Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

Zbog smilja se preorava 
i krš u Hercegovini za milijune novih sadnica

Smilje je od korova postalo “mirišljavo zlato”, odnosno biznis u kojemu jedan broj mladih prepoznaje smisao ostanka. Cijena je litre ulja 1500 eura
11. kolovoza 2015. u 08:30 3 komentara 4728 prikaza
smilje
Foto: Duško Jaramaz/Pixsell

I dok mnoga obradiva polja desetljećima zarasla u korov stoje neuzorana, Hercegovci su počeli obrađivati ono što nikada nisu – krš. Idealne su to površine za uzgoj smilja ili, kako ga nazivaju, “vječnog cvijeta koje nikada ne vene”. Posljednjih nekoliko godina, a osobito ovoga ljeta, nastala je prava pomama za uzgojem ljekovite biljke koja je, uz Korziku, baš u Hercegovini i Dalmaciji najkvalitetnija na svijetu. Od nje farmaceutska i kemijska industrija prave eterično ulje za izradu najskupocjenijih kozmetičkih preparata za podmlađivanje kože. A hercegovačko i dalmatinsko smilje sadrži i mnoge ljekovite komponente, osobito protiv stresa. To mu još više daje na vrijednosti. Ne može ga se ni izdaleka proizvesti kolike su potrebe američkog, europskog i drugih tržišta. Kilogram ubranog “besmrtnog cvijeta” dostigao je cijenu veću od dva eura. A jedna je litra ulja, za koju treba nekoliko stotina kilograma smilja, tisuću i pol eura. Kako divlje, samoniklo smilje nije dovoljno, u Hercegovini će se ove godine posaditi čak nekoliko milijuna sadnica. Vrlo lako i brzo se može uzgojiti. Kameniti krš na kojemu su do sada bile samo drače pretvara se u pitome plantaže.

Smilje je demantiralo sve one koji kažu kako mladi ne žele raditi. Kada berač nakon napornog dana dobije nekoliko stotina eura u “kešu”, dakako da je motiviran sutradan u ranu zoru ići na žetvu. U mnogima je probuđen poduzetnički duh. Kupuju sadnice i zemlju za svoje plantaže. Uz smilje hit su postali i krastavci i mahune za njemačko tržište. Sve je više vinograda. Opet mnogi uzgajaju duhan. Nekada se prodavalo desetak tisuća tona suhog “žutog zlata”. Danas možda tek deseti, dvadeseti dio toga.

Gotovo je nevjerojatno kako je smilje od korova postalo “mirišljavo zlato”, odnosno biznis u kojemu jedan broj mladih prepoznaje smisao ostanka u Hercegovini. Mnogi od njih više ne razmišljaju o odlasku. Pronašli su “bauštelu” na kraškom području. Hercegovce je kroz povijest upravo ta škrta zemlja nekako othranjivala. Jednima je nekada isključivi izvor prihoda bila prodaja duhana, drugima vinova loza, a onima iz plodnih dolina prodaja voća i povrća. Desetljećima se obrađivao i po nepristupačnim brdima svaki pa i najmanji vrt. To malo zemlje bilo je sve. S njom se o(p)stalo. Ipak, mnogi Hercegovci su je zbog njezine škrtosti morali napustiti. Naseliše mnoge, ali sebe ne raseliše. Danas su golema polja zarasla u korov. Ne obrađuju se. Država je dovela do besmisla bavljenje poljoprivredom. Uništila je zadruge koje su otkupljivale proizvode, uvela lažne poticaje koji služe samo za pranje novca i nametnula takve poreze zbog kojih je bolje ne raditi. Vjerojatno će i na smilje brzo uvesti takav “harač” kojim će beračima i prerađivačima uništiti entuzijazam i poduzetnički duh.

Stoga bi poticanje poljoprivredne proizvodnje moralo biti dio nacionalne strategije i u BiH i u Hrvatskoj. U BiH se nekada obrađivalo više od milijun hektara zemlje, sada ni polovina. Kako bi se vratili poljoprivredi, umjesto sumnjivih, treba davati stvarne poticaje, te koncesije na neobrađeno zemljište, ukinuti ili maksimalno sniziti poreze, vratiti zadruge... Država bi u tom slučaju trebala strogo kontrolirati obrađuje li se dodijeljena zemlja. Morala bi otkupljivati sve što je proizvedeno. Već za nekoliko godina ne bismo se zgražali kako se uvezlo za nekoliko milijuna eura voća, povrća koje se može proizvesti u svojoj državi. Istodobno, umjesto uvoza imali bismo izvoz i zaposlili tisuće onih koji su bez posla. Vjerojatno bi se zbog nove poslovne prilike neki počeli vraćati iz inozemstva. Možda će se početi vraćati mnogi Hercegovci koji su zbog surovosti života na kamenu svoj dom pronašli u tuđini. Jer na burzi trenutačno najbrže raste cijena smilja. Nekada su se za kilogram zlata mogle kupiti stotine litara ulja. Danas tek 17 litara, odnosno kilograma.

Kamenita, siromašna, brdovita Hercegovina mogla bi se pretvoriti u zlatni kamenjar kada bi bila u uređenoj državi. Ako su unatoč svim progonima u dosadašnjim omraženim državama poput smilja uspjeli opstati, Hercegovci trebaju konačno prednjačiti u izgradnji moderne BiH. Zato bi poput proizvođača “besmrtnog cvijeta” trebali sijati europska sjemena. Po cijeloj Hercegovini i Bosni. Čak i ako bosanskohercegovački društveni krš ne daje velike izglede za uspjeh sjetve i žetve. Možda smilje pomogne. Ipak je ono ljekovita biljka.

>> Za ulje od smilja za 1800 eura kupci čekaju u redu

Branimir Roglić
TEDESCHI: NE VIDIM NIKAKAV RASKOL
Kulminacija sukoba među vodećim industrijalcima: HUP napustili Roglić, Vlahović i Fortenova
Udruga Kamensko
BOLJE SUTRA
Dokazali su da je moguće – nova zaposlenja uslijed pandemije
  • tajgan:

    g. pavkoviću treba imati snage uopće komentirati vas.

  • Anasta:

    Kad bi bilo vise ovakvih clanaka, mozda bi ljudi poceli drugacije razmisljati. Mozda bi stvarno ostajali na svojoj djedovini i otvarali se zemlji i njenim plodovima. Mozda politicari ne bi sklapali cudne koalicije da bi poticaje djelili svojim firmama kcerkama. ... prikaži još! Mozda vise ne bi mladi trebali ici po bijelom svijetu, nego bi trebali svoju zemlju pokusati uciniti boljom. Za buducnost svoje djece i unuka.