Iako je prije nekoliko tjedana osvanula vijest da je naš bivši reprezentativac, Ivan Klasnić (34), okončao igračku karijeru, to ipak nije točno. U telefonskom nam je razgovoru, naime, Klasnić rekao:
– Ne, još nije gotovo! Barem zasad... Ništa još nisam odlučio, iako je točno da razmišljam o prestanku igranja. Stigle su godine, bliži se kraj, ali još uvijek nisam odlučio da je moja posljednja utakmica iza mene – govorio je Klasnić.
U bogatoj je igračkoj karijeri Klasnić promijenio pet klubova. Počeo je u St. Pauliju, a onda je 2001. godine otišao u Werder, u kojem je u osam godina zabio 49 golova, osvojivši i naslov njemačkog prvaka. Nakon Werdera, igrao je u Nantesu, Boltonu i na kraju u Mainzu, u kojem je posljednju utakmicu odigrao prije nešto više od 18 mjeseci...
S veteranima to nije to!
– Duga je to stanka, znam da više nisam onaj Ivan kakvoga pamtite, ali vjerujem da bih mogao odigrati još poneku utakmicu na najvišoj razini. Vidjet ćemo što će biti, uskoro ću odlučiti o daljnjim potezima – kaže Klasnić, koji je za reprezentaciju Hrvatske odigrao 41. utakmicu, postigavši 12 golova. Sudjelovao je s Hrvatskom na tri velika natjecanja – EP-u 2004. i 2008. godine te na SP-u 2006. godine...
Početkom 2007. godine, Klasnić je, podsjetimo, morao ići na tešku operaciju presađivanja bubrega. Prvo presađivanje s majčinim bubregom nije uspjelo, no u drugom je pokušaju njegov brat Josip bio donator i Ivanovo je tijelo prihvatilo taj bubreg. Najveću je pobjedu u karijeri svakako ostvario povratkom na travnjak nakon te teške operacije. Krajem 2007. opet je bio na terenu...
– Zdravlje mi je, da "pokucam u drvo", odlično, nemam nikakvih problema. Stvarno se dobro osjećam i to je svakako najvažniji razlog zbog kojeg još dvojim o prestanku igranja.
Što ste radili ovih 18 mjeseci nakon rastanka s Mainzom, nakon posljednje profesionalne utakmice? Trenirate li?
– Da, svakodnevno održavam fizičku kondiciju. A svašta sam radio... Trenirao sam s nižerazrednim klubovima, bavio se nekim drugim stvarima. Pa iako svakoga dana treniram, ne može se taj rad usporediti s onim u klubu, znatno je teže sam raditi. Trčim, radim vježbe snage, ali nedostaje mi pravi trening sa suigračima.
Igrate li možda nogomet s nekom nižerazrednom momčadi?
– Ne. Igram povremeno za veterane St. Paulija i Werdera, kad me pozovu da dođem. Igrao sam i na nekim humanitarnim utakmicama, no to se ne može mjeriti s pravim natjecateljskim okršajima. Posljednju sam utakmicu za veterane odigrao prije otprilike mjesec dana...
Zabijate li golove na tim veteranskim dvobojima?
– Naravno! Bila bi sramota da ne zabijam, pa najmlađi sam na terenu, ha, ha!
Sretan sam čovjek
Kakav je to osjećaj biti opet najmlađi u momčadi?
– Pomalo čudan, ha, ha... Donedavno sam smatran iskusnim igračem, a sad sam opet najmlađi. Tako je to u životu.
Osjećate li da biste mogli na željenoj razini odigrati još poneku profesionalnu utakmicu?
– Da! Kad ne bih tako osjećao, onda bih već sad odlučio da je gotovo. Ali, još me nešto vuče natrag, čini mi se da još nisam zabio svoj posljednji profesionalni gol! Uglavnom, vidjet ćemo što će biti. Nemam nikakav pritisak, "glava" mi je čista, tijelo me sluša i sve je moguće. Dođe li neka ponuda, bit će dobro, ne dođe li, opet dobro! Ništa me ne brine, najvažnije mi je da sam sretan čovjek. Napravio sam dosta u nogometu, mogu biti ponosan na svoje igre i golove.
