedu na to jesu li pravosudni policajci odradili svoj posao. A kažu i da je događaj iz Remetinca alarm, a ne izolirani incident. SPPH kontinuirano upozorava na nedostatak ljudstva, na prenapučenost zatvora kao i na teške uvjete rada. U svojim javnim istupima opetovano ponavljaju i da se zakon o pravosudnoj policiji izrađuje već devet godina, a prije nekoliko mjeseci zbog stanja u zatvorima i uvjetima u kojima rade su održali i javni prosvjed.
Koliko je život u zatvorima težak i za njihove "stanovnike" kao i za pravosudne policajce, opetovano u svojim godišnjim izvješćima upozorava i Ured pučke pravobraniteljice. Prema zadnjim podacima i izvješćima, tijekom 2024. kroz hrvatske zatvore i kaznice prošle su 16.803 osobe, što je 2370 osoba više no godinu ranije. Usporedbe radi, 2019. kroz hrvatske zatvore i kaznionice je prošlo 12.603 osoba, a povećanje broja osoba koje godišnje prolaze kroz zatvore nije pratilo i povećanje zatvorskih kapaciteta. Zapravo stanje se i pogoršalo, jer je Zatvor u Sisku morao biti raseljen zbog potresa, a njegovi "stanovnici" su kasnije razmješteni po drugim zatvorima. Gradnja novih zatvora i kaznionica se najavljuje godinama o čemu je u više navrata govorio i ministar Damir Habijan koji je lani najavio gradnju modularnih zatvora. Riječ je o bržoj gradnji, a ministar je optimistično najavio da će se zbog takve gradnje zatvorski kapacitet povećati za dodatnih 150 mjesta u Varaždinu i 150 u Lipovici, odnosno Popovači. Rok za stavljanje modularnih zatvora, prema najavama, bio je srpanj 2026. Rok je prošao, a modularni zatvori još nisu u funkciji. Inače, popunjenost hrvatskih zatvora lani je i dalje iznosila 125 posto, a u zatvorenim uvjetima je dosezala je čak i do 141 posto.
Uredu pučke pravobraniteljice zatvorenici i pritvorenici lani su se najviše žalili upravo zbog činjenice da u ćeliji od 19 metara kvadratnih, unutar koje je i sanitarni čvor, boravi devet pritvorenika, od kojih neki spavaju na podu pored WC-a koji nema vrata. Gore od toga, je samo boravak petorice pritvorenika u ćeliji do 14 metara kvadratnih, koja nema sanitarni čvor. Lani je, proizlazi iz izvješća Ureda pučke pravobraniteljice, najgore bilo u Zatvoru u Zadru koji je bio popunjen 211 posto, Zatvoru u Karlovcu koji je bio popunjen 205 posto te Zavoru u Varaždinu koji je bio popunjen 195 posto. S takvom prenapučenošću jasno je da su zatvori eksplozivna mješavina nezadovoljstva i onih koji unutra žive i onih koji tamo rade te da je samo jedna iskra dovoljna da to nakupljeno nezadovoljstvo eksplodira. Pritvorenici se žale da žive u uvjetima nedostojna čovjeka, da se miješaju pritvorenici i prekršajni zatvorenici, da među osobama iza rešetaka ima podosta osoba kojim nije mjesto iza rešetka već na psihijatriji... Žale se i da nemaju privatnosti, da im je nedostupna zdravstvena zaštita, žale se i na međuzatvoreničko nasilje, a ponekad i na pravosudne policajce. Ovi potonji se, pak, žale da rade u nemogućim uvjetima, za premale plaće, na nedostatak opreme, nedostatak medicinskog osoblja, nedostatak psihologa i psihijatara....
Ukratko, problemi zatvorskog sustava su ogromni, nisu od jučer i iako se na njih godinama upozorava, pomaka baš i nema. Da su državi zatvori zadnja rupa na svirali, može se iščitati i što je Sabor u siječnju 2025. tek raspravio Izvješće o stanju u zatvorima, kaznionicama i odgojnim centrima za 2023. Analogno tome, o izvješću z 2024. Sabor će valjda raspravljati za dvije godine, a kao i svaki put čut će se priče kako je život iza rešetaka loš i nedostojan čovjeka, no malo ili ništa se neće napraviti da se to promijeni. Iz Izvješća o radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2024. proizlazi da se te godine 15 zatvorenika i pritvorenika pokušalo ubiti, da su se u zatvorima dogodile 22 smrti koje su se vodile kao prirodne i tri samoubojstva. Tijekom 2024. bilo je i 100 samoozljeđivanja zatvorenika i pritvorenika, te 239 fizičkih obračuna među zatvorenicima i pritvorenicima.
Otvori KEKS Pay
ubio se, to je njegovo izbor ... žalosno je da je on donio odluku o kraju života druge osobe...