Svaki naš mali grad, svaka varoš, veće selo s tri semafora i apotekom, raseljeno naselje s propalom industrijom, mrtvim željezničkim kolodvorom i desetak kladionica, ima barem po jednu, a često i više sportskih dvorana. Jedna je sagrađena još u vrijeme socijalizma, samodoprinosom građana i sredstvima iz fonda za nerazvijene krajeve, druga je uz jedinu srednju školu, a treća je podignuta nakon rata, kad je ljudima trebalo pokazati da nisu zaboravljeni. I u svakom tom malenom gradu, pustoj varoši, selu s apotekom, u svakom tom kraljevskom, kneževskom i stolnom gradu naših zavičaja i domovina, uz sportsku dvoranu postoji barem po jedan trener iz nekoga ubi bože nekomercijalnog sporta.
Čovjek baš mora ne znati čemu služe riječi, kako riječi funkcioniraju i koliko traju značenja riječi i njihovih sklopova pa da Mateu Jelić tako nazove. Naime, kako je već postojala, pa i dalje postoji, živa je i zdrava, “kninska kraljica”, čuvena trenutačno po nekolicini kriminalnih slučajeva s kojima je nadležni organi dovode u vezu, uvredljivo je bilo koga drugog nazivati kninskom kraljicom.
Otvori KEKS Pay
