Prekjučerašnjom objavom novoga statuta Prebendarskog zbora Prvostolne crkve zagrebačke završena je saga s prebendarima. Za koji dan može se očekivati i imena novih prebendara, koji će naslijediti one bivše, koje je pomela afera s nekretninama lanjskoga siječnja. No, kada je cijela priča s prebendarima završena, onda se može vidjeti i to da ta afera i nije bila takva kakvom se prikazivala u javnosti.
Prije svega zbog toga što nije bilo pronevjere nikakva novca (npr. tvrdilo se da je nestalo 50 milijuna eura), nego da su prebendari zbog krize loše poslovali s imovinom. To potvrđuje i prekjučerašnje priopćenje s Kaptola koje, između ostaloga veli, da “nije riječ o otuđenju novčanog iznosa od strane Zbora prebendara, nego o ulaganju investitora koji su podigli kredite od banaka na temelju hipoteka na dvije prebendarske nekretnine”. Te su nekretnine, vele s Kaptola, sada prodane i cijela je priča završena. Mogle su biti prodane i prije nego što je afera buknula, no u njezinoj pozadini bila je skrivena namjera destabilizacije crkvenog vrha, pa i njegova rušenja, na čelu s kardinalom Josipom Bozanićem.
Dobro upućeni znaju da tragovi vode od jednih biskupskih vrata na Kaptolu preko jednog zagrebačkog odvjetničkog ureda do apostolske nuncijature, odakle se, sve ono što se moglo riješiti u Zagrebu, vinulo do Rima. No, na sreću po crkvenu vrhušku, vratilo se u Zagreb, pa su ceh zbog lošeg poslovanja s nekretninama platili samo spominjani prebendari.
Na stranu sad što su oni tijekom godina vukli i dobre poslovne poteze, npr. oko izgradnje Hrvatskog katoličkog sveučilišta. To im nije bila olakotna okolnost, upravo zbog utega koji se okačio o noge samome kardinalu Bozaniću, kojega je zapadala “zapovjedna odgovornost”. Stoga je cijeli prebendarski zbor raspušten, a ovih će dana biti imenovan novi, koji će poslovati po znatno strožim uvjetima, koji su im propisani prekjučer objavljenim novim statutom, a koji će, kako veli Kaptol, “pomoći drevnom Zboru da vremenitim dobrima upravlja prema kanonskim odredbama i koristi ih isključivo za ciljeve koje određuje Zakonik kanonskog prava, a to su: uređenje bogoštovlja, briga za dolično uzdržavanje klera i drugih službenika, vršenje djela apostolata i dobrotvornosti, napose prema siromasima”.
Hipotekarne kredite više neće moći podizati bez odobrenja nadbiskupa, kao ni potpisivati milijunske ugovore, premda im je ostalo još imovine. Ukratko, ukinuta im je autonomija upravo ondje gdje su bili najjači. Pa će ubuduće biti lijep ukras zagrebačkom Kaptolu i prvostolnici, a ne mjesto trgovine moćima. Odnosno, stigla ih je sudbina koju je u svojim memoarima zapisao kanonik Prvostolnog Kaptola zagrebačkog mons. Vladimir Zagorac u anegdoti u kojoj sin u katedrali pita majku tko su oni jako lijepo odjeveni svećenici u procesiji. “To su kanonici, sine”. “A što oni rade, mama”? “Ništa, sine”. “A tko su oni isto tako lijepo obučeni svećenici iza njih”?, pita dalje sin majku. “To su prebendari, sine”. “A što oni rade, mama”? “Pomažu kanonicima”, odgovori mu ona.