Žalite li za nečim u karijeri?
– Bilo je mnogo dobrih, ali i onih lošijih dana. I kad bih morao izabrati najgori igrački dan, onda bi to bila ona utakmica s Turskom na EP 2008. u Austriji! Uh, uvijek mi se teško prisjetiti tog događaja... Taj četvrtfinale nikad neću zaboraviti, ni prežaliti! Sve smo imali u svojim rukama, zabio sam gol u najbolje vrijeme za plasman u polufinale i čekali smo taj kraj! A onda šok, pa oni prokleti 11-erci... Koliko sam živaca izgubio, noćima nisam spavao, grizao sam se i pitao što smo morali drukčije napraviti. Ma čak sam se znao upitati što smo to mi Bogu skrivili? To mi je bio najteži sportski trenutak u životu. A općenito mi je najteže bilo kad su mi rekli dijagnozu, kad sam doznao da ću morati ići na presađivanje bubrega. To je ipak neusporedivo s bilo kakvom tugom zbog sportskih rezultata...
Biznis u Hamburgu
Kako vam se sviđa ova reprezentacija Hrvatske?
– Dobri su, dobro igraju i ostvaruju odlične rezultate. Velik je bod osvojen u Milanu, a uvjeren sam da bi naši dečki pobijedili da nije bilo onog glupog i nepotrebnog prekida.
Jeste li bili razočarani nakon debakla na SP-u u Brazilu?
– Naravno, i ja sam, kao i mnogi stručnjaci i navijači, očekivao znatno više od naše nacionalne vrste. Međutim, neke se stvari nisu poklopile i nogomet nam je pokazao i onu tamniju stranu. Nije bilo ni sreće, u svemu u životu potrebno je imati sreće za uspjeh. A nas je i ta sreća u Brazilu zaobišla...
Je li ova Hrvatska bolja od one u kojoj ste vi igrali?
– Ha, teško je to usporediti! Ali, ne bi bilo loše da odgovor na taj upit potražite kod – izbornika Nike Kovača! On je u "mojoj" momčad bio kapetan, sad je izbornik, igrao je s nekim dečkima koji i danas igraju i svakako je najmeritornija osoba za procjenu i ocjenu! Pitajte njega, ha, ha, baš me zanima što će vam reći! No, znate kako je – uvijek ćemo mi stariji govoriti da je "naša" momčad bila bolja, da se u "naše" vrijeme bolje živjelo, znate kako to već ide...
Jeste li u kontaktu s Kovačem?
– Povremeno se čujemo, razgovaramo, održavamo kontakt...
Gdje sad živite i čime se bavite?
– U Hamburgu sam, počeo sam se baviti menadžerskim poslom. Već zastupam neke igrače...
Ima li neki Hrvat kojeg zastupate?
– To je poslovna tajna, o tome vam neću pričati...
Nakon prekida igranja, ostat ćete, dakle, u nogometu?
– Da, definitivno će lopta uvijek biti važan dio mog života. Ali, nikad neću biti trener, to je sigurno!
Ne trošim, nego investiram
Zašto?
– Ne sviđa mi se taj posao, nek' drugi budu treneri! Ima ih dosta koji su sa mnom igrali, njima prepuštam borbu za trenerske klupe.
Zaradili ste lijep novac u karijeri, jeste li investirali u neke poslove izvan nogometa?
– Naravno! Svaki nogometaš koji zarađeni novac nije uložio u neki dobar biznis, u dobar projekt, nije dobro postupio! Dobra investicija jamči da nakon prestanka igranja nećete imati egzistencijalnih briga. Istina je da su mnogi igrači jednostavno potrošili zarađeni novac, no ja, srećom, nisam među takvima. Svatko tko je normalan, novac zarađen od nogometa ne bi mogao potrošiti do kraja života. Zasad sam zadovoljan svojim investicijama, ali i životom općenito.
Jeste li možda investirali u neki posao u Hrvatskoj?
– To su privatne stvari, o tome se ne priča...
Ma vido ovoga sto trabunja. Tebi je mozda ostala jos koja godina, a Ivan je jos mlad i ima da se nazivi