Zagrepčanka Valentina Antill, direktorica u jednoj od najvećih financijskih grupacija u svijetu, američkoj Citi banci, za Večernji list ekskluzivno govori o odrastanju uz kultnog hrvatskog novinara i političara Krešimira Džebu te poslovnom uspjehu u Americi.
:: Rođeni ste u uglednoj hrvatskoj obitelji Džeba. Po čemu najviše pamtite oca Krešimira?
Po njegovoj ljubavi za posao, rad i po strastvenim uključivanjima u rasprave o novinarstvu, politici, ekonomiji. Dobro pamtim i zvuk njegova pisaćeg stroja u kasne noćne sate, a nerijetko i rane jutarnje. Tatu pamtim i po izrazitoj sposobnosti da argumentima prodire u samu srž teme, da je sintetizira i izrazi na svima razumljiv način. Tu sposobnost jednostavnog izražavanja složenih problema, uvijek s divljenjem zapažam kod mnogih uglednika iz svijeta financija, poput Warrena Buffeta, Nassima Taleba ili Mohameda El-Eriana. Tu je i postojanost očevih principa, od početaka njegove novinarske i političke karijere kasnih 50-ih sve do posljednjih godina kada je bio potpredsjednik Hrvatske narodne stranke i saborski zastupnik. Ti se principi mogu svesti na sljedeće: demokracija, otvaranje Hrvatske prema Zapadu, slobodno tržište, samostalnost poduzeća i ljudska prava.
:: Jeste li nešto “pokupili od njega?
Voljela sam njegov smisao za humor, naučio me da je najefektniji onaj kada se netko šali na svoj račun. Kada sam na početku previše “ukočenoga” sastanka, često upotrijebim tu tehniku šale na svoj račun i pozitivni rezultati se odmah osjete!
:: Jesu li politički pritisak i zabrana novinarskog rada koju su komunisti nametnuli vašem ocu nakon Hrvatskog proljeća ostavili traga na njega i obitelj?
Kao dijete, nikada nisam bila svjesna njegove patnje zbog zabrane da se bavi svojim poslom. Roditelji su me “štitili” od te grozne činjenice i gorčine ili izolacije koju bi možda ona u meni izazvala. Danas, međutim, često na to pomislim, pa i na poslu. I kada mi se dogodi nešto što me naljuti, pa makar to bila sitnica, prisjetim se kroz što je sve moj otac u svom radnom vijeku prolazio, a novinarstvo je beskrajno volio. I odmah se “ohladim” čuvši njegov savjet: “Valja (tako me zvao), relativiziraj stvari”.
:: Koje detalje pamtite iz obitelji nakon što su počele demokratske promjene u Hrvatskoj, a vaš otac osnivao Hrvatsku narodnu stranku? Je li vjerovao u samostalnu Hrvatsku?
Nikada nisam vidjela svoga oca tako sretnog kao u to doba. I beskrajno mi je drago da se ponovno mogao slobodno baviti novinarstvom i politikom, da je doživio rušenje Berlinskoga zida i osamostaljenje Hrvatske. Jako je volio Hrvatsku. Ilustrirala bih to i time da je krajnje hladnokrvno, gotovo nezainteresirano reagirao kad mu je početkom 70-ih oduzeta putovnica. Za njega je Hrvatska bila ne samo najdraža nego i najljepša i najfascinantnija zemlja na svijetu. Ali, naglasila bih da, iako je njegova ljubav za Hrvatsku bila važan dio njegove osobnosti, on nije bio isključiv, ponajmanje nesnošljiv, ni prema kome bez obzira na narodnost, religiju, rasu, seksualnu orijentaciju ili bilo što drugo.
:: Koji je vas profesionalni put i dolazak u Ameriku?
Tri stvari vezane uz moje obrazovanje bile su ključne za cijeli moj profesionalni put. Prvo je okruženje erudita, hrabrih i zanimljivih diskusija i bogate literature, u kojemu sam odrasla. Drugi je važan utjecaj imala zagrebačka Klasična gimnazija, sa svojim nezaboravnim profesorima, cjelovitim nastavnim programom usredotočenim na staru Grčku kao kolijevku tzv. zapadne civilizacije, čije etičke vrijednosti, politička misao i socijalne norme, ponajbolje jamče pravedno društvo i sreću pojedinca. Treći je ključni faktor postdiplomski studij na Yale School of Management, gdje sam 1994. dobila MBA magistarsku titulu. Yale se ističe svojim čuvenim programom financija i legendarnim umovima upravo s područja financijskih derivata, teme koja me je zaintrigirala od prvog predavanja i koja je srž cijele moje karijere. Rijetko provedem dan na poslu a da ne upotrijebim jedan od financijskih “alata” ili koncepta naučenih izravno od onih koji su ih izmislili. Započela sam prije 19 godina kao associate, u Citi banci u New Yorku, nastavila kao vice president, pa onda director, a nakon trinaest godina promaknuta sam u „managing directora (MD).
