Nedavni je boravak u Zagrebu neobične Judith Reisman, osim što je oživio neke stare svjetonazorske opreke i političke strasti, izazvao i nove. Njezina su dva-tri zagrebačka dana iznova pokazala koliko smo podijeljeno, a i netrpeljivo društvo. Amerikanka se neugodno uvjerila koliko je hrvatsko društvo netolerantno, koliko ovdje neki ne podnose ne samo suprotno, nego ni drukčije mišljenje. Onaj tko ne govori što se želi čuti, riskira da bude omalovažen i vrijeđan. Tko nije po volji netrpeljivima, tko “nema usta za te uši”, bit će objektom mrzovolje, isključivosti i arogancije ovdašnjih lijevih i desnih mozgova. Reisman je bila žrtvom lijeve isključivosti, koja misli i sudi kao da u Hrvatskoj još postoji ideološko jednoumlje.
Odnos prema Judith Reisman pokazao je ne samo naše kulturne i demokratske manjkavosti i mane, nego i potvrdio nevidljivu činjenicu – da se kod nas na simboličkoj razini još vodi Drugi svjetski rat! Brojne naše javne svađe, premda se formalno vode oko nečega današnjega, često proizlaze iz prošlosti. Najvećma iz doba prije sedamdeset godina. Hrvatsko se društvo tada politički, svjetonazorski i idejno raspolutilo, a ta pukotina, kako se svako malo vidi, nije nestala. Okolnosti koje su dovele do dolaska gospođe Reisman u Zagreb, također su uvelike uzrokovane starim hrvatskim, nikada do kraja riješenim političkim računima. Danas to više nisu neslaganja nekadašnjih ustaša i partizana nego njihove djece i unuka. Ali duboko u pozadini je ipak sjenka njihovih predaka. Slično je bilo i tijekom zagrebačkog posjeta gospođe Reisman.
Četvrti je modul zdravstvenoga odgoja bio povod za gloženja i svađe lijevih i desnih i prije njezina dolaska. Amerikanka je dočekana s dobrodošlicom konzervativne, desne Hrvatske, kao njezina glasnogovornica, dok ju je lijeva dočekala s negodovanjem, podcjenjivački, čak i neprijateljski. Bilo je tu i neokomunističkih podmetanja, laži i podvala koje su je trebale diskreditirati kao zatucanu desničarku. Pa i kao negatoricu holokausta! A ona je kao Židovka bila žrtvom nacističkih progona. Bila je to tipična komunistička podvala, koje nikada nisu imale ni mjere ni obzira, a najčešće ni istine. Ta je tradicija dugovječna i otporna te ima osobitoga iskustva u više od pola stoljeća jugoslovenskoga komunizma. Na sličan se način beskrupulozno klevetalo i optuživalo Marka Veselicu, Vladu Gotovca, Dražena Budišu, Šimu Đodana...
Još je beskrupuloznije to činjeno s lažima i montiranim procesom kardinalu Alojziju Stepincu. Baštinika te tradicije ima i danas. To su mentalni komunisti koji srećom nemaju toliku moć kao njihovi prethodnici. Da su je imali, vjerojatno bi iz Zagreba, već nakon prvog dana, protjerali američku komunikologinju koja je govorila ono što oni ne žele čuti. Ona je očito i bila u pravu kada je u tom netrpeljivom tipu svijesti prepoznala komunizam. Jer, komunizam je mentalno stanje, uvijek netolerantan i agresivan prema svakome tko ima drukčije mišljenje. Netrpeljivost i isključivost prema Judith Reisman pokazale su da tih starih obrazaca ponašanja i njegovih recidiva ima i danas. Zagrebački su neokomunisti egzemplari te svijesti. Medalja Grada Zagreba koju je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić dao Amerikanki možda je samo mala simbolična gesta, neka vrsta isprike za necivilizirano ponašanje nekih njegovih sugrađana. Neuspješna vlast svoje neuspjehe kao da namjerno želi zamagliti proizvodnjom viška ideologije. Osobito je u tome uspješan ministar obrazovanja, znanosti i sporta Željko Jovanović, koji je svojim “reformama” oko satnice vjeronauka i sada zdravstvenog odgoja, zametnuo pravi svjetonazorski rat s Katoličkom crkvom. Crkvi i vjernicima je neprihvaćanje zdravstvenoga odgoja “zadnja linija obrane”. Judith Reisman je možda i nehotice osnažila tu obranu, no istodobno i još više produbila stare hrvatske diobe.
...licemjereje se pokazuje i ovih dana: HBK nije izdvojila niti jedne jedine kune za pomoć maloj Nori....kažu pa dali su vjernici ..da mi vjernici sve dajemo za njih,karitas itd,a oni od svojeg užitka ne otkidaju niti mrvice...a i mnogi vjernici žive u teškim uvjetima i žrtvuju od sebe ..no u isto vrijeme jako su zaokupljeni borbom protiv tobožnjih neprijatelja naroda... mislim da im fali puno samokritike...nismo ni mi vjernici glupi i zatucani da to ne primječujemo..kako sad tako i ranije ! ako je čovijek iskren u svojim kritikama nema se razloga bojati boga ni ljudi...tako je i sam Gotovina nedavno izjavio !