Debata oko neutralnosti interneta – koncepta prema kojem bi sav internetski promet trebalo tretirati jednako – zahuktala se s obje strane Atlantika. Neutralan znači da bi sav promet koji teče internetom trebao biti jednak, da bi svi paketi koji ulaze u internet trebali dobiti isti tretman na svom putu kroz mrežu od izvora do odredišta. Otvoren znači da je moguće povezati se na internet svakim uređajem koji je kompatibilan definiranom standardu, definicija je HAKOM-a, hrvatskog telekomunikacijskog i mrežnog regulatora.
U posljednje vrijeme svjedoci smo prave eksplozije video-sadržaja koji se prenosi internetom što dovodi do zagušenja u mreži. Telekomi rješavaju problem zagušenja u prvom redu povećavanjem kapaciteta. Kada kapacitet nije moguće brzo povećati, primjenjuju se metode upravljanja prometom što im omogućava bolje iskorištavanje postojećih kapaciteta. Operatori tako primjerice mogu prometu koji je osjetljiviji na kašnjenje dati prioritet već pri prijenosu. Također, mogu naplaćivati rezervirani i garantirani kapacitet ili blokirati određeni sadržaj. Vidljivo je da upravljanje prometom donosi prednosti. Postavlja se međutim pitanje je li moguće iskoristiti metode upravljanja prometom za borbu protiv konkurencije i stvaranje prednosti u tržišnom natjecanju. Upravo zbog rizika zlouporabe pojavilo se pitanje treba li i na koji način regulirati upravljanje prometom. Na jednoj strani su strogi pobornici mrežne neutralnosti koji se protive svakoj vrsti upravljanja prometom pri kojoj bi kriterij upravljanja bio izvor sadržaja, odredište ili vrsta sadržaja. Na drugoj strani su mrežni operatori koji u metodama upravljanja prometom vide mogućnost stvaranja dodatnih izvora prihoda, na primjer stvaranjem novih proizvoda poput garantiranog kapaciteta prijenosa. Između tih dviju krajnosti nalaze se sva ostala međurješenja i koncepti. Tako to opisuje dokument hrvatskog regulatora HAKOMA-a prije nekoliko godina koji vrijedi i danas.
No, svako malo bukne nova rasprava, u pravilu sve žučnija i radikalnija s obiju strana. Dok neki prethodni zagovornici neutralnosti prelaze na drugu, “tamnu” stranu. Poput primjerice Marka Cubana, milijardera koji je svoje bogatstvo i zgrnuo na otvorenom internetu. Osnovao je broadcast.com, tvrtku koja se bavi streamingom videa. No, stranu je promijenio jer sada ima dovoljno novca da plati kako bi upravo njegova stranica dobila prioritet i bolju propusnost.
Nazadna spirala regulacije
Američki predsjednik Barack Obama nedavno je izjavio da širokopojasni pristup internetu treba smatrati javnom uslugom koju valja braniti najjačim mogućim pravilima. Bitno je, smatra Obama, spriječiti da pružatelji internet usluga kontroliraju ili odabiru koga će ubrzati ili usporiti u online svijetu. I dok Obama zna što hoće, ili barem komunicira na način da povjerujemo kako zna i o čemu priča i što želi, Steve Ballmer, pak, nije baš siguran. I nije odolio ne oglasiti se o neutralnosti. Biznismen i do nedavno glavni operativac Microsofta, a danas milijarder i ponosni vlasnik košarkaškog tima L. A. Clippersa, javno kaže da baš nije siguran o čemu je tu riječ. “Ne radi se nužno o držanju cijena na niskim razinama, smatra, već je riječ o odluci tko će platiti. No, što znači kada se kaže da ne možete različito naplaćivati promet, znači li to da zapravo svi trebaju plaćati isto da bi oni koji žele sadržaj, koji u osnovi košta više, mogli imati tu uslugu? Dakle, u slučaju gledanja Netflixa, možete primijeniti dva pristupa, možete slobodno svom susjedu koji ga ne gleda za razliku od vas, reći... hahaha, ti plaćaš za mene, dok je drugi pristup takav da pustite tržište da se natječe i različito formira cijene”, komentirao je Ballmer, dodajući: “Vjerujem da će biti bolja usluga, više cjenovnih opcija i bolji posao dozvolimo li konkurenciju između broadband providera negoli da reguliramo cijene. Za mene cijela stvar nije u niskim protiv visokih cijena, već je u tome da li dopustiti da korporacije riješe problem ili pak da se prepustimo nekolicini mislioca u Washingtonu da izmisle kompliciranu cjenovnu regulativu i raznorazne tarifne sheme koje bi bile superiornije od tržišta i njegovih mehanizama.”
Marko Rakar, internet stručnjak, pak kaže:
“Internet je dizajniran na način da sav promet na njemu bude neutralan, to znači da svi oblici prometa imaju isti prioritet. Dopuštanjem prioritizacije prometa moguće je neke usluge usporiti ili onemogućiti, a sukladno tome i ograničiti pristup određenim uslugama te napraviti nekome ekonomsku štetu. Moje je mišljenje da telekomi forsiraju kontrolu prometa na internetu zato što je njihov bazični poslovni model, koji se temeljio na tome da oni pod svojim uvjetima preusmjeravaju promet po svojim žicama, došao pod veliki upitnik. Nadalje, internet omogućava da gotovo svi u nekim dijelovima preuzimaju funkciju telekoma (primjerice, neki od najvećih magistralnih vodova u Hrvatskoj uopće nisu u vlasništvu telekoma nego raznih privatnih ili javnih kompanija koje za korištenje tog resursa očekuju neku naknadu), tako da s jedne strane telekomi imaju puno veću konkurenciju, dijelom lokalno jer iste resurse nude drugi, a dijelom i globalno jer neke servise možete uživati bilo gdje na svijetu. Iznimno je bitno da internet ostane neutralan, ali propadne li borba za zaštitu tog principa (a dijelom je već ugrožena), ući ćemo u spiralu regulacije koja će nas trajno usporiti ako ne i unazaditi.”