Imala sam američki san
:: Što podrazumijeva ta titula?
Ona se dodjeljuje vrlo iznimno, nakon krajnje rigorozne procjene kandidata, koju provodi vrh banke. Striktno, prema titulama, iznad managing directora u bankama Wall Streeta su još samo najuži vrhovi kompanija – president, chairman i nekoliko tzv. executive officers.
:: Jedina ste Hrvatica tako visoko u hijerarhiji na Wall Streetu. Što točno radite i je li to ono o čemu ste sanjali studirajući?
Na Zagrebačkom ekonomskom i Pravnom fakultetu uvijek sam nastojala dobiti odlične ocjene. To naglašavam zato što se često može čuti da „ocjene nisu važne“, a jesu i ja sam, upravo zahvaljujući fakultetskim ocjenama, dobila stipendiju Yale Universityja za postdiplomski studij, što me i dovelo na Wall Street. Došla sam na Yale kao adolescentica „s Istoka“, imala svoj „američki san“, potaknut knjigama Hemingwaya, Steinbecka i filmovima Billyja Wildera i Woodyja Allena, preko kojih sam sama naučila engleski. Amerika je, ipak, uvelike nadmašila i moje snove, pruživši mi mogućnost da uspijem isključivo svojim radom bez obzira na nacionalno ili bilo kakvo drugo podrijetlo. Uostalom, Amerika se i ponosi time, s punim pravom, što svakome, bez obzira na nacionalnu pripadnost, boju kože, vjeroispovijest, spol, seksualnu orijentaciju... pruža jednaku šansu. Stoga je već odavna, a i danas, unatoč tolikim povikama, najpoželjniji imigrantski cilj u svijetu i da se jedino time može objasniti što je najbogatija i najmoćnija zemlja suvremenog svijeta.
:: Unijeli ste inovacije u svijet financijskih derivata, a dobili ste i renomirane nagrade? Što su zapravo financijski derivati ?
Financijski derivati su ugovori čija se cijena temelji na kretanju jednog ili više određenih tržišnih faktora i zbog toga im je svojstvena određena kompleksnost u određivanju cijene. Ona, naime, ovisi o nizu karakteristika toga (ili tih) faktora (kamatne stope, valutnog tečaja, dionice) njihovoj hirovitosti (volatilitetu) i nerijetko međusobnoj korelaciji, zbog čega derivati znaju predstavljati intelektualni izazov. Drugi izvor kompleksnosti je prisutnost kreditnoga rizika ugovorne strane derivata, koji je dobio notornost tijekom krize 2007./2008. godine i koji isto utječe na njegovu vrijednost (osim ako se derivatom ne trguje na burzi, kada je kreditni rizik trivijalan). Konačno, derivati izlažu korisnike riziku u nominali koja je nekoliko puta veća od prvobitne investicije i na taj način multipliciraju dobit ili gubitak. Derivat je kompleksan instrument koji, uza savjesnu primjenu i razumijevanje njegove dinamike donosi važne i jedinstvene vrijednosti u svijet financija. Među njima je upravo mogućnost trgovanja određenim faktorom uz minimalnu, često trivijalnu, početnu (gotovinsku) investiciju. Druga prednost derivata je mogućnost izloženosti tržišnom faktoru prilagođen vašem profilu, kao na primjer: izloženost u dospijeću koje ne postoji na standardnom tržištu, izloženost samo kroz porast (ili pad) cijene (kroz opcije), kroz izolaciju drugih neželjenih rizika, ili pak uz kombinaciju s drugim (željenim) rizicima. Derivati nerijetko nude i najjeftiniji način izloženosti tržišnom faktoru kao i mogućnost izloženosti faktoru kojim se ne trguje na standardnom tržištu. U tome smislu derivati su krucijalni faktor u ocijeni niza tržišnih rizika i u proširenju tržišne likvidnosti.
Podrška obitelji
:: O derivatima i upravljanju rizikom predajete i na poslovnoj školi Yale sveučilišta.
