Ovih je dana medijski prostor zaokupio ishod, za hrvatsku praksu, neobične sudske tužbe.
O njoj je na društvenim mrežama javnost je izvijestio mladi gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić: “Danas smo dobili još jedan ishod tužbe u našu korist u kojoj nas je tužio bivši zaposlenik radi otkazivanja ugovora o radu. Jednostavno, zaposlenik u jednoj gradskoj ustanovi više je bio na kavama nego na radnom mjestu. To nismo tolerirali i na sudu smo dokazali zakonitost otkazivanja ugovora o radu. Nitko novi nije primljen u ustanovu zbog ušteda, a redovni posao ustanove i dalje se odvija bez nekih bitnih razlika. Ako netko misli da je zaštićen ugovorom na neodređeno u javnom sektoru i može raditi što ga je volja za vrijeme radnog vremena, vara se. Plaća na radnom mjestu treba se zaslužiti, inače je to radno mjesto samo dodatno neopravdano financijsko opterećenje.“
Pranić je pokupio val pohvala jer se ne događa svaki dan da netko u javnoj upravi dobije otkaz zbog nerada. Pranić je poslije dodao da je njegov tim puno veći posao napravio u reorganizaciji gradske uprave. I onda je objasnio: “Prilikom preuzimanja funkcije napravili smo kompletnu reorganizaciju. To je bio rovovski posao, ali nužan za uvođenje reda i rada. Umjesto četiri upravna odjela danas imamo jedan, uveli smo elektroničku evidenciju radnog vremena, internet-bankarstvo, a u procesima smo daljnje digitalizacije procesa upravljanja prostorom i radnim procesima. Smanjili smo upravu za 25%, točnije za šest djelatnika, a uskoro još dvoje djelatnika ide. Ipak danas radimo puno više projekata. Puno smo učinkovitiji, o čemu govore projekti na kojima radimo. Hrvatsku javnu upravu također treba reorganizirati, restartati. Da se kojim slučajem javna uprava u Hrvatskoj trenutačno smanji za nekoliko tisuća ljudi, građani to ne bi osjetili. Samo u Hrvatskoj postoji paradoksalno stanje u kojem je ljudi sve manje i manje, a javna uprava koja treba služiti svim ljudima postaje sve veća i veća.“
Zamislite da se ovakav način vladanja preslika u drugim sredinama, a posebno na nacionalnoj razini! Zamislite da otkaz dobiju svi iz javne uprave koji radno vrijeme većinom provode po kavama. Takvih ima puno i mi ih plaćamo! Zamislite da Vlada konačno počne čistiti birokraciju, javnu upravu, javne tvrtke… Premijer je toliko najavljivao da će ova godina biti godina reformi, a mi smo već ušli u rujan i od reformi nema ništa, osim mrvica sa stola, kojima bi se svi trebali zadovoljiti i još pljeskati i duboko se klanjati. Pojedinci na lokalnim razinama, kao što je Pranić, pokazuju i dokazuju da se može kad se hoće! Na žalost, oni su i danas iznimka, a ne pravilo!
Da, Hrvatskoj treba veliki restart, baš kako to Pranić kaže. Restart na svim razinama, restart od dosadašnjih politika. Ali za to nema ni političke volje ni većinske volje u narodu, biračkom tijelu. Kad ankete pokazuju da su ljudi sve više razočarani stanjem u državi i pravcem kojim idemo, a da HDZ ima sve veću potporu, onda doista nešto ne štima u narodu, kod birača. Samo što HDZ može mirno nastaviti vladati i ne treba se bojati jakih konkurenata jer ih nema. Nema oporbe, SDP se raspada, i nema nikoga tko bi vlast tjerao da bude bolja. Zato HDZ neće biti bolji, samo će biti još pokvarljiviji, pa tako i cijela vlast. To je tako i na lokalnim razinama, a najbolji je primjer Istra i njezin IDS. Godinama nema oporbu i tek je uzdrmani Uljanik uzdrmao temelje te stranke pa je nastala panika i traži se pomoć Zagreba, koji je inače, po njima, mrski neprijatelj Istre! Koji licemjeri!
Da nema pomaka nabolje, pokazala je i Vladina odluka o novim jamstvima HPB-u za plaće uljanikovcima. I to još na zatvorenoj sjednici Vlade, kao da su članovi Vlade dijelili svoj novac, a ne novac poreznih obveznika kojima bi trebali objasniti kakva i kolika su jamstva dana privatnoj firmi i gubitašu. Mogu li na tako nešto računati i druge firme?
Onda nas ministar financija Zdravko Marić zapljusne izjavom da porezi ne mogu biti manji dok država sanira gubitaše! I da to treba prestati! Pa što onda na Vladi nije bio protiv jamstava HPB-u? Lako je mlatiti praznu slamu, a gdje je odgovornost kod donošenja odluka? Gdje je u tom nastavku porezne reforme smanjenje rashodovne strane? Recimo, Japan ima 11 ministarstava (mi 20), 47 županija na 126 milijuna stanovnika (mi 21 na 4 milijuna). Kad ćemo dobiti Pranića u Vladi pa da počne restart od vrha? Kad će birači konačno to shvatiti?
Ma šta restart?! Nama treba brisanje hard disca i reprogramiranje.