Zdravstvo nije bitno, a nije ni obrazovanje. Socijalna pomoć? Zaboravite na nju. Branitelji se mogu vratiti kampiranju po pločnicima, a umirovljenici im se mogu pridružiti. Možemo se buniti koliko god hoćemo, ali ništa neće promijeniti činjenicu da nijedno od beskonačnih političkih obećanja koja ovih dana lete na sve strane neće biti ostvareno bez novca.
Zato postoji jedno, samo jedno pitanje koje je na ovim izborima uistinu bitno – a to je ekonomija. Bitno je samo i isključivo tko ima sredstva i sposobnosti da je pokrene. Zaboravite akademske studije, političke planove i dokumente od 1000 stranica. Bitni su ljudi. Uvijek su bitni ljudi.
Potičem vas da dobro promislite o ljudima koji se kriju iza tih hrpica papira. Ili još bolje – hajdemo ih dovesti na danje svjetlo i provjerite kome povjeravamo budućnost svojih obitelji i svoje države. Kada dobro promotrite sve kandidate, zapitajte se – znaju li oni kako funkcionira normalna ekonomija? Jesu li ikada kročili na sastanak izvršnog odbora privatne tvrtke – a da su pritom zaslužili mjesto ondje? I što je najvažnije, znaju li zašto je Hrvatska s pozicije jedne od najperspektivnijih ekonomija srednje i istočne Europe pala na poziciju jedne od najmanje konkurentnih ekonomija u manje od 25 godina?
Ako ne znaju odgovor, uputite ih svojem mesaru, frizeru ili prodavaču, oni će im objasniti. Hrvatski poduzetnici istinski preziru našu Vladu jer je vode likovi koji se samo izmjenjuju na vrhu i pritom veselo zvižduću dok deficit raste, a oni samo slažu nove hrpice potrebnih dokumenata poput toaletnog papira.
Poduzetnicima je dosta takve „pomoći“. Trebaju im ministri gospodarstva i financija koji znaju što treba učiniti kako bismo krenuli naprijed, brzo i učinkovito. Trebaju im ministri koji zaslužuju poštovanje, koji imaju povjerenje i podršku svog šefa (premijera) kako bi obavili sve što je potrebno obaviti.
Jesu li poboljšali organizacije koje su im povjerene? Znaju li doista što je strategija ili se sve proglašava strateškim interesom (što u pravilu znači da strategija ne postoji)? I što je najvažnije, biste li im povjerili poduzeća u koja ste uložili vlastito vrijeme i kapital?
Ako je odgovor bilo što osim entuzijastičnog DA, produžite dalje, jer slika neće postati ljepša kad dodate još pokoju nulu. Samo će se drastično pogoršati. Procijenite kandidate za ministre na isti način na koji biste procijenili vlastite potencijalne zaposlenike: jesu li iskreni i spremni zasukati rukave? Priznaju li vlastite pogreške ili krivnju svaljuju na druge?
Takvih smo se tipova svi nagledali. Čorić, Hajdaš Dončić, Lalovac, Maletić, Maras, Marić, Panenić i Vrdoljak – upamtite ova imena. To su naši kandidati za ministre gospodarstva i financija i trenutačno su samo oni bitni. Zato dobro promislite prije nego što odaberete favorite. Naše se polje mogućeg djelovanja samo dodatno smanjilo u protekloj godini otkako sam izjavio da je Hrvatskoj potreban mali kombi kompetentnih ministara.
Danas više i ne možemo govoriti o malom kombiju, danas nam treba moped. Trebamo moped kompetentnih ministara koji će sjesti jedan iza drugoga. Ako u nedjelju donesemo dobru odluku, ostali će se moći priključiti karavani. Moj je savjet da odaberete Yamahu, a ne Tomos.
