Za malu grkokatoličku biskupiju u Hrvatskoj sutrašnja subota bit će
upisana zlatnim slovima u povijest. Naime, nakon više od pola stoljeća
na čelo Križevačke eparhije dolazi izvorni hrvatski biskup,
Žumberčanin, pravi pravcati uskočki izdanak grkokatoličkog klera.
Činjenica da se ta biskupija jednim dijelom sastoji i od ukrajinskog i
rusinskog klera, u prošlim je deseljećima umanjivala značenje hrvatskog
korpusa.
Takva kadrovska politika u bivšoj Jugoslaviji bila je jasna, ali nakon
dolaska hrvatske države ništa se nije moglo promijeniti sve dok
donedavni križevački vladika nije ispunio kanonske uvjete za mirovinu.
Ne, ovo nije nacionalistički pamflet i/ili oda hrvatskom dijelu
grkokatoličkog klera. Ili, nedajbože, umanjivanje značenja
ukrajinsko-rusinskom udjelu u Križevačkoj biskupiji. Radi se o notornoj
činjenici da su se hrvatski svećenici teško mogli afirmirati unutar
biskupije i da su upravo zbog čuvanja nacionalnog identiteta nailazili
na otpor u biskupijskom vrhu.
Ali, strpljivost je urodila plodom. Jedan od upornih i marljivih
svećenika u Križevačkoj biskupiji bio je prošlih desetljeća upravo
Nikola Nino Kekić, župnik i rektor Grkokatoličkog sjemeništa. To
sjemenište upravo je pod njegovim vodstvom posljednjih godina postalo
prenapučeno svećeničkim kandidatima, koji se spremaju preuzeti brojne
devastirane župe diljem Hrvatske.
A da su devastirane, ne treba skrivati jer su grkokatolici prošli
nekoliko faza asimilacije i napuštali su svoje grkokatolištvo
prihvaćajući rimokatoličanstvo kao mogućnost lakšeg i komotnijeg
(su)života. Jer, upravo su ih neki detalji njihove crkvenosti u očima
nekih velikih Hrvata bili suspektni: križanje s tri prsta, oženjeni i
bradati svećenici, liturgija na staroslavenskom... Nečuvena li apsurda!
Da upravo oni koji su, npr. na Žumberku, bdjeli i očuvali svoje
hrvatstvo postanu u očima nekih sumnjivi zbog svoje prakse i navika,
kojih se nisu htjeli odreći još od shizme 1054.
Na novom biskupu je, dakle, da vrati toj maloj zajednici sjaj, zanos i
polet, a nadasve ponos da je u svojoj različitosti potvrda da u
katoličkom svijetu ne mora biti sve unisono. Činjenica što je biskup
Hrvat, bit će mu od pomoći, ali mu neće biti presudna za uspjeh
mandata, ako se zatvori i izolira. Jer će tako zatvoriti i svoju malu
Crkvu, koja je njegov dolazak jedva dočekala.
U POVODU