Naslovnica Premium Kolumne

Intervju Mile Martića slika je i prilika Vučićeve Srbije

Neprekidno perpetuiranje prošlosti govori o nedostatku vizije budućnosti europske Srbije
11. rujna 2019. u 16:15 7 komentara 3299 prikaza
Mile Martić
Foto: Screenshot ICTY
Pogledajte galeriju 1/3

Tog 14. svibnja 2015. ispred zgrade Višeg suda u Beogradu okupilo se svakojakog svijeta: princ Aleksandar Karađorđević, šef Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, pripadnici Ravnogorskog pokreta i ekstremne nacionalističke organizacije Obraz, savjetnik predsjednika Oliver Antić, građani u narodnim nošnjama, s istaknutim četničkim obilježjima.

'POKUŠAJ PROVOKACIJE' Veleposlanica odbila primiti prosvjednu notu zbog pokušaja ulaska srbijanskih vojnika

Gužva je zabilježena i u suprotstavljenom taboru: deseci aktivista s antifašističkim oznakama, koje je policija držala na sigurnoj udaljenosti od sudnice, a tu su i “Žene u crnom”, agilne aktivistice za ljudska prava, čije su tri članice toga jutra privedene.

Uzalud, pokazalo se. Toga dana, Srbija se i službeno vratila 70-ak godina unatrag, nakon što je sud poništio odluku od 15. srpnja 1946. – kada je komandant Kraljeve vojske u otadžbini Dragoljub Draža Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem zbog kolaboracije s nacistima – pa se četnički general od tada smatra neosuđivanim.

Premda je sudac naglasio da nije utvrđivao činjenicu “je li Mihailović ratni zločinac ili ne, već isključivo je li imao fer i pravedno suđenje”, to je u praksi značilo da su stvoreni uvjeti da se u Srbiji i službeno uvaže dva priznata antifašistička pokreta u Drugom svjetskom ratu te da ulice, škole, sportski klubovi i druge ustanove mogu nositi Dražino ime. Vrata za rehabilitaciju četništva širom su otvorena.

Možda upravo u tom događaju treba tražiti motive za neviđeno, prekomjerno verbalno i medijsko bombardiranje iz (službene)Srbije prema Hrvatskoj, s novopronađenim interesom za komemoriranje žrtava Jasenovca i Oluje, što je posve legitimno, ali pritom, umjesto na iskrenu empatiju, jako smrdi na beskrupuloznu manipulaciju. Aleksandru Vučiću i njegovoj trbuhozborki hrvatskih korijena, premijerki Ani Brnabić, kojoj vlas s glave nije nedostajala tijekom cjeloživotnih ljetovanja na Krku, povampirene hrvatske ustaše postale su praktički jedina politička agenda, dovoljno snažna da, uz svesrdnu pomoć Vučićevih tabloida, zasjeni još jednu izgubljenu srpsku bitku, onu za Kosovo.

Dobar tajming je sve, pa se demaskiranje “neonacističke proslave sljednika ustaškog pokreta”, ne bez razloga, događa u osvit predsjedanja Hrvatske Europskom unijom. Neki je dan spominjući Jasenovac Brnabić poručila da se “ne smije dozvoliti da se zločin zaboravi”, ona, premijerka države koja je od Miloševića naovamo otpočela, i izgubila, svaki krvavi rat na Balkanu. Neprekidno perpetuiranje mračne prošlosti prije svega govori o nedostatku vizije budućnosti europske, građanske, uljuđene Srbije koja je s ovakvim vodstvom nikada i neće imati.

Obilježavanje 26. obljetnice vojno-redarstvene operacije "Medački džep" 'SRBIJA RUŽNO PROVOCIRA' Medved odgovorio Brnabić: Srbija stalno pokušava vršiti reviziju povijesti

Naručeni intervju s ratnim zločincem Milom Martićem, koji tvrdi da je “prva žrtva pojave neofašizma u svijetu”, koji o Hrvatskoj i danas govori kao o “nakazi od države” i pritom otkriva kako ga je Milošević pred Oluju ostavio na cjedilu, slika je i prilika Vučićeve Srbije. Na vođama hrvatskih Srba je da to uvide, a na većinskom narodu da na provokacije ne odgovara provokacijama, dajući Vučiću pogonskog goriva za nove blasfemične “istine” o Hrvatskoj, u kojoj su njegove ideje još 90-ih potučene do nogu

Pogledajte video Sastanka Putina I Vučića s užim delegacijama

Provala
OPREZA NIKAD DOSTA
Većina provala u domove ostane nerazriješena, lani je samo u Zagrebu bilo gotovo četiri tisuće provalnih krađa

A1 izdvaja za Vas

  • Diosiario:

    Pročitao sam taj intervju, Martić mi je tu djelovao kao razvodnjeni Pupavac

  • wimmyanna:

    Drzave i narode na tim prostorima treba uvijek gledati u globalnom kontekstu. Srbija bilo sto da napravi, oni uvijek imaju armiju simpatizera na svojoj strani, na Istocnoj i Zapadnoj polutki globusa, Kinu, Rusiju, Ameriku, Britaniju, Francusku, Spanjolsku, Grcku, cak i ... prikaži još! Italiju, Juznu Ameriku, Afriku i citav svijet. To je tako zato sto su oni uvijek bili na pravednoj strani povijesti, i u ratu sa Osmanlijama, i u 1. i 2. svjetskome ratu, i uvijek se borili za slobodu zajedno sa citavim slobodarskim svijetom. Na Zapadu svi njih simpatiziraju gradjani, u svim drzavama, zato sto su to bili njihovi saveznici u dva svjetska rata. To je tako, na Zapadu su gradjani obrazovani, njima ne mozes podvaliti reviziju povijesti, kada oni poznaju povijest naroda na tim prostorima bolje od nas. I '90-ih su njih svi branili gradjani ovamo na Zapadu i pljucali NATO pakt sto bombardira Yugoslaviju, a brani separatiste. Mi nemamo minimalne sanse protiv njih, zato sto smo uvijek na pogresnoj strani povijesti, uz Njemacku & Co, i dandanas, uvijek tudje sluge, a to ljudi na Zapadu nikako ne vole. OnI vole slobodu i slobodarski duh, a tko bolje od Srba sto su razvalili TRI carstva njima moze biti idol? Oni stvarno imaju masu simpatizera na Zapadu, medju ljevicarima i medju desnicarima. Na Zapadu nitko ne voli naciste, fasiste i islamiste, oni su se svi borili protiv njih kroz povijest,, i svi imaju zrtava ljudi u obitelji od njihove zlocinacke ideologije, i to je najnormalnija stvar na svijetu.