.Svaku večer tisuće Hrvata u svoj dom puštaju voditeljski dvojac Nove TV kako bi doznali najnovije vijesti. Već godinama Dnevnik Nove TV najgledanija je informativna emisija, a jedan od najzaslužnijih za to zasigurno je i voditelj Petar Pereža. U prosincu Splićanin slavi 35. rođendan, a nakon toga proslavit će i 10 godina na Novoj TV.
Kada usporedite te dvije brojke, godine života i postignuto na poslovnom planu, jeste li zadovoljan čovjek?
Apsolutno! Ne znam što sam drugo mogao poželjeti. Imam zdravlje i obitelj, radim posao koji volim – tko bi bio nezadovoljan?
Muška žrtva za televiziju
Rano ste krenuli u novinarstvo, sa 16 godina, kada se osvrnete, žalite li zbog nekih odluka?
Ne žalim ni zbog jedne odluke u profesionalnom životu. Sve je išlo svojim prirodnim tijekom. Znao sam što me zanima i ulagao sam u svoje znanje, bez toga nema uspjeha. Uz profesionalni razvoj mogu reći da me pratila i sreća jer su prave stvari došle u pravom trenutku.
Dugo ste radili na radiju, poželite li nekada vratiti se u radijski eter, makar da izbjegnete odlaske u šminku, odijela i frizuru?
Ha-ha, ponekad to u šali i poželim, zbog šminke, ali televizija je toliko zarazna i izazovna da onda i tu "mušku žrtvu" lako podnosim. Radio je moja prva ljubav, ali televizija je puno veći izazov, znatno kompleksniji medij koji onda pruža i više mogućnosti za prenošenje informacija. Nije slučajno televizija najutjecajniji medij!
Postoje li neka pravila ili rituali koji se poštuju prije vođenja Dnevnika Nove TV?
Svi imaju svoje rituale – moj je ritual još jednom pročitati sadržaj od početka do kraja, to mi pomaže da se prije početka Dnevnika najbolje fokusiram. Ipak od tog trenutka, nakon cjelodnevnih priprema, moram dati svoj maksimum, biti besprijekorno koncentriran gotovo sat vremena. A što se tiče pravila... nema nekih strogih pravila zbog kojih ne bih smio koristiti dizalo ili slično, ali naravno da razmišljam o svojoj odgovornosti na poslu. U 17 sati, u 19.15 ili oko 23, kad idu Večernje vijesti, ulazim u domove diljem Hrvatske i ne radim ništa što bi to moglo ugroziti. To ne bi bilo profesionalno ni kolegijalno od mene... Najčešće sam u odijelu od glave do pete.
Provedite nas malo kroz svoj radni dan? Kako izgleda, netko bi pomislio da samo dođete pola sata ranije i pročitate što piše, no stvari su ipak znatno kompleksnije, zar ne?
Naravno, za ovaj posao nije potrebno samo znati čitati... Ja i kad radim i kad ne radim pratim sve što se događa jer je dio mog posla biti informiran o svemu što se događa. Svaki dan cijela ekipa Dnevnika Nove TV, pa tako i mi voditelji, intenzivno raspravljamo o svim prilozima koje reporteri pripremaju. Obavezno se čujem i s kolegama koji se javljaju uživo iz naših dopisništava, a pripremam se i za intervjuiranje gostiju. A kad su u pitanju Večernje vijesti, tu je i uređivanje. Ima posla ako ga želite kvalitetno raditi.
Vrstan ste poznavatelj financija, koristite li u praksi svoje znanje?
Već se godinama sve aktualnosti vrte oko rejtinga, BDP-a, proračuna, poreza, investicija, plaća, pa je svakodnevna rasprava neizbježna. Najčešće je s druge strane kolega Mislav Bago, a zajedno analiziramo sve što od takvih tema pripremamo za Dnevnik. Naravno, ne zaobilaze me ni pitanja prijatelja o kreditima, kamatama, štednjama.
Što kao ekonomist kažete na ovu krizu, ima li svjetla na kraju tunela?
Ne vidim mogućnost za bitniji oporavak u idućih 10 do 15 godina. A on će tada doći samo ako dobijemo industrijsku strategiju i na njoj temeljimo razvoj, ali i ako usto u obrazovnom sustavu radikalno promijenimo kvote zanimanja. Do tada sve na što se oslanjamo jest turizam, a tako se sigurno nećemo pomaknuti s mjesta. Nadam se da će naša djeca doživjeti ono čemu smo se mi nadali.
Konce drži gospođa
Ima li, po vama, pozitivaca na političko-financijskoj sceni? Ljudi koji bi mogli povući prave poteze da nas izvuku iz ove situacije?
Bez obzira na znanje i stručnost, provedbe kvalitetnih programa nema bez političke podrške. Kao što se i u Dnevniku se trudimo donositi pozitivne primjere, tako bih i ja istaknuo one poduzetnike koji svojim radom zaslužuju da im skinemo kapu jer oni nose teret cijelog našeg gospodarstva – oni pune budžet i tako svaki mjesec zarađuju za naše škole, za umirovljenike, za plaće. Veliku nadu polažem i u mlade. S guštom ih pratim u našoj rubrici Bolja Hrvatska, stvarno ima primjera svjetskih uspjeha i među našim mladima.
S obzirom na financijsko znanje, jeste li i kod kuće zaduženi za to pitanje?
Možemo reći da imam stručni nadzor, a konce drži gospođa.
Vi ste iz Splita, supruga iz Šibenika, a opet na malim ekranima ni traga naglasku?
Vježba, vježba i samo vježba. Sad sam 20 godina u medijima i bilo bi porazno da ne znam sakriti naglasak.
Gdje ste proveli ljeto, na relaciji Split – Šibenik?
Uvijek nađemo vremena za obje strane obitelji i tu nikada nema problema. Tako je bilo i ove godine – malo Šibenik, malo Split.
Je li vama i supruzi bilo teško 2006. napustiti Dalmaciju i doći u Zagreb? Mislite li da biste se u budućnosti mogli vratiti?
Bilo je jako teško napustiti rodni kraj, ali nismo ni prvi ni zadnji koji su kroz to prošli. U Zagrebu nam je lijepo, a o povratku razmišljam kad zamišljam umirovljeničke dane. Srećom, oni su još daleko pa imam vremena za planiranje.
Što klinci kažu na vaš posao, komentiraju li ikada vaše pojavljivanje na TV-u?
Njima je to od malih nogu nešto normalno, vidjeti tatu na televiziji. Gledaju me, a znaju me i oponašati – vežu si kravate pa prepričavaju vijesti po svom izboru.
Rođendan vam je na Badnjak, jeste li i vi među onim klincima koji zbog tog prsta sudbine dobivaju jedan dar manje (zajednički za Božić i rođendan)?
Poklone, kao i godine, sve manje brojim. Da ste me to pitali prije 30 godina, kad sam imao 5, sigurno bih vam odgovorio drugačije nego danas. Jer, kao i svako dijete, darovima sam se uvijek jako, jako veselio, ali nisam bio zahtjevan u željama. Danas mi je najvažnije da se na te dane okupi obitelj, prijatelji, da se družimo, zapjevamo.
>>Prvašići poznatih Hrvata uglavnom su već naučili čitati i pisati
