Donald Trump prvi je američki predsjednik koji se putem videoprijenosa uživo obratio proliferima na godišnjem „Maršu za život“.
Neupućenima će ovo djelovati kao još jedan licemjerni pokušaj dokazanog ženskaroša i čovjeka sumnjiva morala da pobere simpatije vjernika, ali od prvoga je dana jasno da Trumpova administracija, unatoč njegovu osobnom imidžu, iskazuje bliskost prolife pokretu.
Mike Pence prvi je potpredsjednik koji je nazočio ovom skupu koji se svake godine održava u Washingtonu u danima oko obljetnice presude Roe vs. Wade kojom je u SAD-u legaliziran abortus, a Trump je osobno, uz dodatno proširenje, vratio na snagu Reaganovu politiku kojom se ne odobrava financiranje međunarodnih organizacija koje zagovaraju „pravo na pobačaj“. Prema svemu sudeći, američki predsjednik zna tko su njegovi birači i čiju podršku želi.
A zna li to Kolinda Grabar-Kitarović?
Predsjednički izbori se bliže, a najava kandidature Zorana Milanovića na Pantovčaku gotovo sigurno izaziva nelagodu. Milanović je, što god o njemu mislili, vrlo autentičan hrvatski nacionalist i suverenist, a to je potencijalna glavobolja za svakog kandidata desnog centra. Njegova stajališta o nadležnostima Europske unije, politikama globalističkih organizacija, pa i o otvorenim pitanjima sa susjednim državama, dugo su već nepromijenjena. Neovisno bio na vlasti, u oporbi, u kampanji ili pomalo na marginama kao sada, uvijek je spreman skočiti za Hrvate u Bosni i Hercegovini, odbrusiti vlastima u Beogradu i s podsmjehom odbaciti dociranje ili zapovijedi Europske komisije.
Nemojmo smetnuti s uma ni to da je upravo Milanović počeo čistiti SDP od recidiva starih struktura, a zbog Lagumdžijina odnosa prema Hrvatima raskrstio je i sa SDP-om BiH.
Bivši je premijer, uza sve svoje mane i loš imidž u dijelu javnosti, nezgodan protukandidat za Kolindu Grabar-Kitarović. Ljevica će mu, nakon dvije godine glavinjanja pod Bernardićem, oprostiti njegov nacionalizam kad nanjuši pobjedu, a dio neodlučnih koji ipak žele predsjednika koji se neće sramiti vlastitog naroda, države, Domovinskog rata i Franje Tuđmana, rado će mu dati glas.
Kad pomislite da nema nikakve šanse da aktualna predsjednica od Milanovića izgubi prirodne HDZ-ove glasače, sjetite se da joj za sigurnu pobjedu treba gotovo 50 posto više glasova nego što je HDZ dobio na posljednjim parlamentarnim izborima. Puno će tu faktora odlučivati.
Jedan od njih mogla bi biti društvena pitanja. Iako se dosad nisu pokazala presudnima, ovo bi mogli biti izbori u kojima će igrati značajniju ulogu budući da nijedan od dvoje glavnih kandidata nema očitu prednost u nacionalnim pitanjima, a predsjednik države nema ovlasti u području ekonomije. Za one koji žele više od ekonomske općologije o investicijama, EU fondovima i boljoj poslovnoj klimi, tu će ionako biti osebujni kandidat Živog zida.
Predsjednica je već pokazala da razumije koliku bi ulogu mogle igrati ove teme pa je promijenila svoje stajalište o kontroverznoj Istanbulskoj konvenciji. I dok je u kampanji kritizirala Milanovićevu vladu zbog toga što je nije ratificirala, sad i sama traži „da se sadržaj Konvencije koji ne izaziva javne prijepore što prije implementira u našem državnom sustavu“, što isključuje ratifikaciju.
Stajalište o pobačaju evoluiralo je u suprotnom smjeru. Pomalo smiješna mantra „i za život, i za izbor“ iz kampanje iskristalizirala se u ove tri godine u čisti pro-choice stav kakav će sigurno zauzeti i Zoran Milanović. S tim da je on u predizbornom sučeljavanju s Plenkovićem jasno kazao da je pobačaj zlo i ne smije biti svojevrsna kontracepcijska metoda, što je otvorena moralna osuda abortusa kakvu se od kandidata lijevog centra rijetko čuje.
Intenziviranje javne rasprave o izmjenama Zakona o pobačaju Pantovčak neće moći ignorirati. Ustavni sud dao je rok od dvije godine koji ističe upravo u posljednjoj godini predsjedničina mandata.
Njezino očitovanje o izmjenama moglo bi znatno utjecati na njenu političku budućnost.
Bude li slijedila Trumpov primjer, obraćanjem na ovogodišnjem „Hodu za život“ može napraviti dobar korak prema pobjedi na izborima. Mediji će nesumnjivo takav potez označiti krajnje kontroverznim i dati joj prostora da razjasni svoje stajalište. Prilika je to da predsjednica strateški uđe u raspravu o pobačaju umjesto da u nju bude uvučena nepripremljena u izbornoj godini. S druge strane, priznanje hrvatskom prolife pokretu kupit će joj dovoljno simpatija da se njezino umiveno stajalište o ovom pitanju ne odrazi na ishod izbora.
Pogledajte i "Hod za život" u Zagrebu i Splitu:
Ovaj tekst je čista provokacija. Da se Kolinda izjašnjava o pobačaju i time navlači medijsku hajku i bijes "nevladinih udruga".... Uplitanje u pitanja o pobačaju definitivno nije tema za predsjedničku kampanju, jer predsjednik po tom pitanju nema ama baš nikakve ovlasti, nego Vlada, odnosno Sabor. Pitanje pobačaja ne smije uopće biti političko, nego pitanje općeg zdravog razuma i unutarnjeg sustava vrijednosti svakog čovjeka. Ne treba meni zakon da bih znao da je nedopustivo nekoga pokrasti, ubiti, zlostavljlati, silovati, srušiti mu kuću, vrijeđati, mlatiti itd... To je stvar odgoja i općedruštvene razine (ne)tolerancije, prema takvim devijacijama. Ono što treba postići jest tako podignti koektivnu svijest da sama pomisao na pobačaj bude neprihvatljiva... ne da se uvode zakonske zabrane... nego da to postane društveno opće-neprihvatljiva ideja. Jednako kao što bi zlostavljanje djece ili žena trebalo biti neprihvaćeno u glavama kolektivne svijesti kao nešto što je protiv same ljudskosti i ljudskog dostojanstva.. kao i pobačaj. A to da se netko na Pantovčaku brine zbog Zokija, je otprilike isto kao tvrdnja da se Plenkoviću tresu gaće zbog Bernardićevih facebook-lakrdija.