Onima koji su svjedočili nastanku političkih stranaka u Hrvatskoj, osnivačkim skupštinama, prvom općem saboru HDZ-a gotovo je mrsko uspoređivati onaj originalni HDZ s današnjim. Što je HDZ 30 godina poslije? Pa, jednostavno usporedimo Franju Tuđmana s Andrejom Plenkovićem, Vladimira Šeksa s Karlom Resslerom... i to je to. Kada se 1989. pojavio HDZ, od početka je bio pogođeni “proizvod”. Franjo Tuđman, koji je po svemu trebao pripadati skupini opreznih, nacionalnih Hrvata koji su na prvim izborima nostalgičarski bili uz Savku Dabčević Kučar i Miku Tripala, legendi Maspoka ‘71., tada je prvi put pokazao svoju povijesnu snagu. Jer on i njegov HDZ ponudili su političku opciju koja je u jednom ili dva koraka bila za suverenu hrvatsku državu. Time je pogođena i sama bit većinskog hrvatskog biračkog tijela.
Sve je ostalo povijest, i međunarodno priznanje i rat i Tuđmanova smrt i njegovi nasljednici, pa i ovaj zadnji, Plenkovićev HDZ. Da HDZ kao politički proizvod više ne odgovara, postalo je jasno ove 2019. Kao glavni problem pada kvalitete proizvoda ispostavilo se slabije liderstvo. Stranku, ideju, naime, čini čovjek-lider sa svim slojevima svoje osobnosti i najintimnijim uvjerenjima. I oni onda daju prepoznatljivost i političkoj stranci i politici, zaogrnuto u neki program, svjetonazor. HDZ, onaj čvrsti, državotvorni HDZ s početka potpuno odgovara osobnosti Tuđmana. Isto tako današnji HDZ odraz je najintimnijih misli i sustava vrijednosti A. Plenkovića. Ne da nisu ista, uvelike su različita. Taj raskorak između temeljnih vrijednosti HDZ-a kao pučkog i državotvornog pokreta i sadašnjeg mekušastog HDZ-a Plenković je uspio ispočetka prikrivati, no kamuflaža, ako je i bila dobra, nestala je. Tuđman, naravno, nije bio bezgrešan, no većina mu je vjerovala kada je govorio da mu je Hrvatska iznad svega. Gledajući s pozicija onoga u što se HDZ danas pretvorio, valja reći da se isto ili gore nakon 30 godina dogodilo i SDP-u i HSLS-u i HSS-u – HDZ je postao dominantno klijentelistička struktura.
Čitave obitelji, žene, djeca, generacije rodbine zaposlene su u općinama, gradovima, državi. I samo takva struktura onda dopušta programska i svjetonazorska vrludanja. Jer oni dominantno štite svoje egzistencije i sada je pitanje je li takvu strukturu moguće razvrgnuti. Predsjednika stranke možeš maknuti, u to smo se uvjerili i zadnji put kada je potpuno ista ekipa micala Tomislava Karamarka i postavila Plenkovića, jednog izviždala, a drugom aplaudirala. Pri tome, program i svjetonazor postali su trećerazredno pitanje. I stoga jest pitanje je li moguće HDZ presložiti. Neki gube nadu. Drago Krpina za Jutarnji list je izjavio da ga već dugo muči pomisao kako bi još samo trebalo sazvati opći sabor stranke i zaključiti da je povijesna misija HDZ-a gotova, raspustiti stranku i oduzeti pravo bilo kome da se poziva na HDZ. Nešto manji romantičari među veteranima, pak, još nisu izgubili nadu zato što je evidentno da HDZ-ovo originalno biračko tijelo još uvijek postoji te se ono u ovih 30 godina pokazalo puno postojanijim nego stranačka elita HDZ-a. Takvo biračko tijelo i dalje traži onaj svoj stari “adeze” i još se uglavnom ne priklanja nekoj drugoj opciji. Naravno, tu su sada Ruža Tomašić i Suverenisti, no Ruža će se sutra prestati baviti politikom, a još se ne vidi da bi potom ovi okupljeni oko nje mogli zadržati dostignuto ili će se opet strovaliti na 2%. Znamo li da postoje deseci tisuća mladih ljudi koji bez problema napune zagrebačku Arenu na duhovnom koncertu s hrvatskim zastavama, to znači da HDZ-ov prirodni politički milje i dalje odgovara onom izvornom. Čemu, dakle, bježati od činjenice da je HDZ pučka, državotvorna i originalno desna politička opcija. “Tržište”, dakle, postoji, samo mu je potreban pravi proizvod. Dakle, totalno rekonstruirani HDZ.
Sadašnje stranačko vodstvo HDZ-a živi pak nekim svojim životom jako daleko od života svoje biračke baze. Birači su ostali vjerni osnovnoj ideji i dobar dio njih je još uvijek uvjeren da glasa za izvornu Tuđmanovu ideju, premda to stranačka “nova klasa” bezočno zlorabi. Pa nek se za 30. obljetnicu oni kojima je do toga stalo zamisle zašto je Tuđman svojim najbližim savjetnicima kada su počeli strančariti kazao: “Nisam ja stvarao HDZ radi stranke, nego radi države”. Jer, ako, kako kritičari sada vide, nestaje ono H, pa ono D, od Hrvatske demokratske zajednice ostaje samo Zajednica. Klijentelista.
GALERIJA Skup HDZ-a
Hdz mora umrijeti da Hrvatska moze živjeti, prodisati. Hdz je nepopravljiv. Kuščević i Plenkovic bit ce zapamceni kao njegovi grobari!