Telekome se često proziva kao neprijatelje neutralnosti, što je pomalo nepravedan stav, budući da svi oni koji se kače na njihovu infrastrukturu pobiru vrhnje, a mahom ne sudjeluju u održavanju. Telekomima se bave i regulatori, a i država ih počesto doživljava kao nepresušan izvor novca, bilo u vidu nameta ili oprosta dugova, a sve pod egidom – oni zarađuju. Telekomima nije za zamjeriti što brane svoje biznis modele, iako je vjerojatno i njima jasno da i nisu više održivi i da im slijedi preslagivanje i to globalnih razmjera. Kada se radi o neutralnosti, Tele2 je jasan. Kaže, podržava neutralnost interneta, ali s razumnim oblikovanjem kapaciteta prometa. Razumno oblikovanje kapaciteta prometa omogućilo bi određivanje prioriteta, tamo gdje je potrebno. U Vipnetu, pak, konkretniji su s odgovorima, i tvrde: “Operatori u Hrvatskoj ne diskriminiraju promet s obzirom na vrstu internet servisa ili aplikacija te rade u skladu s načelima mrežne neutralnosti. Istovremeno, operatori imaju pravo i ovlašteni su temeljem važećih propisa koristiti mjere zaštite integriteta vlastitih elektroničkih komunikacijskih mreža i zaštite mreža i usluga od zagušenja i preopterećenja, pri čemu poštuju načela transparentnosti prema krajnjim korisnicima. Na razini EU traju opsežne debate i neslaganja po pitanju mrežne neutralnosti. Postoji prijepor o okviru dozvoljenih i preporučenih mjera upravljanja prometom unutar mreža operatora s ciljem izbjegavanja zagušenja. S druge strane, OTT igrači iz The Internet Big Five (Google, Apple, Facebook, Amazon, Microsoft) te ostali (poput Netflixa) preuzimaju i koriste kapacitete mreža operatora bez naknade, ali ne plaćaju poreze lokalno, niti preuzimaju obveze u području zaštite prava krajnjih korisnika, niti na bilo koji način sudjeluju u investicijama u razvoj mreže pa to ostaje isključivo na leđima operatora. Paradoksalno je da u SAD-u postoje četiri operatora, ključni OTT igrači su iz SAD-a i obveze mrežne neutralnosti se ne primjenjuju, dok u Europi imamo dvjestotinjak operatora i jasna načela mrežne neutralnosti, koja su u pojedinim EU članicama određena i zasebnim zakonom. Činjenica je da Europa gubi dah u odnosu na SAD, a to bi se jednim dijelom moglo povezati i s ovom temom.”
I u HT-u se slažu da bi neutralnost interneta mogla utjecati na povećanje tereta za ionako već preopterećenu telekom industriju. Nadalje, time bi se moglo naštetiti igračima na tržištu koji djeluju i ulažu u infrastrukturu, dok s druge strane OTT igrači ostvaruju ogromne profite, a ne ulažu u infrastrukturu. “Smatramo kako bi neutralnost interneta potencijalno mogla štetno utjecati na poboljšanje konkurentnosti europske industrije te je u suprotnosti novom pristupu politici Europske komisije o Digitalnom jedinstvenom tržištu usmjerenom na poticanje ulaganja u infrastrukturu“, kažu u HT-u.
Neutralnost zvuči populistički
Strand, tvrtka koja se bavi savjetovanjem u telekom industriji, tvrdi kako su EU parlamentarci odlučili kako je budućnost telekom industrije da će biti samo cijev. Mnogi se kunu, kažu u Strandu, da neutralnost pridonosi inovacijama i podržava potrošače. Sve to dobro zvuči politički i populistički, no nema nijedno pravilo koje bi omogućavalo smanjenje nezaposlenosti ili veća ulaganja ili konkurentnost. Dapače, sve radi protiv toga pa i po pitanju neutralnosti. Strand podržava pravila protiv diskriminacije na internetu, ali koja će vrijediti za sve igrače, a ne samo za telekome. Najbolja stvar za industriju, potrošače i inovacije je da ista pravila vrijede za sve igrače. To se može ostvariti uz primjenu pravila tržišnog natjecanja. Doista, sve brige oko neutralnosti mogu se riješiti postojećim zakonima o tržišnom natjecanju. Ovi su zakoni uspješno korišteni za ukidanje monopolskih pozicija internetskih tvrtki-divova i ne postoji razlog zašto isti okvir ne bi mogao funkcionirati i za telekom operatore. Najvažnije je shvatiti, smatraju u Strandu, da nova pravila traže veći nadzor, a to znači i da vlade imaju jaču kontrolu. Kada ih nema, vlade su daleko od interneta, no tamo i trebaju biti.
>> Potražnja za internetom i internetskim prometom neprekidno raste
