Sučeljavanje Zlatka Hasanbegovića i Bojana Glavaševića najzanimljiviji je politički sadržaj od početka službene kampanje. Samo je veći interes izazvao obračun Milanovića i Plenkovića kod Togonala na HTV-u, ali ta se predstava odigrala prije početka službene kampanje. Razni medijski analitičari i prikriveni stranački agitatori opisuju debatu Hasanbegovića i Glavaševića kao sudar dvaju svjetova.
Time se zapravo hoće reći da vrijednosti koje zastupaju praktično nemaju dodirnih točaka. Pritom se nekako podrazumijeva da Hasanbegović zastupa ekstremno desničarske stavove koji vrlo često izlaze izvan demokratskog okvira, dok se Glavaševića stilizira kao predstavnika uljuđene, demokratske i antifašističke Hrvatske. Takva je medijska slika ove dvojice doktora znanosti.
Međutim, debata je razbila neke predrasude i površna pojednostavljivanja. Nakon što smo pogledali cijelu debatu, moramo istaknuti da nigdje nismo vidjeli Hasanbegovićev ekstremizam i desničarenje. Mogli smo vidjeti samo potkovanog intelektualca koji dobro i argumentirano brani svoje stavove. Možemo o njima raspravljati, mogu nekome biti i neprihvatljivi, ali stavovi koje je iznio u debati nisu ekstremistički.
Kandidat HDZ-a predstavio se kao potkovani intelektualac, SDP-ov sipao fraze
Hasanbegović je bio konkretan i izravan, dok je Glavašević, u nedostatku argumenata i nedovoljno pripremljen, govorio o općim mjestima i sipao nerazumljive ideološke fraze. Sučeljavanje “dvaju svjetova” još jednom je potvrdilo da je naša politička i kulturna scena podijeljena te da se sve gleda kroz ideološku dioptriju.
Na Hasanbegovića se svojedobno digla kuka i motika zbog navodnog ekstremizma, dok ti isti kulturnjaci nisu progovorili ni riječ kada su doznali da bivši ministri kulture u Milanovićevoj vladi, a riječ je o HNS-ovcima Andreji Zlatar i Berislavu Šipušu, moraju hodočastiti u DORH zbog raznih makinacija i malverzacija.
Na debati smo doznali i to da SDP ne dopušta znanstvenicima da slobodno istražuju arhive Saveza komunista Hrvatske, čiji je SDP pravni sljednik.