Yale kao i mnoga druga američke poslovna učilišta, vole pozivati profesionalce da drže predavanja i tako upoznaju studente s načinom primjene akademskih koncepata u praksi. Prije pet godina pozvali su i mene da održim predavanje na temu financijskih derivata, u sklopu predmeta Financijski produkti. Dobila sam odlične ocjene studenata te sam od tada svake godine njihov gost, a moj se angažman proširio i na predavanja o upravljanju financijskim rizicima u sklopu jednog od najvažnijih predmeta, korporativnih financija. S velikim zadovoljstvom javno nastupam (vjerojatno, jer sam često gledala oca kako to radi) i predajem studentima. Tako sam s radošću prihvatila poziv ZSEM-a da održim studentima predavanje o derivatima.
:: Vaš je otac imao odlične političke i gospodarske vizije. Jeste li vi naslijedili taj talent?
Pa, možda smo moj brat Hrvoje i ja zaista nešto naslijedili. On je deset godina mlađi od mene, diplomirao je matematiku i ekonomiju na University of Chicago. Sjećam se jednog teksta u listu tadašnjih čikaških studenata, Hrvojevih kolega: u povodu dodjeljivanja Nobelove nagrade za ekonomiju jednom njihovom profesoru univerzitetski je restoran izvjesio oglas “Za dobitnike Nobelove nagrade – kava s popustom”.! Hrvoje je karijeru financijskog stručnjaka nastavio u Singapuru. Pretprošle smo godine, zajedno s našim obiteljima i mamom, koja i danas živi u Zagrebu, božićne blagdane proveli u Australiji, domovini moga supruga.
:: Kakva je percepcija o Hrvatskoj u visokim financijskim krugovima i pratite li našu ekonomsku scenu?
Prva reakcija na spomen Hrvatske, pa i u visokim financijskim krugovima, a i u bilo kojem kontekstu: prekrasna zemlja! To, doista, svi kažu. Ali, da ne bismo zbog toga postali umišljeni, moram reći da je istovjetna prva reakcija i na spomen niza drugih zemalja, od, recimo, Bolivije do Madagaskara! Pa ipak, ni takvi komplimenti nisu beznačajni, oni imaju, povoljne učinke na razvoj turizma. Na temelju nekih ovdašnjih komentara, naglašavam da je Hrvatska u posljednjih pet godina napravila vrlo dobar turistički marketing u nekim dijelovima svijeta. Na temelju mojih općih znanja o Hrvatskoj, kao i o ekonomijama zemalja u svijetu koje su po nečemu ili mnogo čemu srodne ili slične hrvatskoj ekonomiji, na perspektive Hrvatske, ni one bliže, niti one dalje, nipošto ne treba gledati pesimistički. Bitne značajke suvremenog razvitka su takve da otvaraju neslućene mogućnosti renesanse i brzoga napretka praktički svakome tko otkrije i primijeni onaj – pravi ključ, onu pravu formulu.
:: Planirate li jednog dana povratak? Kad bi vam premijer ove ili neke buduće Vlade RH ponudio neku važnu ulogu da li bi to prihvatili?
Hrvatsku posjećujem i nekoliko puta godišnje. Nikada ne propustim proslavu mature, kao ni već tradicionalna godišnja okupljanja moje teniske generacije. Moram priznati da bi bila počašćena i polaskana mogućom ponudom da budem u nekoj budućoj hrvatskoj Vladi. Činjenica je da mi je moja karijera pružila neobično široko iskustvo upravljanja rizicima na mnoge tržišne faktore kao i bavljenja međunarodnim financijama u raznim zemljama i kontekstima, uključujući i suradnju s mnogima vladama i ministarstvima, ali ipak bi se dobro zamislila ocjenjujući da li me moja iskustva i stručnosti čine najboljim kandidatom za poziciju. Na kraju, trebala bih za povratak dobiti i podršku svoje obitelji, ponajprije supruga Egana, koji je iz Australije, kao i kćerkice Ingrid, koja je rođena Njujorčanka i teško joj je zaspati bez prometne buke i sirena s ulica Manhattana.
Citi banci..ta koja je u Njemackoj propala a stedise i aktionari ostali bez novaca To je znanje kako zbilja opeljesiti glupe da bi Citi bancu preuzela Targo banka muljaze Bolje od takve pomoci bjezati kao od vraga pa spasavanje poreznimanje poreznim novcem su se u Njemackoj naucili o Bankama Pa i u Hrvatskoj su ich spasavali sa 84 miljardi kuna da bi se prodale za 8 miljardi kuna Koja praonica novaca ,,,da mi se gade takvi strucnjaci