Ako je voda u pravosuđu zbilja došla do grla, i ako je financijsko stanje toliko loše da idući korak mogu biti samo rezanja plaća sudaca i tužitelja, onda je možda došlo i vrijeme da se napokon u tome glomaznom i tromom sustavu učine nužni rezovi.
Stvari su eskalirale prije nekoliko dana kada se doznalo da su sudovi i državna odvjetništva od 1,6 milijardi kuna, koliko je bilo planirano za ovu godinu, u kolovozu potrošili već više od sedamdeset posto proračuna.
Međutim, prava je panika nastala u trenutku kada je postalo jasno da je Slavko Linić neumoljiv i da, za razliku od prijašnjih godina, neće biti rebalansa proračuna i podjele novca kojega više nema.
E, sad je pitanje tko je kriv za neimaštinu. Ministarstvo kaže da nije. Ministar Orsat Miljenić podsjeća da je odmah upozorio kako je proračun za 120 milijuna kuna manji i naložio predsjednicima sudova neka štede. Neki jesu, a većina nije, pa je pitanje što sad. Kao i uvijek kada je kriza na površinu počne izlaziti sve i svašta.
Tako se sad vidi da se dobar dio pravosudnog aparata ponaša bez ikakva osjećaja odgovornosti prema državnom novcu. Ima sudova, poput splitskog, na kojima se uskočki predmeti mogu nabrojiti na prste jedne (možda dvije) ruke, ali su zato svi kazneni suci ujedno uskočki i svi na ime toga dobivaju petnaest posto veće plaće, bez obzira o čemu sude.
Nadalje, petnaest posto dodatka na plaću kao uskočki suci dobivaju i oni čija je jedina uloga odlučivanje u žalbenim vijećima. Istina, i oni moraju biti uskočki suci, ali zar moraju imati petnaest posto veće plaće jednako kao i oni suci koji sude u prvome stupnju, saslušavaju svjedoke, vještake, gombaju se s tužiteljima i odvjetnicima i moraju apsolvirati na tisuće stranica istražnih spisa?
Pitanje je i dežurstava. Je li baš logično da cijeli općinski sud dežura za predmete iz obiteljskih postupaka te da svi za to dobivaju ekstra novac? Ne bi li bilo normalno i to da su, kada su istrage sa sudova prešle u nadležnost državnih odvjetnika, k njima prešli i vozači, tajnice i ostalo osoblje koje je servisiralo istražne suce? Sigurno bi. Ali to se nije dogodilo. Osoblje koje je bilo na sudovima, tamo je i ostalo, a tužitelji su si zaposlili nove vozače i tajnice.
A što je tek s vještacima? Suci nemaju obvezu brinuti se o tome koliko će im vještaci zaračunati i tražiti povoljnijeg. Da tu ima svega, govori i primjer cijena obdukcija. Isti pregled mrtvaca u Zagrebu stajao je nešto više od tisuću kuna, u Osijeku i nekim drugim gradovima otprilike 3000 kuna, negdje je bio 4500, a u Rijeci više od 7000 kuna.
S obzirom na to kako se rasipalo na sve strane, nije ni čudo da je napokon presušilo. No, kako će ministar sucima rezati plaće ako prije ne riješi neke druge stvari. Spomenimo da je u nedavno završenu postupku za ratni zločin koji se nekoliko godina razvlačio po sudovima jedan od odvjetnika za troškove obrane Županijskom sudu u Osijeku ispostavio račun od 1,3 milijuna kuna.
Je li baš normalno da država mora toliko platiti za obranu u samo jednom predmetu? A svaki okrivljenik u kaznenom postupku ima pravo na obranu. Ako si ne može sam platiti odvjetnika, platiti će mu država.
No, sve je to manji dio priče. Glavnina problema i troška u pravosuđu je njegove neefikasnost i glomaznost. Najviše nas košta nerad. Lani su sudovi odobrili isplatu čak 33 milijuna kuna kao naknadu za povredu prava na suđenje u razumnu roku – dakle za svoj nerad! U istom razdoblju zaprimili su 7461 novi zahtjev za odštetu zbog nedonošenja presuda.
Uostalom, Hrvatska nema ni 4,5 milijuna stanovnika, a imamo 252 suda i 81 državno odvjetništvo. U prošlih dvadeset godina sudovi su nicali kao gljive poslije kiše, a zaostaci se gomilali. To doista nema smisla.
Želi li pravosuđe učiniti efikasnijim, ministar Miljenić treba poukidati više od pola tih sudova, državne zgrade u kojima su bili smješteni dati u najam, a od sudova koji preostanu stvoriti efikasni pravosudni aparat koji će znati i htjeti raditi svoj posao.
Isto je u administraciji. Ako ministarstvo troši previše neće se riješit nesposobnih kadrova i uvest disciplinu nego će lijepo i dobrima i lošima smanjit plaću i tako demotiira one koji se trude kad vide da se isplati biti kreten ii ne radit ( jer nema nikakvog poticaja biti bolji. ) Ali za to bi trebalo aktivirat mozak, ali ova Vlada očito samo puca poslovice i dijagnoze ali probleme rješavaju "slučajno" kako bi Zoki-tvrdo-kuhani-premijer rekao.