Da sam znao da će, čim odem, uredništvo Jutarnjeg lista angažirati Igora Mandića, otišao bih mnogo ranije. Naravno, ne bih to učinio zbog javnog interesa ni iz nekih drugih, jednako plemenitih, za bližnje skrbnih razloga, nego bih čim prije otišao iz novina u kojima sam dvadeset godina pisao zato da bih mogao čitati ono što Mandić piše. Zato da bih mogao čitati njegove tekstove o suvremenoj hrvatskoj i nekoliko srodnih joj i bliskih književnosti, onako kako sam ih čitao, te njegove književne kritike, prije četrdesetak i više godina, dok sam kao dječak, još uvijek nesvršeni osmoškolac, po raznim jugoslavenskim novinama tragao za tekstovima tih nekoliko novinskih pisaca preko kojih ću jednom istovremeno ulaziti u novine i u književnost.
On je sigurno nakon Krleže najutjecajniji i najmoćniji opinion maker hrvatske i svih drugih književnosti štokavskoga jezičnog područja. Ali smisao njegova utjecaja nije bio da njegovi čitatelji počinju misliti isto što i on
Ne propustite
Želite prijaviti greške?
Još iz kategorije
Molimo vas pričekajte...
Otvori KEKS Pay
- Otvori KEKS Pay
-
Pritisni
ikonicu
- Pritisni 'Skeniraj QR kôd'
- Skeniraj QR kôd